Dani otvorenih vrata HAZU 2017.

Poštovani članovi HMD-a,

obavještavamo Vas da će se 9. i 10. svibnja 2017. održati

Dani otvorenih vrata HAZU


Tom prigodom Odsjek za povijest hrvatske glazbe u Opatičkoj 18
nudi nekoliko sadržaja:

1) utorak, 9. 5. 2017 od 12 do 12.45

Popularno predavanje

UMREŽENA MUZIKOLOGIJA – predstavljanje dvaju novih muzikoloških projekata Hrvatske zaklade za znanost

prof. dr. sc. Vjera Katalinić (Umrežavanje glazbom u „dugom“ 19. stoljeću: od Luke Sorkočevića do Franje Ks. Kuhača) i
izv. prof. dr. sc. Hana Breko Kustura (Glazbeni kodeksi srednjega vijeka)

 

2) Izložba o Borisu Papandopulu (varijanta one koja je bila postavljena u Knjižnici HAZU), a polusatni dokumentarni film o skladatelju može se pogledati prema dogovoru.

Pregled svih događanja u okviru DOV HAZU 2017. možete pogledati na:
http://info.hazu.hr/upload/File/2017/DANI-OTVORENIH-VRATA-HAZU-2017_program_final.pdf

Vaš HMD

Natječaj za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac» za 2016. god

Svim članovima HMD-a!

Odlukom Upravnog odbora Hrvatskog muzikološkog društva od 27. veljače 2017, temeljem članka 3. Pravilnika o godišnjoj «Nagradi Dragan Plamenac» HMD-a, raspisuje se

Natječaj za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac»
za 2016. godinu

Prema članku 2. navedenog Pravilnika:

«Nagradu dodjeljuje HMD najboljem znanstvenom dostignuću, ponajprije vezanom uz hrvatsku glazbenu kulturu, hrvatskog ili inozemnog znanstvenika na području muzikologije, ostvarenom protekle godine. Nagrada se dodjeljuje pojedincu ili skupini znanstvenika za osobito vrijedan objavljeni znanstveni rad, relevantno primijenjeno muzikološko postignuće (muzikološko notno izdanje, nosač zvuka, organizacija simpozija, uredništvo knjige, očuvanje građe i dr.) ili za životno djelo.»

Uvjeti za dodjelu Nagrade:
  •     Prema čl. 4: Prijedloge za Nagradu ne može davati autor za vlastito ostvarenje.
  •     Prema čl. 7: Prijedlozi za dodjelu Nagrade moraju biti pismeno obrazloženi.
  •     Prema čl. 8: Prijedlog za dodjelu Nagrade mora sadržavati: područje djelatnosti za koje se predlaže Nagrada, opis i obrazloženje znanstvenog (muzikološkog) ostvarenja te ostalu raspoloživu dokumentaciju (knjige, muzikološka notna izdanja, nosače zvuka i druge objavljene materijale).

Rok za podnošenje prijava: 13. ožujka 2017. na adresu HMD-a, Opatička 18, 10000 Zagreb. Prijave za godišnju nagradu moraju sadržavati djelo za koje se predlaže nagrada te obrazloženje.

Druge obavijesti:
Prema čl. 5: Odluka o Nagradi objavit će se na 26. redovitoj Godišnjoj skupštini HMD-a 13. svibnja 2017.
Prema čl. 9: Nagrada se dodjeljuje u obliku povelje i novčanog iznosa.
Poziva se članstvo da podnese svoje prijedloge u predviđenom roku i u skladu s iznesenim uvjetima.

Za HMD:
Akademik Stanislav Tuksar, predsjednik, v.r.
(vrijedi kao potpis)

Gazophylacium Musicae Croaticae

Gazophylacium Musicae Croaticae

U seriji ‘Gazophylacium Musicae Croaticae’ objavljena su notna izdanja. U njima su na suvremen način pripremljene i objavljene skladbe hrvatskih skladatelja kako bi izvođači lakše nabavili izvedbeni materijal i tako češće izvodili i tzv. stariju hrvatsku glazbu.

The Latin title of the series indicates the intention of the CMS to publish a selection of interesting compositions produced by composers linked to the Croatian cultural-historical circles. Compositions for piano, chamber music, concertos, and vocal arias from the 18th-, 19th- and 20th-century were published in critical editions with scores and parts.

