22. redovita godišnja skupština HMD-a 2013.

Svim članovima HMD!

Zagreb, 4. svibnja 2013.

Poštovana članice / poštovani člane,

Ovime Vas pozivamo na

22. REDOVITU GODIŠNJU SKUPŠTINU
HRVATSKOG MUZIKOLOŠKOG DRUŠTVA
ZA 2013. GODINU.

Uvod:

Promocija novih izdanja HMD-a

Dnevni red:

1) Izbor radnog predsjedništva, zapisničara i ovjerovitelja
2) Zapisnik s godišnje skupštine HMD za 2012. godinu
3) Izvješće o djelatnostima i ostvarenim akcijama HMD u 2012. godini
4) Izvješće o prihodima i rashodima HMD u 2012. godini
5) Plan rada HMD za 2013. godinu
6) Proračun HMD za 2013. godinu (redovita djelatnost Društva)
7) Izvješće Nadzornog odbora
8) Izvješće Povjerenstva za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac» za 2012.
9) Izbor predsjednika, dopredsjednika, Upravnog i Nadzornog odbora za razdoblje 2013.-2016.
10) Razno

Skupština s uvodnim dijelom održat će se:
– u subotu 18. svibnja 2013.
– s početkom u 10:30 sati
– u dvorani Hrvatskog društva skladatelja, Berislavićeva 9, u Zagrebu.

Ponovno će biti organizirana prigodna prodaja edicija HMD-a.

Za Upravni odbor HMD:
Dr. Vjera Katalinić, predsjednica

PS:
Molimo Vas da ažurirate poštansku i elektroničku adresu kako biste sve obavijesti i materijale primali na vrijeme.

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013. godinu dodijeljena je dr. sc. Ivani Tomić Ferić

 

FerićDodijeljena je nagrada Plamenac za 2013. god. Dobitnica je Ivana Tomić Ferić za knjigu Julije Bajamonti: „Glazbeni rječnik“, Zagreb: HMD, 2013.

 

