Mjesečni arhivi: veljača 2008.

Nagrada Dragan Plamenac, Nagrada za životno djelo

“Nagrada Dragan Plamenac“ 2008. za životno djelo

“Nagrada Dragan Plamenac” u 2008. za životno djelo dodijeljena je akademkinji Koraljki Kos

Obrazloženje

plamenac2008_kosKoraljka Kos rođena je 12. svibnja 1934. godine u Zagrebu, gdje je diplomirala na Historijsko-teoretskom odjelu Muzičke akademije (1957). Na Filozofskom fakultetu studirala je povijest umjetnosti i njemački jezik s književnošću koji je diplomirala 1959. Doktorsku disertaciju iz muzikologije pod naslovom Muzički instrumenti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti Hrvatske obranila je 1967. na Muzikološkom odjelu filozofskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Iz muzikologije se usavršavala 1957.-58. u Edinburghu (kod Ferdinanda Redlicha i Hansa Gála), a 1973.-74. je kao stipendistica zaklade Alexander von Humboldt boravila u SR Njemačkoj.
Nakon zaposlenja na Radničkom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu gdje je radila kao stručni suradnik, od kraja 1967. počela je raditi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu najprije kao stručni suradnik u knjižnici, a od 1970. na Odjelu za muzikologiju, gdje je 1984. izabrana u zvanje redovitog profesora. Predavala je opću povijest glazbe i povijest hrvatske glazbe, paleografiju i organologiju. Pod njezinim su mentorstvom izrađene brojne diplomske te nekoliko magistarskih i doktorskih radova. Predavala je kao gostujući profesor na Muzikološkom odjelu Sveučilišta u Grazu (ak. god. 1983.-84.) te na Hochschule (danas Universität) für Musik und darstellende Kunst u Beču (1993.), a održala je i nekoliko predavanja na dva američka sveučilišta (UCLA, Stanford, 1985.).
God. 1977. postala je članom suradnikom, 1986. izvanrednim članom JAZU, a od 1991. redovitim članom HAZU.
Sudjelovala je u radu niza kongresa i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Bila je članom mnogih organizacijskih odbora i savjeta, pa tako i članom programskog odbora XV. kongresa Međunarodnog muzikološkog društva, održanog 1992. u Madridu.
Kontinuirano se bavi uredničkim radom. Član je uredništva i niz je godina bila glavna urednica časopisa Arti musices (1980.-89.); uredila je dvije knjige Rada JAZU/HAZU (1988., 1992.), nekoliko notnih izdanja (dvije simfonije L. Sorkočevića za Garlandove serije Symphonies 1720-1840, 1984; popijevke I. Zajca, klavirske minijature i solo pjesme D.Pejačević), dva sveska korespondencije F. Ks. Kuhača (1985?, 1992?), spomenicu Muzička akademija u Zagrebu 1921-1981, te je sa S. Majer-Bobetko uredila zbornik radova Božidar Kunc. Život i djelo (2007) s istoimenog znanstvenog skupa u čijoj je organizaciji također sudjelovala.
U svojih šest knjiga i više od 100 znanstvenih i stručnih radova u časopisima i zbornicima bavila se temama iz područja hrvatske glazbe u međunarodnome kontekstu od srednjega vijeka do 20. stoljeća. Posebno se ističu teme vezane uz novootvorena područja istraživanja: glazbena ikonografija (gdje je uz knjige i niz radova kao članica međunarodne komisije za muzičku ikonografiju pokrenula sustavna istraživanja ikonografije u Hrvatskoj), glazbena kultura u razdoblju renesanse, ranog baroka (uključujući Pavlinsku pjesmaricu)i pretklasicizma (L. Sorkočević), povijest Lieda (od Lisinskog do Kunca), te hrvatska glazbena moderna (uključujući posebno život i djelo Dore Pejačević).
God. 1982. dobila je „Nagradu Josip Andreis“ Društva skladatelja Hrvatske (danas: HDS) za monografiju o D. Pejačević, god. 1994. državnu „Nagradu Bartol Kašić“ (zajedno s O. Šojat i V. Zagorcem) za Pavlinski zbornik 1644, a 2008. „Nagradu D. Plamenac“ HMD-a (zajedno sa S. Majer-Bobetko i R. Palić-Jelavić) za zbornik radova B. Kunc. Život i djelo.