Popis nota:

  1. Dora Pejačević: Sonata za violinu i klavir, D-dur, op. 26
    Sonata for Violin and Piano, D major, op. 26, 1995.
  2. Ivan Padovec: Popijevke uz pratnju gitare
    Songs with Guitar Accompaniment
    , 2000.
  3. Dora Pejačević: Sonata za klavir u b-molu, op. 36
    Sonata for Piano in B flat minor, op. 36, 2002.
  4. Julije Bajamonti: Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)
    Aria Frena, mio bene for Soprano and Orchestra (1775), 2013.
  5. Ivan Jarnović: 14. koncert za violinu i orkestar u A-duru
    Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major , 2013.
  6. Giuseppe Michele Stratico: Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (1)
    Concerto for Two Violins and Strings in D-major (1)
    , 2013.
  7. Giuseppe Michele Stratico: Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
    Concerto for Two Violins and Strings in D-major (2)
    , 2013.
  8. Ivan Jarnović: 13. koncert za violinu i orkestar u A-duru
    Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, 2015.
  9. Julije Bajamonti: Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) za sopran i orkestar
    Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) for Soprano and Orchestra, 2016.
  10. Ivan Jarnović: 14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
    Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, Piano Reduction, 2016.
  11. Ivan Jarnović: 13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
    Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, Piano Reduction, 2016.

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 11
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić

 

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim europskim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 23. studenog 1804. godine.
Ovaj trostavačni koncert br. 13 u A-duru u mnogome je obilježen značajkama Jarnovićevih skladateljskih postupaka, ali ima i nekih posebnosti. Prvi stavak, uobičajene sonatne sheme s četiri različite teme (dvije glavne, a između njih po jedna nova u tutti i solističkoj ekspoziciji) od kojih se dvije glavne ponavljaju u reprizi, trodjelne je mjere, što je suprotno uobičajenim, gotovo herojskim temama parne metrike. Stoga stavak više podsjeća na živahni plesni korak (doduše prebrz za menuet), a možda čak i na kakvu odlučnu narodnu pjesmu poput škotske Thomas the Rhymer. Nakon romance, kojoj bi se lako mogao pretpostaviti vokalni predložak kakve uspavanke, neposredno slijedi rondo attacca. Vjerojatno je najneobičniji u ovom koncertu završetak tog žustrog stavka, čija tema podsjeća na signal poštanskog roga s tri kontrastne epizode. Na kraju, naime, solist ponavlja početni motiv teme u sve tišem registru isprekidan fortissimo akordima pratnje te završava toničkim kvintakordom, ali na kvinti, što nedvojbeno izaziva dojam očekivanja nastavka. Je li taj nastavak bio Jarnovićeva najava nove priredbe, ili je – što su novinski izvještaji dali naslutiti – virtuoz u nastavku dodao neku temu s varijacijama? Takvih Jarnovićevih malih solističkih komada uz pratnju continua sačuvano je mnogo, a upravo dominiraju oni u A-duru. Moguće je, naravno, da je Jarnović na licu mjesta improvizirao na neku drugu popularnu melodiju.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2015. godine (partitura i dionice s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
This concerto no. 13 in A major in three movements again shows the typical characteristics of Giornovichi’s compositional procedures, but also brings some novelties and specialties. The first movement of the usual sonata form – with four different themes (two major themes and between them a new one in the tutti and solo exposition respectively) and only two main themes presented in the recapitulation – is in triple metre, in contrast to all of his other first movements which are in a heroic duple metre. Therefore, the movement evokes a lively dance rhythm (although too fast for a minuet), or even some folk tune like the Scottish song Thomas the Rhymer. After the moderately-paced movement – a Romance, to which could easily be attributed a vocal source of some lullaby – immediately follows (attacca) a vivid Rondo with a theme that recalls the signal of a post horn. Probably the most unusual part of the concerto is its ending: the soloist repeats the initial motive in the increasingly soft dynamics, interrupted by the loud chords of the accompaniment, and finally ends the concerto on the fifth of the tonic chord, which might have led the audience to expect him to continue the piece. Was such an effect actually Giornovichi’s announcement of a new concert performance? Or, did the virtuoso then actually add a theme with variations, a sort of an encore? Such small variations on popular tunes for violin and basso are quite numerous in his output, and those in A major are the most prevalent. However, it is also possible that Giornovichi improvised on the spot, using some other popular tune.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2015, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-8-5
100,00 kn + poštarina

