Nagnuće tišini: Marko Ruždjak, skladatelj

Nagnuće tišini: Marko Ruždjak, skladatelj

Inclination towards Silence: Marko Ruždjak, Composer

Urednici / Editors: Dalibor Davidović – Sanja Kiš Žuvela

Muzikološki zbornici / Musicological proceedings, br./no. 19
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2017.
156 str./p.

Nagnuće tišini: Marko Ruždjak, skladatelj zbornik je radova predstavljenih 25. i 26. listopada 2013. na znanstvenom skupu U čast Marku Ruždjaku (1946. – 2012.) što su ga u Zagrebu organizirali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Osorske glazbene večeri i Hrvatsko društvo skladatelja. Za ovu je prigodu većina priloga dopunjena, a neki su u međuvremenu i objavljeni, što je navedeno uz njihove naslove. Radovi se okupljaju oko triju tematskih težišta. Prvo predstavljaju studije o pojedinačnim skladbama ili skupinama skladbi, pružajući uvid u karakteristične skladateljske postupke Marka Ruždjaka. Prilog Gregora Pompea tako se usredotočuje na skupinu Ruždjakovih djela pisanih za orkestralne sastave, studija Ingrid Pustijanac na ulogu boje u artikulaciji glazbenog oblika u Ruždjaka, rad Davorke Radica na strukturu ritma u trima Ruždjakovim skladbama, dočim je studija Nikše Gliga u potpunosti posvećena ranome Ruždjakovu djelu Trois chansons de geste.
Druga skupina radova obuhvaća priloge koji nastoje odrediti Ruždjakovu umjetničku poetiku u cjelini. Dok prilog Tomislava Olivera polazi od zapažanja o nagnuću Ruždjakove glazbe statičnosti, praznini i jedva čujnim stanjima, pronalazeći tako na djelu »poetiku tišine«, studija Dalibora Davidovića istražuje u Ruždjakovoj glazbi igru skrivenosti i neskrivenosti, prozirnosti i tajnovitosti.
Naposljetku, u trećoj su skupini prilozi koji djelo Marka Ruždjaka istražuju u širem okviru, u dodiru s drugim umjetnostima. Esej Marka Grčića Ruždjakovu umjetnost razmatra s obzirom na povijesnu i kulturološku pozadinu njezina nastanka, uključujući osobna svjedočanstva o susretima i suradnji. Prilog Marcela Bačića usredotočuje se pak na Ruždjakovo »polidimenzionalno mišljenje«, sposobnost da u onome muzičkom prizna i prepozna ono likovno i obratno. Ovoj skupini radova, kao stanovita kopula s onom prvom, bliska je i već spomenuta studija Nikše Gliga, koja istražuje specifičnosti skladateljeva odnosa prema pjesništvu.
Knjiga je opremljena sažecima i ključnim riječima na hrvatskom i engleskom jeziku, kazalom imena i popisom obrađenih skladbi Marka Ruždjaka.

 * * *

The book you are holding in your hands comprises the proceedings of a scientific conference, In Honour of Marko Ruždjak (1946-2012), which was held on 25 and 26 October 2013. The meeting was co-organized by the Croatian Academy of Sciences and Arts, the Musical Evenings in Osor and the Croatian Composers’ Association. Many of the contributions were extended for inclusion in this volume, and some have also been published in the meantime (as mentioned in their respective footnotes).
The proceedings focus on three thematic areas. The first of them deals with particular works or groups of works, elucidating Marko Ruždjak’s specific compositional procedures. Gregor Pompe’s contribution concentrates upon a group of the composer’s orchestral pieces; Ingrid Pustijanac discusses the role of sound colour for the formal articulation of his works; Davorka Radica writes about the rhythmic structure of three Ruždjak’s pieces; and Nikša Gligo devotes his study to an early Ruždjak’s cycle, Trois chansons de geste.
The second thematic area includes contributions devoted to Ruždjak’s poetics. Tomislav Oliver discusses the inclination of Ruždjak’s music towards static, empty and barely audible states, the result of a certain “poetics of silence”, and Dalibor Davidović explores interplays of covertness and overtness, transparency and secrecy in Ruždjak’s musical output.
Finally, the third thematic area comprises contributions that investigate the position of Marko Ruždjak’s work within a wider framework, in contact with other art forms. Marko Grčić’s essay observes Ruždjak’s art against its historical and cultural background, including his personal testimonies of their encounters and collaboration. Marcel Bačić concentrates on Ruždjak’s “polydimensional thinking”, his exploration of visual-spatial phenomena in musical media, and his ability to recognise musical phenomena in visual media. This pair of texts is in turn linked to the first thematic area, with Gligo’s investigation of the composer’s specific relationship with poetry.
All contributions are followed by summaries (some of them signed by the editors), as well as lists of keywords in Croatian and English.