Na temelju svega što je izloženo Povjerenstvo smatra da je akademkinja Koraljka Kos svojim ukupnim dugogodišnjim i predanim znanstvenim i nastavnim radom na području muzikologije otvorila neka nova poglavlja u hrvatskoj muzikologiji, ili postojećima pristupila na nov način, te trajnom prisutnošću i blagotvornim djelovanjem u struci znatno zadužila hrvatsku muzikologiju. Stoga predlaže da Hrvatsko muzikološko društvo akademkinji Koraljki Kos dodijeli „Nagradu Dragan Plamenac“ u 2008. za životno djelo.

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2008. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2008. godinu dodijeljena je prof. dr. Stanislavu Tuksaru za vođenje izdavačkog projekta «Opća povijest glazbe» u okviru kojeg su objavljeni prijevodi sedam knjiga s tog područja u izdanju HMD-a 2004-2008.

Obrazloženje

plamenac2008_tuksarRođen u Gornjem Kraljevcu 1945. godine Stanislav Tuksar je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu, magistrirao (1978.) i doktorirao (1990.). Usavršavao se u Francuskoj (Pariz, 1974.-76.) i Njemačkoj (Berlin, 1986.-88.). Redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Predavao je i na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Usto je držao predavanja iz povijesti hrvatske glazbene kulture i opće estetike glazbe na dvadesetak inozemnih sveučilišta u SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Africi, Irskoj i Njemačkoj, sudjelovao na preko 70 domaćih i inozemnih znanstvenih skupova, a brojne je i organizirao. Objavio je šest knjiga i više od 150 znanstvenih i stručnih radova u hrvatskim i inozemnim časopisima. Suradnik je hrvatskih i inozemnih glazbenih enciklopedija. Od 1980. je voditelj znanstvenih projekata pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH. Od 1990. je član suradnik HAZU. Bio je i jedan od suosnivača Hrvatskoga muzikološkog društva (1992.), njegov tajnik (1992.-1997.) i predsjednik (2001.-2006.).
Uz znanstvenu i predavačku djelatnost Stanislav Tuksar se intenzivno bavio prevođenjem i uredničkim radom. Bio je glavni urednik hrvatskog muzikološkog časopisa Arti musices (1991.-1997. ), od 2000. glavni je urednik međunarodnog časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 1988. pokrenuo je i postao glavni urednik serije Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU i Hrvatskoga muzikološkog društva, uredio je 10 zbornika znanstvenih muzikoloških radova i pojedinačnih naslova te preveo pet knjiga, a od 1996. urednik je za glazbu u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. Vrhunac njegove dosadašnje bogate djelatnosti na tom području predstavlja sedam knjiga što ih je Hrvatsko muzikološko društvo u razdoblju 2004.-2008. godine objavilo u okviru projekta “Opća povijest glazbe”. Riječ je o prijevodima respektabilnih djela iz svjetske muzikološke literature. To su: Jacques Chailley: Povijest glazbe srednjega vijeka; Howard M. Brown i Louise K. Stein: Glazba u renesansi; Claude Palisca: Barokna glazba; Peter Rummenhöller: Glazbena pretklasika; Giorgio Pestelli: Doba Mozarta i Beethovena; Carl Dahlhaus: Glazba 19. stoljeća; Hermann Danuser: Glazba 20. stoljeća. Uočivši nedostatak odgovarajuće literature na hrvatskom jeziku – jer zadnja verzija trosveščane Povijesti glazbe Josipa Andreisa objavljena je pred više od trideset godina (1975.-1977.) – Stanislav Tuksar je osmislio ovaj projekt, uporno ga provodio unatoč brojnim poteškoćama, s Nikšom Gligom bio i urednik, a nekim je knjigama bio i prevoditelj (Glazba u renesansi i Barokna glazba). Svoju viziju uspješno je realizirao, podarivši hrvatskoj muzikološkoj, ali i široj znanstvenoj i kulturnoj javnosti niz vrhunskih djela na hrvatskom jeziku. Stoga se može zaključiti da je projekt “Opća povijest glazbe” kapitalan i bez presedana u hrvatskoj muzikologiji.

Stoga je prijedlog povjerenstva HMD-a za dodjelu godišnje «Nagrade Dragan Plamenac» za 2008. godinu, da se nagradi prof. dr. Stanislav Tuksar za voditeljstvo jedinstvenog izdavačkog projekta «Opća povijest glazbe» koji obuhvaća prijevode sedam kapitalnih knjiga s tog područja objavljenih u Hrvatskom muzikološkom društvu od 2004. do kraja 2008. godine.