Obrazloženje

Knjiga Ivane Tomić Ferić Julije Bajamonti: „Glazbeni rječnik“ s podnaslovom Transkripcija, prijevod, komentari temelji se na rukopisnom izvoru pohranjenom u Arheološkome muzeju u Splitu i okviru Bajamontijeve ostavštine te na njegovoj odgovarajućoj obradbi. U ovome je radu po prvi puta iscrpno obrađen kao još jedan aspekt stvaralaštva najznačajnijeg polihistora i skladatelja u dalmatinskoj i hrvatskoj glazbenoj kulturi 18. stoljeća. Rukopis rječnika obasiže 165 numeriranih stranica, te donosi nešto više od tri stotine glazbenih termina te posebno i natuknice o nekolicini glazbenika. Bajamontijev je tekst pisan talijanskim i francuskim jezikom, s ponekim latinskim i grčkim citatima.
Knjiga je podijeljena u četiri dijela: u prvome, nakon uvodnih poglavlja o Bajamontiju i opisa materijala, u namjeri da – kako sama kaže – dešifrira, protumači, analizira i usporedi pojmove i natuknice iz Bajamontijeva leksikona s originalnim izvorima, pregledno prezentira artikulaciju Bajamontijeve građe, koju iščitava kao cjeline vezane uz glazbenu teoriju te uz opise glazbala. Uz svaku od tih cjelina donosi popise i klasifikaciju termina te ih razlaže na odgovarajuće podteme. Posebno je poglavlje posvećeno Bajamontijevu multidisciplinarnom pristupu obradbi glazbenih termina, koji je s glazbom objedinio prirodne znanosti, medicinu i psihologiju te poeziju i filozofiju. Analiza ovoga područja iznijela je na vidjelo činjenicu da se Bajamonti na prirodoznanstvenom području služio gotovo isključivo najnovijom, njemu suvremenom literaturom (iz razdoblja 1740-83), što taj aspekt Bajamontijeva Rječnika čini najmodernijim u odnosu na sva ostala područja (medicinu, poeziju, filozofiju te glazbenu teoriju i organologiju).
U radu na rječniku Bajamonti je koristio Rousseauov Dictionnaire de musique (1768), no autorica otkriva i druge izvore na koje se intenzivno oslanjao: upotrijebio je i naveo ukupno 63 naslova, među kojima se ističe Zarlinovo djelo Le Istitutioni harmoniche (1558), koje je zastupljeno gotovo u polovici Bajamontijevih pojmova, te glazbeno-teorijska i glazbeno-historiografska djela d’Alemberta, F. Algarottija, Aristoksena, E. de Arteage, G. M. Artusija, J. B. Dubosa, V. Galileia, V. Manfredinija, Plutarha, G. Tartinija, Z. Tevoa i drugih, ali i da je konzultirao opću literaturu s područja politike, prava, fizike, astronomije, prirodne filozofije, pjesništva, opće i crkvene historiografije i ostalog takvih autora kao što su npr. Ciceron, D. Diderot, Horacije, J. Kepler, Montesqieu, I. Newton, Voltaire i dr. Ovome se mogu pridodati i naslovi jedanaest talijanskih i francuskih časopisa te daljnjih 58 djela poznatih i manje poznatih autora od antike do 18. stoljeća.
Drugi dio rada po prvi puta predstavlja minuciozno transliteriran složen, katkad i nečitak, Bajamontijev rukopis cijeloga Rječnika, u koji su uklopljeni i Bajamontijevi crteži, skice i tablice.
Slijedi treći dio knjige s prijevodom Rječnika, popraćen brojnim bilješkama, te osobito vrijednim Komentarima u kojima autorica objedinjuje neke Bajamontijeve natuknice, raštrkane na raznim stranicama Rječnika, te pojašnjava neke nedorečenosti, nejasnoće i donosi suvremena tumačenja.
Četvrti dio knjige predstavljaju ne samo korisna pomagala – razni popisi imena i Bajamontijevih izvora – nego i faksimilni dodaci iz Bajamontijeva autografa. Sve te naslove koje je i fizički konzultirala, uz dodatnu opsežnu literaturu, autorica je navela u bibliografskome popisu. Napokon, opširniji sažetak na engleskom jeziku omogućava barem općeniti uvid u izvrsna autoričina postignuća i zaključke koji su komplementarni talijansko-francuskom izvorniku Rječnika.
Na temelju ovog iscrpnog rada zaključujemo da ovaj Rječnik daje dodatne dragocjene podatke o Bajamontijevoj ličnosti, njegovu znanju i preferencijama te utvrđuje da Bajamontijev izbor izvora varira od renesansnih do suvremenih spajajući tako staro i novo. U tom će pogledu svaka buduća evaluacija širokog Bajamontijeva djelovanja ne samo morati uzeti u obzir ovaj opsežan rad, već će i istraživanja njegova skladateljskog opusa valjati promatrati u odnosu na njegov glazbeno-teorijski rad.

Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.): Glazbena historiografija i identitet

Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.): Glazbena historiografija i identitet

Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.): Music Historiography and Identity

Urednici / Editors: Vjera Katalinić – Stanislav Tuksar

Muzikološki zbornici / Musicological proceedings, br./no. 16
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.
323 str.