2017.
ISBN 978-953-6090-58-7
120,00 kn + poštarina

Richard Taruskin – inauguralno predavanje

Hrvatsko muzikološko društvo
&
Odsjek za muzikologiju
Muzičke akademije u Zagreb

INAUGURALNO PREDAVANJE

povodom otvorenja doktorskog studija muzikologije

 

Prof. Dr. Richard Taruskin
Berkeley, SAD

Dr. Richard Taruskin američki je muzikolog, rođen 2. travnja 1945. u New Yorku. Studirao je i doktorirao 1975. na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Od 1975. do 1986. bio je profesor na istom sveučilištu, a od 1986. do 2014. bio je profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyju, gdje je i postao Profesor emeritus 2015. godine. Dobitnik je najprestižnijih muzikoloških nagrada u SAD-u i inozemstvu: Alfred Einstein Award (1980), The Dent Medal (1987), ASCAP Deems Taylor Award (1993, 2005), Royal Philharmonic Society Music Award (1996), Otto Kinkeldey Award (1997, 2006), Kyoto Prize (2017). Član je Američke akademije umjetnosti i znanosti i Mađarske akademije znanosti. Među njegova najistaknutija djela spadaju: Opera and Drama in Russia as Preached and Practiced in the 1860s, UMI Research Press, 1981; Musorgsky: Eight Essays and an Epilogue, Princeton University Press, 1993; Text and Act: Essays on Music and Performance, Oxford University Press, 1995; Stravinsky and the Russian Traditions: A Biography of the Works through Mavra, University of California Press, 1996; Defining Russia Musically: Historical and Hermeneutical Essays, Princeton University Press, 1997; The Oxford History of Western Music, Oxford University Press, 2005; The Danger of Music and Other Anti-Utopian Essays, University of California Press, 2008; On Russian Music, University of California Press, 2008; Russian Music at Home and Abroad: New Essays, University of California Press, 2016.

 

ponedjeljak, 30. listopada 2017. u 18:30, Muzička akademija, Dvorana Stančić (IV. kat)

Liszt and Bad Taste
Liszt i loš ukus

 

Ovaj moj naslov može izgledati provokativan, ali sumnjam da će itko proturječiti tome da, prvo, među svim velikim skladateljima Liszt je onaj kojega se najčešće optuživalo za loš ukus; i drugo, da te optužbe na neki način nisu nikada ugrozile njegov status među velikima. I doista, kao što je Charles Rosen jednom sugerirao, te su optužbe u nekom smislu i do određenoga stupnja zapravo utvrdile Lisztov posebni položaj u Panteonu. Rosen je to postavio u obliku razvikanoga paradoksa, rekavši za Liszta da su njegova “rana djela vulgarna i velika, a kasna djela zadivljujuća i minorna”.

Pojam ukusa kao apsolutni standard ustraje od 18. stoljeća unatoč usponu pomirljivijih definicija. Njegovu postojanost može se pripisati uvjerenju među političkim konzervativcima da je (citat Wye J. Allanbrooka) “suglasnost kultiviranih ljudi o tome što je dobro i lijepo predstavljala moć političke kohezije u zajednici”. I kako je Schiller naglasio u svojem Estetičkom odgoju čovjeka (1794), “Tamo gdje vlada ukus ne toleriraju se nikakve privilegije niti autokracija”. Ukus nudi alternativu prinudnoj hijerarhiji jer je autonoman, univerzalan i tamo gdje ima prevlast vladaju suosjećanje i nezainteresirano bratstvo. Ali, mora ga se njegovati ili bolje rečeno utuviti. Više od jednog stoljeća nakon Schillera T.S. Eliot je ponovio njegove nazore kada je definirao “funkciju kritike” kao “općenito govoreći … tumačenje djelâ umjetnosti i ispravljanje ukusa”. To je bila formulacija čovjeka koji će se sažeto izjasniti kao “klasicist u književnosti, rojalist u politici i anglo-katolik u vjeri”.