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 10
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić
Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 1804. godine.
Njegov 14. violinski koncert, još u 18. stoljeću objavljen u dionicama, ali i kao sonata za klavir i violinu, bio je često izvođen i neobično popularan zbog korištenja ruskih tema. Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publika na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom drugom dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista i pratnje. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi pratnje. Nakon virtuoznog srednjega dijela, repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka. Polagani stavak Amoroso con expressione (u francuskoj inačici) ili Romance (u britanskoj) započinje citatom ruske narodne melodije Как у нашего широкого двора (Kao na našem širokom dvorištu), napjev koji je V. F. Trutovski objavio 1778. godine u drugom svesku svoje zbirke ruskih narodnih pjesama, a korištena je i u ranim ruskim scenskim djelima toga razdoblja. Temu u trećem stavku – Air russe – moguće je identificirati kao popularnu Kamarinskaju  (Камаринская) – napjev koji su koristili i neki drugi skladatelji. Joseph Haydn, jedan od njih, uključio ju je u svoj stavak Andante cantabile za mehanički instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4) 1772. godine.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2013. godine (partitura i dionice, s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
His Fourteenth Violin Concerto, published in parts as well as a sonata for piano and violin already in the 18th century, was often performed and especially popular because of the use of Russian themes. Each of its three movements bears some characteristics that make the concerto exceptional, which was usually well-received by the audiences at his public concerts. Contrary to usual heroic and tutti commencements, the first sonata-Allegro movement starts as a solo, in piano dynamics with a melodious theme, and the tutti ensemble joins it in its second part. Following that model, the entire first exposition has been based on a dialogue between the soloist and the accompaniment. The second exposition is a “real solo”, marked by elaborated themes and passage works, only delicately supported by chords in the accompaniment. After a virtuoso central section, the recapitulation starts as a tutti one, in low dynamics, but with a crescendo towards the end of the movement. Giornovichi starts his slow movement Amoroso con expressione (in the French version) or Romance (in the British one) with a citation of the Russian folk tune Как у нашего широкого двора (Like in our wide yard), a tune published in the second volume of V. F. Trutovsky’s collection of Russian folk tunes in 1778. It was also used in some early Russian stage works of that time. His theme in the third movement – Air russe – can be recognised as the popular Камаринская (Kamarinskaya) – a tune also used by some other composers. Joseph Haydn, one of them, incorporates this tune in his movement Andante cantabile for the mechanical instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4), in 1772.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2013, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-9-2
50,00 kn + poštarina

 

Poziv za prijavu izlaganja na god. susretu

Zagreb, 7. 4. 2017.

Svim članovima HMD-a

Poštovani,

Godišnja skupština Hrvatskog muzikološkog društva održat će se 13. svibnja 2017. u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9.

Uz to, kao i ranijih godina, planiran je i redoviti Godišnji susret članova HMD-a, i to za 12. i 13. svibnja 2017. godine.

Stoga Vas pozivamo da do 23. travnja 2017. prijavite 10-minutno izlaganje na temu po Vašem izboru.

Molimo Vas da Vaše prijedloge pošaljete elektroničkim putem na adresu Društva
(hmd@hmd-music.hr), ili pismom na HMD, Opatička 18, 10000 Zagreb.

Uz pozdrave,
Vaš HMD

Lana Paćuka – Gostujuća predavanja

Odsjek za muzikologiju
Muzičke akademije u Zagrebu
&
Hrvatsko muzikološko društvo

GOSTUJUĆA PREDAVANJA

dr. sc. Lana Paćuka, doc.