Katalinić – Tuksar (ur.)_Franjo Ksaver KuhačOvaj je zbornik rezultat simpozija održanog u Zagrebu 27, 28. i 29. listopada 2011. godine u organizaciji Hrvatskog muzikološkog društva i Odsjeka za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u povodu stote obljetnice preminuća Franje Ksavera Kuhača (1834-1911), istaknutog pionira historijske muzikologije, etnomuzikologije i glazbene historiografije u Hrvatskoj. Prvo tematsko težište skupa bilo je artikulirano kao problematizacija poimanja, konstruiranja i pisanja glazbene historiografije kako ju je u svojem opsežnom i složenom opusu oprimjerio na slučaju hrvatske i južnoslavenske glazbene historiografije F. Ks. Kuhač. S obzirom da je Kuhač djelovao pretežno u doba „nacionalnog romantizma“, u kojem su se sličnom ili identičnom problematikom bavile i mnoge druge europske nacionalne muzikologije, bili su uključeni i drugi prilozi sa sukladnim etničkim i nacionalnim temama, kao i oni koji ovu problematiku obrađuju teorijski i načelno. Drugo tematsko težište bilo je artikulirano kao pitanje poimanja, stvaranja i utvrđivanja glazbenog identiteta – na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili nadnacionalnoj razini – koji na složen i često kontroverzan način ilustrira upravo Kuhačev primjer vlastita laviranja između hrvatskog, južnoslavenskog ili panslavenskog identiteta. Ovaj se Zbornik sastoji od 26 članaka, čiji su autori ugledni muzikolozi, etnomuzikolozi, estetičari glazbe i sveučilišni profesori iz Austrije, Bugarske, Crne Gore, Češke Republike, Hrvatske, Irske, Italije, Mađarske, Poljske, SAD-a i Slovenije. U odnosu na dosadašnje spoznaje o djelovanju F. Ks. Kuhača i dometima njegovih dostignuća ovaj Zbornik donosi niz novih podataka i uvida prije svega u Kuhačevu onodobnu i suvremenu prisutnost i važnost u srednjoeuropskom prostoru, čime ga se dokumentirano potvrđuje kao ličnost i znanstvenika daleko šireg od nacionalnih okvira u kojima ga se dosad uglavnom razmatralo.

***

These Proceedings present a collection of papers delivered at an international scholarly conference held in Zagreb between 27 and 29 October 2011, organized by the Croatian Musicological Society and the Department for History of Croatian Music of the Croatian Academy of Sciences and Arts, both from Zagreb, on the occasion of 100th anniversary of the passing away of Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911), the outstanding pioneer of historical musicology, ethnomusicology and music historiography in Croatia. The first thematic area of the Symposium was devoted to the issues of understanding, constructing and writing music historiography, exemplified by Kuhač himself in his vast and complex scholarly output dealing with Croatian and South-Slavic music historiography. Taking into account that Kuhač was prevailingly active during the period of „national Romanticism“, in which similar or identical problems were treated by many other European national musicologies, other contributions were welcomed dealing with corresponding ethnic and/or national topics, as well as those elaborating it on theoretical levels. The second proposed thematic area covered questions of conceiving, establishing and creating music identity/identities – at local, regional, national and/or supranational levels – which, again, have been illustrated in a multifold and sometimes controversial manner by Kuhač’s own steering between Croatian, South-Slavic and Pan-Slavic identities. This Proceedings consists of 26 articles in all. Their authors are outstanding musicologists, ethnomusicologists, aestheticians of music and university professors from Austria, Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Ireland, Italy, Montenegro, Poland, Slovenia, and the USA. In relation to our former understanding of F. Ks. Kuhač’s activities and the range of his achievements, this Proceedings offers a series of new data and insights first of all in Kuhač’s contemporary and today’s presence and importance within the Central-European space. Thus it is well documented that Kuhač used to be and still is a personality and scholar who widely surpasses the national frames within which he has been mostly regarded up to now.

2013.
ISBN 978-953-6090-48-8
150,00 kn + poštarina

Julije Bajamonti (1744-1800): Glazbeni rječnik

Ivana Tomić Ferić

Julije Bajamonti (1744-1800): Glazbeni rječnik. Transkripcija, prijevod, komentari

Julije Bajamonti (1744-1800): Dictionary of Music. Transcription, translation, commentaries

Muzikološke studije, br. 17
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.
478 str.

 

tomic-feric_julije-bajamonti-glazbeni-rjecnikU ovoj se knjizi obrađuje dosad neproučeni enciklopedijski koncipirani glazbeni Rječnik (s izvornim nazivom: Musica) Julija Bajamontija (1744.-1800.) kao prvi takve vrste nastao u Hrvatskoj. Time se stječe uvid u još jedan aspekt stvaralaštva najznačajnijeg polihistora i skladatelja u dalmatinskoj i hrvatskoj glazbenoj kulturi 18. stoljeća.