Svjedočimo, zapravo, rođenju, ili barem krštenju estetičkog snobizma, koji je uvijek i samo prikriveni društveni snobizam. Može biti da je to neizravan užitak, ali snobizam je moćni užitak; a Burkeovo objašnjenje snobizma kao jedine kompenzacije koju dobivamo zbog gubitka neposrednosti i naivnog užitka što nam ih je namirio naš kritički sud, najbolji je prikaz vrijednosti snobizma što sam ga ikada susreo. On također donosi prikaz i kritiku aspirirajućeg “dobrog ukusa”, koji se javlja s estetičkim snobizmom, najgrađanskijim od svih snobizama, pa ga se s njime može i izjednačiti.

U kasnom 19. stoljeću glavnu prijetnju glazbenim idealistima nisu više predstavljali virtuozi već skladatelji koji su glazbene vrijednosti podredili miješanom mediju: skladatelji opera koji su sasvim sigurno uvijek vladali najvećim i najmanje kritičkim publikama, ali isto tako – što je još gore – oni koji su nastojali pretvoriti svoju instrumentalnu glazbu u opere bez riječi, kao što je to učinio Liszt u svojim simfonijskim pjesmama i programatskim simfonijama. Bila ona utjelovljena u pokvarenosti teksta ili u izopačenosti medija, ono čega su se tankoćutni ponajviše bojali bila je izopačenost ukusa i običaja, koja je čuvarima dobroga ukusa izgledala kao pokvarenost puti.

 

 

 

 

 

Umrežavanje glazbom u ‘dugom 19. stoljeću’

Umrežavanje glazbom: promjene paradigmi u ‘dugom 19. stoljeću’ – od Luke Sorkočevića do Franje Ksavera Kuhača

Networking through Music: Changes of Paradigms in the ‘Long 19th Century’ – from Luka Sorkočević to Franjo Ksaver Kuhač

 PROJEKT FINANCIRA HRVATSKA ZAKLADA ZA ZNANOST (2017-2021)

 

 Umrežavanje glazbom u ‘dugom 19. stoljeću’: pripreme

 RADIONICA

23. listopada 2017., 9:30-17:00

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Knjižnica, Multimedijska e-učionica

Strossmayerov trg 14, Zagreb

 

 

 

 

Networking through Music in the ‘Long 19th Century’: Preliminaries

WORKSHOP

23 October 2017, 9:30-17:00

Croatian Academy of Sciences and Arts, Library Building, Multimedia e-room

Strossmayer Square 14, Zagreb

Detaljnije

Prvi svjetski rat (1914.-1918.) i glazba

Imamo čast pozvati Vas na

13. međunarodni znanstveni skup

Prvi svjetski rat (1914.-1918.) i glazba

Skladateljske strategije, izvedbene prakse i društveni utjecaji

24.-27. listopada 2017.
Hrvatski institut za povijest, Zlatna dvorana, Opatička 10, Zagreb

Hrvatsko muzikološko društvo
Hrvatski institut za povijest
Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU

------------------------------------------------------------

13th International Musicological Conference

The Great War (1914-1918) and Music

Compositional Strategies, Performing Practices, and Social Impacts

24-27 October 2017
Croatian Institut for History, Golden Hall, Opatička 10, Zagreb

Croatian Musicological Society
Croatian Institute for History
Department for History of Croatian Music of the Croatian Academy of Sciences and Arts

 

U utorak 24. listopada 2017. započinje 13. međunarodni znanstveni skup Prvi svjetski rat (1914.-1918.) i glazba. Skladateljske strategije, izvedbene prakse i društveni utjecaji  / The Great War (1914-1918) and Music. Compositional Strategies, Performing Practices, and Social Impacts.
Skup organiziraju Hrvatsko muzikološko društvo, Hrvatski institut za povijest i Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU, a održavat će se u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest (Opatička 10) u Zagrebu. U programu koji će trajati do petka 27. listopada 2017. uključena su tri plenarna izlaganja – Richarda Taruskina (SAD), Koraljke Kos (Hrvatska), Harryja Whitea (Irska) – te prezentacije 45 izlagača iz Hrvatske, Bugarske, Poljske, Irske, Slovenije, SAD, Kanade, Makedonije, Mađarske, Srbije, Češke, Italije, Bosne i Hercegovine, Austrije i Velike Britanije. Teme izlaganja okupljene su u 7 sjednica: opće teme, skladbe i traktati, skladatelji i izvođači, glazba i društvo (glazba i politika), glazba i društvo (gradovi i institucije), glazba i društvo (glazba i mediji), glazba i društvo (popularna glazba).

 acrord32Program skupa