Julije Bajamonti
Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)
Aria Frena, mio bene for Soprano and Orchestra (1775)
Gazophylacium musicae croaticae, br. 4
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.
Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura i dionice
Predgovor / Preface: Vjera Katalinić
Dok su neke Bajamontijeve skladbe u zbirci Algarotti našle svoje blizance u splitskoj katedrali, arija Frena, mio bene je jedinstvena. Autografska partitura sastavljena je za sopran uz pratnju uobičajenog klasicističkog orkestra koji tvore gudači te flaute i rogovi in Es a due. Manje odudaranje od uobičajenog rasporeda predstavljaju dvije dionice viola, što se može uočiti i u nekim drugim Bajamontijevim djelima, a ukazuje na specifičnost onodobnih splitskih izvodilačkih mogućnosti. Naime, iako je Bajamonti nekolicinu djela skladao u Italiji (Venecija, Padova), vjerojatno ih je namijenio izvedbi u rodnome gradu, osobito u vrijeme kada se bavio organizacijom glazbenih akademija. Tako su korišteni uobičajeni tekstovni predlošci, prisutni na mletačkoj glazbenoj sceni, prvenstveno stihovi iz libretta Pietra Metastasia, o čemu svjedoči niz arija, dueta i zborova sačuvanih u splitskoj katedrali.
Tekst ove arije također je u duhu metastazijanskih opera:
„Frena, mio bene, il pianto
non sospirar d’amor;
ah, da si dolce incanto
strugger mi sento il cor!
(Iz predgovora V. Katalinić)
2013.
ISMN 979-0-9005206-2-3
50,00 kn + poštarina