Građa se sastoji od ukupno 381 glazbenog termina na talijanskom i francuskom sakupljenog u rasponu od srednjega vijeka i talijanske renesanse do francuskog enciklopedizma. Bajamonti je pri izradbi svojega Rječnika upotrijebio i naveo ukupno 63 naslova među kojima se nalaze glazbeno-teorijska i glazbeno-historiografska djela npr. d’Alemberta, F. Algarottija, Aristoksena, E. de Arteage, G. M. Artusija, J. B. Dubosa, V. Galileija, V. Manfredinija, Plutarha, J.-J. Rousseaua, G. Tartinija, Z. Tevoa, G. Zarlina i drugih, ali je i konzultirao opću literaturu s područja politike, prava, fizike, astronomije, prirodne filozofije, pjesništva, opće i crkvene historiografije i ostalog autora kao što su npr. Ciceron, D. Diderot, Horacije, J. Kepler, Montesqieu, I. Newton, Voltaire i dr. Ovome se mogu pridodati i naslovi jedanaest talijanskih i francuskih časopisa te daljnjih 58 djela poznatih i više…znatih autora od antike do 18. stoljeća. Ova je knjiga prvo predstavljanje teksta Bajamontijeva Rječnika u suverenom i meritornom prijevodu na hrvatski. Znanstveni aparat prati transliteraciju (2. dio) i prijevod s komentarima (3. dio) teksta Bajamontijeva leksikona, a temeljni znanstveni dio čitavoga rada sastoji se od dešifriranja, tumačenja, analize i usporedbe pojmova i natuknica (1. dio). Na području teorije glazbe klasificirani su i obrađeni pojmovi koji se odnose na tonske sustave, kontrapunkt, ritam (mjeru, takt) i notaciju, a detaljno je predstavljen glavni izvornik – djelo Gioseffa Zarlina Le Istitutioni harmoniche. Na opsegom manjem području organologije obrađeno je pet skupina instrumentalnih denotata (idiofonski, membranofonski, kordofonski, aerofonski i mehanički instrumenti). U zasebnom poglavlju s multidisciplinarnim pristupom obradi glazbenih termina artikulirane su cjeline koje obrađuju prirodne znanosti i glazbu, medicinu, psihologiju i glazbu te poeziju, filozofiju i glazbu. Popisi, dodatci, literatura, engleski sažetak i kazalo imena tvore 4. dio ovog opsežnog rada.
2013.
ISBN 978-953-6090-46-4
 180,00 kn + poštarina
------------------------------------------------------------
Autorica je za knjigu primila sljedeće nagrade:
Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013.
Nagrada “Josip Andreis” HDS-a 2013.
Nagrada HAZU 2014.

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (1)

Giuseppe Michele [Josip Mihovil] Stratico

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
Concerto for Two Violins and Strings in D major (2)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 6
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Lucija Konfic

stratico_koncert-za-dvije-violine-i-gudace-u-d-duru-1Straticovi koncerti sačuvani su samo u relativno urednom rukopisu i to kao dionice, što nije neuobičajeno, s obzirom da je to bio najčešći način diseminacije te vrste glazbe u 18. stoljeću.
Concerto a due violini obbligati (1) (It. 627) i Concerto a due violini obbligati (2) (It. 628) pisani su za dvije solo violine uz pratnju malog gudačkog orkestra. Sadrže po tri stavka u rasporedu tempa brzi-spori-brzi. Oba su skladana u D-duru, kao i većina Straticovih violinskih koncerata. Prvi i treći stavak uvijek su u osnovnom tonalitetu, dok je srednji stavak u prvom slučaju u paralelnom molu, a u drugom slučaju u istoimenom molu. Uobičajeno onodobnoj talijanskoj praksi, Stratico teži skladati lijepe i zanimljive melodijske linije što je najvažniji izražajni element u svim Straticovim koncertima, kao i u sonatama i drugim djelima.
(Iz predgovora L. Konfic)

2013.
ISMN 979-0-9005206-4-7
100,00 kn + poštarina