Odsjek za muzikologiju i etnomuzikologiju
Muzičke akademije u Sarajevu

Lana Paćukadr. sc. Lana Paćuka diplomirala je (2006.) i magistrirala (2010.) muzikologiju na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Godine 2014. obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom Muzički život u Sarajevu u periodu Austro-Ugarske uprave pod mentorstvom prof. dr. Ivana Čavlovića. U akademskoj godini 2005./2006. vršila je dužnost demonstratora pri Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu. Radni odnos zasnovala je februaru 2007. u svojstvu asistenta za Oblast muzikologija pri Odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju te kao saradnica Instituta za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu. U junu 2010. imenovana je za višeg asistenta, a od 2015. djeluje u svojstvu docenta za oblast Muzikologija pri Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Godine 2014. imenovana je za glavnu i odgovornu urednicu Časopisa za muzičku kulturu Muzika, jedinog indeksiranog muzikološkog časopisa u BiH. Od 2016. obnaša dužnost prodekanice za koncertnu djelatnost Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Naučne radove izlagala je na simpozijima u organizaciji Muzikološkog društva FBiH, IMS-a (International Musicological Society) i ICTM-a (International Council for Traditional Music) u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Austriji i Mađarskoj. Radove je objavljivala u svim značajnim publikacijama u zemlji i regiji, dok se na međunarodnom planu ističu čanci o eminentnim protagonistima muzičkog života BiH pisani za Grove Music Online (Oxford University Press USA). Član je RILM-ovog, kao i ICTM-ovog komiteta za Bosni i Hercegovinu.

 

 

utorak, 11. travnja 2017. u 18:30, soba 326 (III. kat)

Slučaj “kuferaške” kulture u Bosni i Hercegovini s kraja 19. i početka 20. stoljeća

Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije (1878–1918) predstavljala je jedno od najturbulentnijih razdoblja u njenoj političkoj, društvenoj i kulturnoj historiji. Bosna i Hercegovina postaje je epicentar implementacije novih društveno-kulturnih vrijednosti koje je Austro-Ugarska tokom 40 godina nastojala ugraditi u temelje bosanskohercegovačkog društva.

Iz različitih dijelova Monarhije doseljenici pristižu u vidu sposobne radne snage preuzimajući inicijativu na svim društvenim i kulturnim poljima. Pri tome dolazi i do opsežnog demografskog rasta, najuočljivijeg upravo u Sarajevu koje se iz orijentalne provincije počinje transformirati u grad koji počinje živjeti u skladu s mjerilima zapadnoevropske kulture. Nijemci, Česi, Mađari, Hrvati, Slovenci činili su polovinu gradskog stanovništva, te su direktno utjecali na kreiranje prilika kulturnog, a samim tim i muzičkog života. Strani muzičari bili su prvi prenositelji, a izvjesno vrijeme i jedini konzumenti novih muzičkih vrijednosti, koje je domicilno stanovništvo u prvim godinama okupacije nazivalo i glavnim promotorima tzv. “kuferaške” kulture – kulture donesene u koferima okupatora. Pa ipak, muzički tokovi pristigli s Austro-Ugarskom vremenom se nezaustavljivo počinju infiltrirati u sve pore društveno-kulturnog života neprimjetno se pretvarajući u općeprihvaćeno, dominantno kulturno opredjeljenje, čija je potvrda bila pojava prvih bosanskohercegovačkih umjetnika na muzičkoj sceni onog vremena.

 

srijeda, 12. travnja 2017. u 18:00, zbornica (I. kat)

Počeci razvoja klavirske minijature u Bosni i Hercegovini (1878-1918)

Muzički život zapadnoevropskog tipa u Bosni i Hercegovini počinje se razvijati tokom perioda Austro-Ugarske okupacije (1878–1981) i to u okrilju građanskog miljea. U procesu inkorporiranja novopristiglih utjecaja u sfere muzičkog života, značajna uloga pripala je klaviru – instrumentu koji postaje vjesnikom novih muzičkih tokova, a potom i njihov glavni nositelj. Postavši dijelom muzičke svakodnevnice, ali i glavnim uporištem izgradnje infrastrukture muzičkog života, klavir biva prepoznat kao neizostavan akter svih salonskih zabava te javnih koncerata. Sveprisutnost klavira u muzičkom životu bila je evidentna i kroz one segmente muzičkog života, koji su se odnosili na stvaralačku djelatnost prvih bosanskohercegovačkih kompozitora čiji su opusi bili posvećeni upravo klaviru, odnosno klavirskoj minijaturi. Stoga je priča o počecima razvoja klavirske minijature ujedno i priča o prvim primjerima kompozitorske prakse u Bosni i Hercegovini, čiji su pioniri bili Milena Mrazović Preindlsberger, Aleksandar Bosiljevac, Julius Fučik, František Matejovskỳ, Julius Gyula Major te Ljubomir Bajac.