Mjesečni arhivi: studeni 2012.

Godišnja skupština, O društvu

21. redovita godišnja skupština HMD-a 2012.

Svim članovima HMD!

Zagreb, 21. svibnja 2012.

Poštovana kolegice / poštovani kolega,

Ovime Vas pozivamo na

21. REDOVITU GODIŠNJU SKUPŠTINU
HRVATSKOG MUZIKOLOŠKOG DRUŠTVA ZA
2012. GODINU.

Uvod:

Promocija novih izdanja HMD-a

Dnevni red:

1) Izbor radnog predsjedništva, zapisničara i ovjerovitelja
2) Zapisnik s godišnje skupštine HMD za 2011. godinu
3) Izvješće o djelatnostima i ostvarenim akcijama HMD u 2011. godini
4) Izvješće o prihodima i rashodima HMD u 2011. godini
5) Plan rada HMD za 2012. godinu
6) Proračun HMD za 2012. godinu (redovita djelatnost Društva)
7) Izvješće Nadzornog odbora
8) Izvješće Povjerenstva za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac» za 2011.
9) Razno

Skupština s uvodnim dijelom održat će se:
– u subotu 2. lipnja 2012.
– s početkom u 11:00 sati
– u dvorani Hrvatskog društva skladatelja, Berislavićeva 9, u Zagrebu.

Ponovno će biti organizirana prigodna prodaja edicija HMD-a.

Za Upravni odbor HMD:
Dr. Vjera Katalinić, predsjednica

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2012. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2012. godinu dodijeljena je dr. sc. Nadi Bezić

BezićDodijeljena je nagrada Plamenac za 2012. god. Dobitnica je dr. sc. Nada Bezić za knjigu Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010 : Prostori muziciranja i spomen-obilježja, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb 2012.

 

Obrazloženje

Knjiga Nade Bezić Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010. s podnaslovom Prostori muziciranja i spomen-obilježja zasniva se uz sveobuhvatni i temeljit uvid u literaturu na intenzivnom terenskom istraživanju, što ga je autorica s evidentnim strastvenim istraživačkim „nervom“ godinama provodila. Golemu sakupljenu građu predstavila je ovdje sustavno i pregledno, služeći se uobičajenom muzikološkom terminologijom. Štoviše, ona hrvatsku muzikološku terminologiju obogaćuje uvodeći novi termin „glazbena topografija“, koji definira kao mjesta javne izvedbe, za razliku od šireg značenja glazbenosti grada. Nadalje izlaže modele predstavljanja topografije grada, razradbu glazbene topografije na primjeru Zagreba (mjesta izvedbe poput kazališta, koncertnih dvorana i višenamjenskih prostora u kojima su se održavali koncerti, dvorana i vrtova u ugostiteljskim objektima, crkava, lokacija na otvorenom, zatim mjesta poduke, mjesta distribucije, spomen-obilježja, ostalo) i kriterije izbora pojedinih lokaliteta. Usto njezinu kritičku oku nisu promakle neke historiografske zablude i netočni podaci koje ovdje i ispravlja.
U svojoj nakani da na jednom mjestu pregledno predstavi prostore glazbe u Zagrebu Nada Bezić je u potpunosti uspjela, a gdjekad je taj cilj svojim interpretacijama i nadmašila. U njoj se ne predstavljaju samo relevantne lokacije, već je to povijesna i suvremena, ali i kritička promenada kroz arhitekturu, vlasnike prostora, repertoare, gostovanja itd., dakle šarolik panotpikum glazbenog života grada. Stoga se može zaključiti da znanstvena knjiga Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010. kao potpuni novum u hrvatskoj muzikologiji donosi mnoštvo dosad potpuno nepoznatih muzikološki relevantnih sadržaja, i, štoviše, otvara nova područja istraživanja unutar discipline.