Arhiva kategorije: Gazophylacium

Gazophylacium, Izdanja

Gazophylacium Musicae Croaticae

Gazophylacium Musicae Croaticae

U seriji ‘Gazophylacium Musicae Croaticae’ objavljena su notna izdanja. U njima su na suvremen način pripremljene i objavljene skladbe hrvatskih skladatelja kako bi izvođači lakše nabavili izvedbeni materijal i tako češće izvodili i tzv. stariju hrvatsku glazbu.

The Latin title of the series indicates the intention of the CMS to publish a selection of interesting compositions produced by composers linked to the Croatian cultural-historical circles. Compositions for piano, chamber music, concertos, and vocal arias from the 18th-, 19th- and 20th-century were published in critical editions with scores and parts.

Popis nota:

  1. Dora Pejačević: Sonata za violinu i klavir, D-dur, op. 26
    Sonata for Violin and Piano, D major, op. 26, 1995.
  2. Ivan Padovec: Popijevke uz pratnju gitare
    Songs with Guitar Accompaniment    , 2000.
  3. Dora Pejačević: Sonata za klavir u b-molu, op. 36
    Sonata for Piano in B flat minor, op. 36, 2002.
  4. Julije Bajamonti: Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)
    Aria Frena, mio bene for Soprano and Orchestra (1775), 2013.
  5. Ivan Jarnović: 14. koncert za violinu i orkestar u A-duru
    Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major , 2013.
  6. Giuseppe Michele Stratico: Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (1)
    Concerto for Two Violins and Strings in D-major (1)    , 2013.
  7. Giuseppe Michele Stratico: Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
    Concerto for Two Violins and Strings in D-major (2)     , 2013.
  8. Ivan Jarnović: 13. koncert za violinu i orkestar u A-duru
    Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, 2015.
  9. Julije Bajamonti: Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) za sopran i orkestar
    Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) for Soprano and Orchestra, 2016.
  10. Ivan Jarnović: 14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
    Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, Piano Reduction, 2016.
  11. Ivan Jarnović: 13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
    Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, Piano Reduction, 2016.
Arhiv, Gazophylacium, Izdanja, Ostalo, Razno

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 11
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić

 

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim europskim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 23. studenog 1804. godine.
Ovaj trostavačni koncert br. 13 u A-duru u mnogome je obilježen značajkama Jarnovićevih skladateljskih postupaka, ali ima i nekih posebnosti. Prvi stavak, uobičajene sonatne sheme s četiri različite teme (dvije glavne, a između njih po jedna nova u tutti i solističkoj ekspoziciji) od kojih se dvije glavne ponavljaju u reprizi, trodjelne je mjere, što je suprotno uobičajenim, gotovo herojskim temama parne metrike. Stoga stavak više podsjeća na živahni plesni korak (doduše prebrz za menuet), a možda čak i na kakvu odlučnu narodnu pjesmu poput škotske Thomas the Rhymer. Nakon romance, kojoj bi se lako mogao pretpostaviti vokalni predložak kakve uspavanke, neposredno slijedi rondo attacca. Vjerojatno je najneobičniji u ovom koncertu završetak tog žustrog stavka, čija tema podsjeća na signal poštanskog roga s tri kontrastne epizode. Na kraju, naime, solist ponavlja početni motiv teme u sve tišem registru isprekidan fortissimo akordima pratnje te završava toničkim kvintakordom, ali na kvinti, što nedvojbeno izaziva dojam očekivanja nastavka. Je li taj nastavak bio Jarnovićeva najava nove priredbe, ili je – što su novinski izvještaji dali naslutiti – virtuoz u nastavku dodao neku temu s varijacijama? Takvih Jarnovićevih malih solističkih komada uz pratnju continua sačuvano je mnogo, a upravo dominiraju oni u A-duru. Moguće je, naravno, da je Jarnović na licu mjesta improvizirao na neku drugu popularnu melodiju.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2015. godine (partitura i dionice s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
This concerto no. 13 in A major in three movements again shows the typical characteristics of Giornovichi’s compositional procedures, but also brings some novelties and specialties. The first movement of the usual sonata form – with four different themes (two major themes and between them a new one in the tutti and solo exposition respectively) and only two main themes presented in the recapitulation – is in triple metre, in contrast to all of his other first movements which are in a heroic duple metre. Therefore, the movement evokes a lively dance rhythm (although too fast for a minuet), or even some folk tune like the Scottish song Thomas the Rhymer. After the moderately-paced movement – a Romance, to which could easily be attributed a vocal source of some lullaby – immediately follows (attacca) a vivid Rondo with a theme that recalls the signal of a post horn. Probably the most unusual part of the concerto is its ending: the soloist repeats the initial motive in the increasingly soft dynamics, interrupted by the loud chords of the accompaniment, and finally ends the concerto on the fifth of the tonic chord, which might have led the audience to expect him to continue the piece. Was such an effect actually Giornovichi’s announcement of a new concert performance? Or, did the virtuoso then actually add a theme with variations, a sort of an encore? Such small variations on popular tunes for violin and basso are quite numerous in his output, and those in A major are the most prevalent. However, it is also possible that Giornovichi improvised on the spot, using some other popular tune.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2015, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-8-5
100,00 kn + poštarina

