“Nagrada Dragan Plamenac” u 2015. za životno djelo dodijeljena je dr. sc. Mihu Demoviću
Obrazloženje
Muzikolog i dugogodišnji regens chori zagrebačke prvostolnice dr. sc. Miho Demović rođen je 16. lipnja 1934. u Dubravici kraj Dubrovnika. Nakon studija na Visokoj bogoslovskoj školi u Splitu diplomirao je 1961. na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Na Institutu za crkvenu glazbu diplomirao je 1969, istodobno upisavši i studij muzikologije i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je i diplomirao 1970. Na istom je fakultetu i magistrirao (1978). Tih je godina dao značajan prinos obnovi crkvene glazbe u Hrvatskoj, potaknuvši 1969. ponovno izlaženje časopisa Sv. Cecilija.
Doktorsku disertaciju iz muzikologije pod naslovom Musik und Musiker in der Republik Dubrovnik (Ragusa) vom Anfang des XI. Jahrhunderts bis zur Mitte des XVII. Jahrhunderts obranio je 16.12. 1978. na Sveučilištu „Albertus Magnus“ u Kölnu.
Od 1965. do 1969. bio je aktivan kao regens chori zagrebačke katedrale, a potom je istu dužnost obnašao 1970-1975. u Dubrovniku. Od 1980. do umirovljenja 2002. djelovao je ponovno u Zagrebu kao regens chori zagrebačke katedrale.
Njegov znanstveni opus obuhvaća 24 autorske knjige, 80 znanstvenih i stručnih radova, četrdesetak popularnih radova, niz leksikografskih članaka, skladbi, harmonizacija i transkripcija, te brojna diskografska izdanja hrvatske liturgijske i tradicijske glazbe. Sudjelovao je i na 21 međunarodnom i na 30 domaćih znanstvenih simpozija.
U iznimno velikom i raznolikom opusu Miha Demovića dominiraju dva smjera: prvi je posvećen povijesti glazbe i glazbenika u Dubrovniku i Dubrovačkoj Republici, a drugi medievističko-glazbenim temama s područja povijesti crkvene glazbe u Hrvatskoj.
Dubrovački opus najbolje predstavljaju tri monografske studije o glazbi i glazbenicima na području Dubrovačke Republike. Najrecentnija među njima, objavljena 2015. u Dubrovniku, nosi naslov Glazba i glazbenici na području bivše Dubrovačke Republike za vrijeme austrijske uprave (1814.-1918.), opsegom obuhvaća više od 640 stranica i novi je doprinos kulturnoj povijesti Grada.
Na područje glazbene medievistike i crkvene glazbe kasnijih razdoblja Demović je pronašao nekoliko do sada potpuno nepoznatih hrvatskih glazbenih liturgijskih rukopisa srednjega vijeka i 18. stoljeća. Ovaj je dio njegova opusa dostupan kroz monografsko-faksimilna izdanja od kojih se izdvajaju: Zagrebački sekvencijar (1994), Trogirski evanđelistar (1997), Dubrovački beneventanski priručnik legende i obreda sv. Nikole (1998), Liturgijski recitativi iz starih hrvatskih liturgijsko-glazbenih kodeksa 10.-12. stoljeća (2000.), Dubrovački beneventanski misal (2011, faksimilno izdanje).
Osim medievističkih tema, njegove se knjige bave i afirmacijom zanemarenih i repertoarno nedovoljno poznatih hrvatskih crkvenih pjesmarica, među kojima ističemo: Osam hrvatskih misa (1996), Napivi Marijana Jaića (1997), Crkvena pjesmarica hrvatskog preporoditelja Pavla Stoosa (1998), Prva hrvatska školska crkvena pjesmarica (1999), Hrvatske pučke tiskane pjesmarice s napjevom (2001), faksimilno izdanje „Pisni…“ Atanazija Jurjevića (2012).
Bavio se i uredničkim radom, te objavio Skladbe za orgulje Anđelka Klobučara (2001).
Za svoj je znanstveni rad godine 2007. Demović dobio je Nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.
Kao skladatelj autor je 45 skladbi, a transkribirao je i objavio 26 transkripcija sakralne i tradicijske hrvatske glazbe. Skladao je i scensku glazbu za tragediju Elektra (1979), glazbu za crkveno prikazanje Ecce homo izvedeno na 36. Dubrovačkim ljetnim igrama 1986, te scensku glazbu za prikazanja Kako bratja prodaše Josipa Mavra Vetranovića, te glazbu za prikazanje Sv. Margareta.
Na području diskografije ističe se pionirski pothvat naslovljen Himnodijska glazba u Hrvatskoj od 10. do 12. stoljeća, objavljen u izdanju Jugotona 1981. s premijerno predstavljenim srednjovjekovnim napjevima dalmatinskih kodeksa u Demovićevoj transkripciji.
Iako su pojedini Demovićevi znanstveni radovi u novije vrijeme, metodološki suvremenijim komparativnim studijama u europskom kontekstu, doživjeli i poneke revizije i nova tumačenja, kako glede provenijencije, tako i europskog konteksta pojedinih izvora, neospornim ostaje njegov važan doprinos hrvatskoj muzikologiji.
Kontinuiranim i neumornim djelovanjem tijekom gotovo punih šezdeset godina i zahvaljujući pionirskom minucioznom radu na hrvatskim rukopisnim i tiskanim glazbenim izvorima i arhivskim dokumentima, te opusom iznimno velikoga opsega i tematske raznolikosti ovaj crkveni glazbenik, zborovođa, skladatelj i muzikolog predstavlja jedinstvenu osobnost hrvatske znanosti o glazbi.
Na temelju svega što je rečeno Povjerenstvo je predložilo Upravnom odboru da Hrvatsko muzikološko društvo dr. Mihu Demoviću dodijeli „Nagradu Dragan Plamenac“ za životno djelo u 2015. godinu. Ovaj je prijedlog jednoglasno usvojen i ovime se Skupština obavještava o toj odluci.
