Uz ove stožerne etape Eva Sedak bila je aktivna i u brojnim zbivanjima hrvatskog kulturnog života: kao suradnica Muzičkog biennala Zagreb, urednica niza muzikoloških izdanja i suradnica međunarodnih enciklopedija, kao voditeljica istraživačkih projekata. Uvijek je znala prepoznati potrebe vlastite sredine i vremena. Okupljala je oko sebe mlade suradnike, ali i stručnjake iz drugih humanističkih područja, povezujući interdisciplinarno prividno odvojene sadržaje – uz glazbu i oko glazbe.

Širok raspon interesa i osjećaj odgovornosti vodio ju je od suvremene glazbe prema novijoj hrvatskoj glazbenoj baštini s početka 20. st., kojoj je posvetila svoje najplodnije godine i znanstveničku energiju. U tom je kontekstu dragocjen i njezin doprinos osmišljavanju djelatnosti HGZ-a, naročito tijekom njegove novije povijesti.

Njezine knjige (Josip Štolcer Slavenski. Skladatelj prijelaza, 1984.), i brojne znanstvene i stručne studije i članci, kao i njezine emisije na Hrvatskom radiju odlikuju se impresivnom širinom uvida u međunarodnu i domaću muzikološku literaturu te bogatom erudicijom koja joj je omogućila prepoznati međunarodne relacija u kojima se kretala hrvatska glazba. Osobna kultura i senzibilitet za glazbu pružali su joj pri tom radost pri analizi i vrednovanju glazbenih djela.

Imala je hrabrost pokrenuti velike, fundamentalne projekte i ne odustati pred poteškoćama i problemima, čak i onda kada bi se pojavile dvojbe koje je trebalo rješavati u hodu. U okviru posljednjeg, najvažnijeg istraživačko-izdavačkog projekta, posvećenog djelu Blagoja Berse objavila je skladateljev Dnevnik i Uspomene te dva sveska Korespondencije.

Eva Sedak je u svojoj mnogostrukoj aktivnosti znala uspješno povezati tri temeljna područja: znanstveno istraživanje u kojem je primjenjivala suvremenu muzikološku metodologiju, nastavu – koja joj je pružila šansu da mlade naraštaje usmjeri prema istraživanju hrvatske glazbe, te suradnju s medijima, naročito Hrvatskim radiom, što joj je omogućilo javno predstavljanje rezultata svojih istraživanja. U tom se trokutu kretala suvereno, ostajući trajno prisutna ne samo u znanstvenim krugovima, već i u široj hrvatskoj kulturnoj javnosti.

Kritičko preispitivanje dosadašnjih rezultata hrvatske muzikologije i sloboda mišljenja, to su bile zasade koje su je vodile i koje je nastojala ucijepiti i svojim studentima. „Ja ću to raditi drugačije“ rekla mi je davno, za studentskih dana, i ostala je vjerna tome cilju. Sučeljavanje s tradicijom i ustaljenim metodama rada koje se prirodno javlja pri svakoj smjeni naraštaja, kod nje se iskazalo ranije i neposrednije ostajući trajnom osobinom njezina značaja. To je povremeno donosilo i disonance u njenom odnosu prema vladajućim strukturama, ma koje to bile.

Rezultati rada Eve Sedak obavezuju. Trebat će nadovezati na njezina istraživanja, privesti kraju započete projekte. To je dug mladih naraštaja muzikologa koji mogu trajno učiti iz njezinih radova.
Draga Eva, u Tvojoj posljednjoj noći čitala sam jedan od Tvojih sjajnih tekstova i osjetila potrebu da o ponekoj pojedinosti razgovaramo. To se, nažalost, više ne može ostvariti. No ostaje činjenica, da su Tvoji radovi poticajni i za one koji te nisu osobno poznavali. Hvala Ti za Tvoju posvećenost muzikologiji, za visoke ciljeve koje si postavila i sebi i svojim nasljednicima, za vjeru i predanost radu koje su Te pratile do kraja Tvog fizičkog života. Do viđenja!

Koraljka Kos
(Iz govora na sahrani na Krematoriju
zagrebačkog groblja Mirogoj, 8. 3. 2017.)