Jerko Bezić

Jerko Bezić se rodio 10. lipnja 1929. u Kranju (Slovenija). Školovao se u Zagrebu i Zadru, a u Ljubljani je studirao etnologiju i muzikologiju, koju je diplomirao 1956. Dok se u diplomskom radu bavio proučavanjem glazbenog kazališta u Zadru u 19. stoljeću, tema njegove doktorske disertacije bila je usmjerena prema istraživanju glagoljaškog pjevanja, što je postalo jednim od Bezićevih područja od posebnog interesa. Disertaciju je obranio 1970. godine u Ljubljani pod mentorstvom Dragotina Cvetka. Već 1964. godine pozvan je da na mjesto umirovljenog Vinka Žganeca preuzme mjesto etnomuzikologa na Institutu za narodnu umjetnost (danas: Institut za etnologiju i folkloristiku), gdje je ostao do umirovljenja 1999. godine. Zahvaljujući intenzivnoj nastavnoj djelatnosti na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije sveučilišta u Zagrebu, odgojio je brojne etnomuzikologe, među kojima i dio tima danas zaposlenog u Institutu. Interesom za terenski rad «zarazio» se još za vrijeme studija, a takvim se istraživanjima i dalje sustavno bavio, proučavajući tradicijsku glazbu u Dalmaciji, Dalmatinskoj Zagori, Slavoniji, ali i u Gradišću i u okolici Bratislave. Njegovi su radovi, objavljeni u brojnim autorskim i uredničkim publikacijama, donijeli bitne pomake u formiranju i razvijanju etnomuzikologije u Hrvatskoj i njezinom primjernom reprezentiranju u inozemstvu.

Godine 1980. izabran je za člana suradnika, 1988. za izvanrednog člana, a 1991. za redovitog člana Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti, gdje je obnašao više dužnosti. Godine 1992. pripadao je skupini muzikologa koja je osnovala Hrvatsko muzikološko društvo. Godine 1999. Društvo mu je uz 70. rođendan posvetilo svečani zbornik (ur. N. Ceribašić i G. Marošević), a 2008. godine dodijelilo mu je «Nagradu Dragan Plamenac» za životno djelo.

Do zadnjih trenutaka aktivan, bio je uvijek spreman preuzeti obaveze i pomoć, katkada i iznad svojih snaga. Kao takav, profesor Bezić bit će trajno sačuvan u sjećanjima studenata i kolega.