“Nagrada Dragan Plamenac” 2007. za životno djelo dodijeljena je akademiku Jerku Beziću
Obrazloženje
Akademik Jerko Bezić rođen je 1929. u Kranju (Slovenija). Školovao se u Ljubljani, Zagrebu i Zadru. Studirao je pravo, etnologiju i povijest glazbe. Potonji studij završio je 1956. u Ljubljani, a 1970. postigao je doktorat iz muzikoloških znanosti. Bio je nastavnik u glazbenim školama u Ljubljani (1951.-56.), asistent u Institutu JAZU u Zadru (1957.-64.), od 1964. znanstveni suradnik a od 1979.-99. znanstveni savjetnik u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Predavao je etnomuzikološke predmete na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1966.-93.) i na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta (1986.-92.). Kao profesor je gostovao na sveučilištima u Beču, Berlinu, Ljubljani, Pittsburghu, Sarajevu i Skopju. Od 1980. član je suradnik, od 1988. izvanredni i od 1991. redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je od 1997. do 2003. bio tajnikom Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju. Član je (povremeno i predsjednik) strukovnih udruženja: Hrvatskog društva folklorista (od 1955.), središnjeg svjetskog etnomuzikološkog udruženja – International Council for Traditional Music (od 1966.), Hrvatskog etnološkog društva (od 1970.), European Seminar in Ethnomusicology (od 1985.) i Hrvatskog muzikološkog društva (od 1992.).
Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima, od kojih je neke sâm potaknuo i pripremio. Uredio je više zbornika radova s etnomuzikoloških skupova te zbirki građe iz ostavštine drugih istraživača. Dugogodišnji je član uredništva uglednih znanstvenih časopisa: Demos (1969.-1984.), Narodna umjetnost (1973.-1994.), Arti musices (1980.-) i International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (1989.-). Glavni je urednik Akademijine serije Spomenici glagoljaškog pjevanja.
Etnomuzikološkim je istraživanjima akademik Jerko Bezić skupio opsežnu i vrijednu glazbenofolklornu građu i time pridonio zaštiti i čuvanju hrvatske kulturne baštine. Ta su ga istraživanja dovela do proširenja predmeta etnomuzikologije i promjene istraživačkog pristupa te su rezultirala značajnim etnomuzikološkim monografijama. Plod njegova zanimanja za povijesnu dimenziju glazbenih pojava, kao i za etnomuzikološku analizu glazbenih struktura, radovi su u kojima je utemeljeno interpretirao povijesne izvor i ponudio izvorna rješenja povezana s transkribiranjem, određenjem tonskih odnosa i metroritamskog ustrojstva te klasifikacijom folklorne glazbe.
Na polju primijenjene etnomuzikologije valja istaknuti njegovu dugogodišnju suradnju s uglednim smotrama i festivalima, u okviru kojih je održao predavanja i osmislio više samostalnih priredbi i koncerata tradicijske glazbe.
O znanstvenom ugledu akademika Bezića svjedoče posebna, prigodno koncipirana izdanja znanstvenih časopisa objavljena u povodu 70. obljetnice njegova rođenja: The World of Music (40/3, Berlin 1998.) i Narodna umjetnost (36/2, Zagreb 1999.), te zbornik Glazba, folklor i kultura koji su 1999. objavili Institut za etnologiju i folkloristiku i Hrvatsko muzikološko društvo.
Mnogostrukom djelatnošću akademik Jerko Bezić markantno je obilježio hrvatsku etnomuzikologiju, pridonio stvaranju njezina identiteta i ugleda kao znanstvene discipline te je uveo u tijekove suvremene etnomuzikologije u svijetu. Unio je značajne inovacije u metodologiji te discipline, odgojio nove stručnjake te pridonio očuvanju i populariziranju hrvatske folklornoglazbene baštine.
Na temelju svega što je izloženo Povjerenstvo smatra da je akademik Jerko Bezić svojim ukupnim 50-godišnjim znanstvenim i nastavnim radom, kao i djelovanjem na području primijenjene etnomuzikologije, bitno pridonio razvitku etnomuzikologije. Stoga predlaže da Hrvatsko muzikološko društvo akademiku Jerku Beziću dodijeli „Nagradu Dragan Plamenac“ za 2007. za životno djelo.
