Jerko Martinić

Pučki napjevi misa iz srednje Dalmacije u kontekstu glagoljaške tradicije (šire područje Splita, otoci Brač i Hvar)

Folk Mass Tunes from Central Dalmatia in the Context of the Glagolitic Tradition

Muzikološke studije, br. 13
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2011.
375 str.

 

U ovoj su knjizi predstavljene transkripcije pučkih misnih napjeva i to, u prvom redu, njihovih stalnih dijelova (Cantus Ordinarii Missae), sa šireg područja Splita te otoka Brača i Hvara i nastavak su sustavnog istraživanja i proučavanja cjelokupne pučke crkvene muzičke građe na tom prostoru srednje Dalmacije. Uz te stalne dijelove prikazani su i poneki tekstovi promjenljivih dijelova mise (ulazne pjesme, posljednice na Uskrs Žrtvi vazmenoj i na Duhove Dođi, Duše Prisveti, posljednice na misi za mrtve Dan od gnjeva i napjevi za tekst Braćo, brata sprovodimo).

Transkripcije ovih napjeva temelje se isključivo na snimljenom materijalu koji je sâm autor J. Martinić u više navrata između 1970. i 1975. godine sakupio u 36 mjesta. Cilj istraživanja bio je prije svega snimiti sve čega su se pjevači tada još sjećali, a onda naknadno i postupno snimljeno transkribirati i intenzivnije obraditi.

Vrlo opsežan prikupljeni materijal od 379 napjeva iz 29 lokaliteta, odnosno župa, nedvojbeno daje mogućnost uvida u stanje tada još uvijek uglavnom žive tradicije i to u odnosu na rasprostranjenost i različitost napjeva, te na raznolikost aspekata njihove izvedbe. Tih 29 lokaliteta su: 1) u širem području Splita: Krilo – Jesenice, Stobreč, Vali varoš (župa Sveti Križ), Solin, Klis, Vranjic, Kaštel Kambelovac, Kaštel Lukšić, Kaštel Stari, Kaštel Novi, Kaštel Štafilić, Trogir i Gornje Selo (otok Šolta); 2) otok Brač: Supetar, Donji Humac, Nerežišća, Dol, Splitska, Gornji Humac, Pražnica, Pučišća, Bol, Selca i Novo Selo; 3) otok Hvar: Vrboska, Vrbanj, Vrisnik, Jelsa i Svirče.

Gotovo cijeli materijal ove zbirke snimljen je izvan službe Božje. Na taj su se način sigurno mnogi napjevi, koji se inače više nisu u crkvi pjevali, ipak uspjeli sačuvati. Slično kao i u ranijim autorovim studijama, i ovdje se analizira svaki pojedini transkribirani napjev, imajući na umu pojedinosti o tekstu, opsegu intervala, formi, melodijskoj strukturi, tonalitetno-modalnoj određenosti napjeva, ritmu, višeglasju kao i porijeklu melodija. Analizom se izdvojilo ono najbitnije kako bi se na temelju svega izloženog na kraju, jednom zaključnom i temeljitom sintezom – za jedno cijelo područje – ukazalo na uočene datosti, strukturu, raznovrsnost i raznolikost izvedbe ovih nekoć tradicijski čvrsto uhodanih pučkih napjeva kao sastavnih dijelova jedne duge tradicije.