Leon Stefanija
Metode analize glazbe: povijesno-teorijski ocrt
Muzikološki udžbenici, br. 1
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2008.
238 str.
Prijevod na hrvatski: Mario Kopić
Bilješka o knjizi
Završavajući pisanje ove knjige, negdje krajem 2003., imao sam dojam da je manjkava i da ne uzima u obzir mnoge sadržaje koji bi trebali ući u ovakvu publikaciju. Taj se dojam do danas nije promijenio, premda knjiga već neko vrijeme sasvim prihvatljivo služi svojim namjenama, kao udžbenik povijesti i teorije analize glazbe studentima muzikologije na Ljubljanskom sveučilištu.
Možda najviše smeta manjak dvaju tematskih sklopova: informatike na području analize glazbe, te sistemske analize. To je doista ranjivo mjesto ovog priručnika. Naime, iako se u pedagogiji analize glazbe računalo rabi uglavnom kao modernija varijanta pisaćeg stroja, neprihvatljivo bi bilo prešutjeti neke projekte, kao što su Humdrum Toolkit Davida Hurona, namijenjen analizi notiranih struktura, potom RUBATO Guerina Mazzole za analizu snimaka, ChordGeometries Dmitrija Tymoczka, svojevrstan »work-in-progress« za vizualizaciju harmonijskih struktura, »nedovršeni« projekt Tonalities Anthonyja Poplea, koji se temelji na teoriji skupova, ili pak »kompozicijsku analizu« Davida Copea. Štoviše, na području računalno poduprte analize glazbe bilo bi nedopustivo preskočiti problematiku analize »cjelovitosti glazbene činjenice«: svaka glazbena struktura ima svoje »prije« i »sada«, što udžbenici analize uvijek pretpostavljaju, dapače stimuliraju refleksiju o »bezbroju analitičkih pitanja«. No, ipak, postoje razlozi zašto su oba spomenuta područja izostavljena. Povijesno i teorijski gledano, ona nisu drugo doli metodološki produžetak zahtjeva i htijenja kojima možemo naći trag kako u holističkim postulatima devetnaestostoljetnog nauka o glazbenim oblicima, tako i u analitičko-metodološkim namjerama hermeneutike glazbe u najširem, općem smislu, dakle kao modusa recepcije umjetnosti. U duhu Davida Copea i njegovih pragmatičkih analiza, koje teže »računalnoj sintezi glazbenog stila«, kod koje, u završnom stadiju, analiza stila omogućuje »živu interpretaciju«, dok nadalje sama postaje predmetom analize kognitivnih i kulturoloških datosti: informatika i sistemizacija analize nalaze se na početku klupka u kojem se prepleću analiza glazbe (u užem smislu raščlanjivanja »glazbenih struktura«) i analiza muzikologije kao discipline, pri čemu – i zbog implicitnih ili posve određenih mjerila – analizirane strukture dobivaju neku »uporabnu vrijednost«. Naravno, to nije predmet analize glazbe, no svaka se analiza na nekoj točki zapleće u to klupko…
(Leon Stefanija, Iz predgovora hrvatskom izdanju)
Bilješka o autoru
Leon Stefanija (1970) studirao je muzikologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, gdje je i zaposlen u svojstvu izvanrednog profesora. Njegovi se radovi kreću u širokom rasponu, obuhvaćajući epistemologiju istraživanja glazbe, psihologiju i sociologiju glazbe, te glazbu 20. stoljeća. Autor je dviju knjiga (O glazbeno novom: O slovenskoj instrumentalnoj glazbi zadnje četvrtine 20. stoljeća, 2001; Metode analize glazbe: Povijesno-teorijski ocrt, 2004), brošure Računalno poduprto poučavanje glazbe (2006), te brojnih znanstvenih i stručnih članaka. U izradi su Pojmovnik teorije glazbe (zajedno s Nicom Schülerom), kao i uvod u sociologiju glazbe.
2008.
ISBN 978-953-6090-31-0
150,00 kn + poštarina
