Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ za 2016. dodijeljena je akademiku Stanislavu Tuksaru
Dodijeljena je nagrada Plamenac za 2016. god. Dobitnik je akademik Stanislav Tuksar za urednički rad na zborniku radova “Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću”, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb 2016.
Obrazloženje
Akademik i redoviti profesor u miru i profesor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Magisterij muzikologije postigao je na Muzičkoj akademiji 1978. godine, a doktorat je obranio na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. Iza njega bogata je istraživačka, znanstvenička i nastavnička karijera. Uz redovita sudjelovanja na domaćim i međunarodnim istraživačkim projektima, Tuksar se vrlo intenzivno bavio uredničkim poslovima na više časopisa i knjižnih serija u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim inozemnim i tuzemnim znanstvenim skupovima, a kao nastavnik predavao je muzikološke predmete poput estetike glazbe i raznih povijesti glazbe na Odsjeku za muzikologiju zagrebačke Muzičke akademije. Također je u izvođenju nastave sudjelovao na Sveučilištu u Osijeku, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te je održao pozvana predavanja na 23 inozemna visoka učilišta. Od osnivanja Hrvatskog muzikološkog društva, kojega je i sam bio suosnivač 1992. godine, predano radi u izdavačkoj djelatnosti Društva koje se u svojih 25 godina djelovanja može podičiti muzikološkim izdanjima visoke kvalitete.
Zbornik radova što ga je uredio Stanislav Tuksar nosi naslov: Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću / Ivan Zajc (1832-1914): Musical Migrations and Cultural Transfers in the ‘Long’ 19th Century in Central Europe and Beyond, a objavljen je kao 17. svezak u seriji „Muzikološki zbornici“ HMD-a. Zbornik sadrži 28 priloga s međunarodnog muzikološkog skupa istoga naslova, održanog 2014. godine. Fokus nije samo na životu i djelu Ivana Zajca, već i na fenomenu glazbenih migracija i kulturnih transfera čime je glavni protagonist ovoga zbornika osvijetljen iz dosad često zanemarivanog kuta, prekoračivši na taj način iz nacionalnih okvira u širi srednjoeuropski pa i daljnji prostor. Sadržaj zbornika promišljeno je artikuliran u pet većih tematskih cjelina s naslovima: Zajčeve opere, Zajčev opus i šire, Glazbene migracije i kulturni transferi, Recepcija Zajčevih djela izvan Hrvatske te Oko Zajca. Autori studija na hrvatskome i engleskome jeziku mahom su sve ugledni i etablirani muzikolozi, sveučilišni profesori i skladatelji, od kojih čak dvanaest dolazi iz inozemstva čiji važni prinosi često donose nova otkrića, uvide i interpretacije. Svaki tekst opremljen je sažetkom na engleskom ili hrvatskom jeziku, uz niz atraktivnih slikovnih priloge u boji (portreti, etikete ploča i dr.).
Urednički posao akademika Tuksara rezultirao je impozantnim sveskom (kako opsegom od čak 575 stranica, tako i sadržajem) vrijednih muzikoloških „čitanja“ života i djela Ivana Zajca što će zasigurno postati nezaobilaznom literaturom u budućem bavljenju tom važnom ličnošću hrvatske glazbe. Riječ je o iznimnom znanstveno-stručnom doprinosu, u okvirima prije svega hrvatske muzikologije, a s obzirom na teme i autore priloga i u okvirima širim od nacionalnog.
Svime što je rečeno Povjerenstvo smatra da ova knjiga predstavlja vrijedan znanstveni prilog hrvatskoj muzikologiji i stoga predlaže da Hrvatsko muzikološko društvo akademiku Stanislavu Tuksaru dodijeli godišnju „Nagradu Dragan Plamenac“ za 2016. godinu.
