Bojan Bertek
INTERES SLIJEPIH ZA ARTI-MUSICES I OSTALU GLAZBENU LITERATURU
Sljepoća je uvijek bila i biti će teška invalidnost, a u Hrvatskoj je ovim invaliditetom pogođeno oko 5800 osoba, koje su registrirane pridvadesetak udruga slijepih koje djeluju uglavnom na županijskom nivou koje inače objedinjava Hrvatski savez slijepih – da tako kažem “Krovna nacionalna organizacija”, a uz navedene Udruge, djeluje ih još nekoliko koje su registrirane na državnom nivou i neovisne su od već spomenutoga “HSS-a”.
U ovom bih tekstu htio dotaći problematiku neopskrbljenosti dovoljnim količinama literature za slijepe učenike i studente. Ovaj problem uz ostalo zahvaća i područje glazbene literature, pogotovo nota. Najbolje to mogu reći na svom primjeru, jer se Brailleove note mogu nabaviti samo u Firenzi i Veneziji i to po astronomskim cijenama. Kada sam pripremao završni ispit iz glasovira na kojemu sam svirao dvije kompozicije hrvatskih skladatelja (Dore Pejačević i Tome Restija), moj mi je profesor svaku notu diktirao iz standardnog zapisa, i učio sam ih napamet jer, vjerovali ili ne, na Brailleovom pismu postoji samo nekoliko objavljenih djela nekog hrvatskog autora a može ih se nabaviti jedino pri “Hrvatskoj knjižnici za slijepe” ili u Osnovnoj školi za slijepe i slabovidne “Vinko Bek” u Zagrebu. Također treba reći da je nešto naslova naših autora i to uglavnom s kraja devetnaestog ili početka dvadesetog stoljeća moguće pronaći u “Biblioteci saveza slijepih Srbije”, no zbog još uvijek nepostojanja platnog prometa između Hrvatske i Srbije nije moguće učlanjenje u navedenu biblioteku i korištenje tih notnih materijala.
S obzirom na navedeno, svatko se snalazi kako najbolje može, a najčešće tako, da se sav sadržaj izdiktira i prepiše pomoću posebne Brailleove mašine. Tek se onda može krenuti s učenjem. Postoji i još jedna varijanta, a ta je da se sadržaj snimi na kasetu pa da se iz toga uči. Ova se varijanta pokazala mnogo adekvatnijom jer omogućuje brže učenje uz manji utrošak vremena za pripreme. No neki su ljudi izgleda uočili koliko slijepima treba pomoć i u čemu im mogu pomoći pa su se time dobro okoristili. Tako u vrhu nekih udruga postoje ljudi, koji će vam beskompromisno za jedan obični Brailleov udžbenik naplatiti 4000 ili 5000 kn, po potrebi i više, ili također dobro naplatiti demo-verziju nekog programa za računalo, koja se u svakom trenutku može besplatno skinuti sa interneta. Bez obzira što je Brailleovo pismo posebno i što su njegova izdanja skuplja nego ostala, nitko me ne može uvjeriti da je cijena toliko visoka. Ovo je potpuno provjerena informacija jer sam i sam iskusio nekoliko takvih slučajeva. A najgore u svemu tome je to, što ovakve malverzacije rade slijepi slijepima, pa smatram da to mora ići šire da ostali budu informirani da i u samim udruženjima slijepih nužno ne funkcionira ona poznata izreka: “SVI ZA JEDNOGA, JEDAN ZA SVE”.
No s dolaskom računala mnoge su stvari krenule na bolje. Sada se pružila mogućnost za digitalizacijom knjiga koja je mnogostruko povećala brzinu dolaska informacija od slova na listovima knjige, do njenoga slijepog korisnika. Digitalizacija se vrši putem skenera, koji sadržaj knjige u digitalnom formatu prebacije na tvrdi disk, a slijepa ga osoba može čitati pomoću posebnog govornog programa, koji je baziran na sintezi ljudskoga glasa, koji čita sve što se nalazi na ekranu. Na taj se način uz malo truda oko skeniranja može pročitati bilo koja knjiga.
Uz to postoji i još jedno poboljšanje: ne samo da slijepa osoba brže dolazi do željenog sadržaja nego posao digitalizacije knjiga može obavljati potpuno samostalno. Računala su također poboljšala i komunikaciju slijepih s ostalim svijetom, ali i bolju međusobnu komunikaciju putem e-maila Skoro svaka udruga slijepih ima svoje glasilo u kojem se uz vijesti iz udruge izvještava o događajima iz svakodnevnog života. Proučavajući sva ta glasila, došao sam i do «Magazina +» glasila udruge slijepih Istarske županije. «Magazin +» je časopis u kojem zaista možete naći vrlo širok izbor tema. Npr: ekologija, estetika, humor, psihologija, prehrana, moda, informatika, Internet, GSM itd. Njegov urednik David Podreka, isto tako se intenzivno bavi glazbom. Razgovarajući s njim ustanovio sam da se mnogi čitatelji «Magazina+» također bave glazbom bilo profesionalno bilo iz hobija. Tako sam i osobno napisao jedan članak, u kojemu sam zamolio sve koji su zainteresirani za časopise Muzičke akademije u Zagrebu: «Arti musices» i «IRASM», neka mi se jave pa ću dati prijedlog o digitalizaciji barem jednog časopisa. Odaziv je bio prilično velik, i to ne samo iz Hrvatske, nego i iz inozemstva.
U petak 10. svibnja 2002. na sastanku Hrvatskog muzikološkog društva, u kratkim sam crtama izložio problem nedostatka literature prilagođene slijepima koja nam je neophodno potrebna, i dao prijedlog o digitalizaciji nekog od časopisa, ili da se od strane zainteresiranih napravi lista prijedloga, koja bi dalje išla na razmatranje. Moje je izlaganje prihvaćeno vrlo toplo i s puno razumijevanja na čemu svima najljepše zahvaljujem.
Ne moram ni spominjati da sam i ja zainteresiran za sva tekuća glazbena zbivanja, pa ako bi mi bilo tko mogao poslati neke od svojih tekstova, biti ću mu duboko zahvalan.
Sve sadržaje možete slati na Bojan Bertek
Osobno mislim da je ovaj korak izuzetno koristan. Bez obzira na to što su mogućnosti slijepih osoba ipak uže nego kod ostalih ljudi, vjerujem da imamo mnogo energije, da se ne mirimo s postojećim stanjem i da s entuzijazmom i optimizmom želimo gledati na svijet oko nas.
