Dalibor Davidović
Istraživanja recepcije u muzikologiji i njihovi izgledi
Reception Research in Musicology and its Prospects
Muzikološke studije, br. 5
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2002.
124 str.
Kako se ono što tekst čini odnosi prema onome što govori? U kakvu je odnosu ono što tekst performira prema onome što konstatira, i obratno? Tim se pitanjem bavi ovaj rad, istražujući mehanizme pojedinih muzikoloških tekstova. Na primjeru dvaju muzikoloških istraživanja recepcije, od kojih je jedno historijskog, a drugo sistematskog tipa (Zdenka Weber, Impresionizam u hrvatskoj glazbi. Recepcija glazbe Claudea Debussya u Hrvatskoj 1918-1940; Ekkehard Jost, Sozialpsychologische Faktoren der Popmusik-Rezeption – Društvenopsihološki faktori recepcije pop-glazbe), pokazuje se njihova sličnost, jer oba nastoje odijeliti performativni od konstativna momenta. Muzikološki radovi o kojima je riječ žele u određenom trenutku biti ili jedno ili drugo, ili onaj tko upućuje na same stvari ili pak onaj tko se usredotočuje na tuđu retoriku, no oni uvijek istodobno čine i jedno i drugo. Kada se žele razlikovati od drugih i drukčijih muzikoloških radova, tada s jedne strane upućuju na njih jer drže da su prozirni i da govore o samim stvarima, no s druge istovremeno zauzimaju i suprotnu poziciju, budući da je predmet njihova interesa upravo tekstualnost dotičnih radova.
U čemu je onda razlika između historijskog i sistematskog istraživanja recepcije? U drugom se pokušaju njihov odnos razmatra polazeći od teorijskih nacrta kojima su se ta dva područja istraživanja recepcije nastojala teorijski situirati. Kao primjeri uzimaju se dva zbornika što okupljaju takve tekstove (Helmut Rösing, ur., Rezeptionsforschung in der Musikwissenschaft – Istraživanje recepcije u muzikologiji, 1983; Hermann Danuser – Friedhelm Krummacher, ur., Rezeptionsästhetik und Rezeptionsgeschichte in der Musikwissenschaft – Estetika i povijest recepcije u muzikologiji, 1991). Prateći pokušaje svakoga od njih da se što je moguće jednoznačnije razgraniči od druge strane, otkriva se upravo nemogućnost takva razgraničenja, budući da svaki od njih čini suprotno od onoga što bi htio iskazati. Sljedeća razina na kojoj se pokušava ovjeriti razlika između dvaju istraživanja recepcije jest ona u kojoj se polazi od teorijskih nacrta koji su imali za cilj razgraničiti historijsku od sistematske muzikologije (i obratno). Željeno je razgraničenje i u tome slučaju nemoguće, budući da je riječ o dvjema koncepcijama što se uzajamno reproduciraju: onom koja inzistira na strogom razgraničenju sistematske od historijske muzikologije i njezinu višem hijerarhijskom mjestu, te drugom, koja takvu koncepciju smatra polazištem za vlastiti pokušaj razgradnje čvrsto utvrđenih disciplinarnih granica.
Međutim, ne dolazi li na taj način u pitanje i mogućnost razgraničenja unutrašnjeg od vanjskog same muzikologije? Što se događa kada upitnom postaje njezina distinktivnost?
2002.
ISBN 953-6090-19-8
90,00 kn + poštarina