Arhiv, Gazophylacium, Izdanja, Ostalo, Razno

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 10
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić
Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 1804. godine.
Njegov 14. violinski koncert, još u 18. stoljeću objavljen u dionicama, ali i kao sonata za klavir i violinu, bio je često izvođen i neobično popularan zbog korištenja ruskih tema. Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publika na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom drugom dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista i pratnje. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi pratnje. Nakon virtuoznog srednjega dijela, repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka. Polagani stavak Amoroso con expressione (u francuskoj inačici) ili Romance (u britanskoj) započinje citatom ruske narodne melodije Как у нашего широкого двора (Kao na našem širokom dvorištu), napjev koji je V. F. Trutovski objavio 1778. godine u drugom svesku svoje zbirke ruskih narodnih pjesama, a korištena je i u ranim ruskim scenskim djelima toga razdoblja. Temu u trećem stavku – Air russe – moguće je identificirati kao popularnu Kamarinskaju  (Камаринская) – napjev koji su koristili i neki drugi skladatelji. Joseph Haydn, jedan od njih, uključio ju je u svoj stavak Andante cantabile za mehanički instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4) 1772. godine.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2013. godine (partitura i dionice, s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
His Fourteenth Violin Concerto, published in parts as well as a sonata for piano and violin already in the 18th century, was often performed and especially popular because of the use of Russian themes. Each of its three movements bears some characteristics that make the concerto exceptional, which was usually well-received by the audiences at his public concerts. Contrary to usual heroic and tutti commencements, the first sonata-Allegro movement starts as a solo, in piano dynamics with a melodious theme, and the tutti ensemble joins it in its second part. Following that model, the entire first exposition has been based on a dialogue between the soloist and the accompaniment. The second exposition is a “real solo”, marked by elaborated themes and passage works, only delicately supported by chords in the accompaniment. After a virtuoso central section, the recapitulation starts as a tutti one, in low dynamics, but with a crescendo towards the end of the movement. Giornovichi starts his slow movement Amoroso con expressione (in the French version) or Romance (in the British one) with a citation of the Russian folk tune Как у нашего широкого двора (Like in our wide yard), a tune published in the second volume of V. F. Trutovsky’s collection of Russian folk tunes in 1778. It was also used in some early Russian stage works of that time. His theme in the third movement – Air russe – can be recognised as the popular Камаринская (Kamarinskaya) – a tune also used by some other composers. Joseph Haydn, one of them, incorporates this tune in his movement Andante cantabile for the mechanical instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4), in 1772.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2013, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-9-2
50,00 kn + poštarina

 

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) za sopran i orkestar

Julije Bajamonti

Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) za sopran i orkestar
Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) for Soprano and Orchestra

Gazophylacium musicae croaticae, br. 9
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica/Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač/Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić

bajamonti_aria-di-arbace-nell-artaserse-za-sopran-i-orkestar-1776Poput mnogih vokalnih skladbi Julija Bajamontija, i ova je arija napisana na tekst Pietra Metastasija; ovdje je riječ o ariji Arbacea „Per quel paterno amplesso“ iz drugog čina njegova libreta Artaserse. Iako je na taj predložak napisano preko 80 opernih djela, od kojih su mnoga izgubljena, ipak s velikom sigurnošću možemo pretpostaviti da se radi o Bajamontijevu djelu. Naime, velika većina tih opera nastala je u doba baroka i nosi sasvim drugačija glazbena obilježja, a među Bajamontijevim suvremenicima koji su uglazbili isti libreto (npr. Piccinni, Cimarosa, J. Chr. Bach) moguće je na temelju sačuvanih rukopisa ustanoviti da su tu ariju uglazbili na druge načine.
Ova skladba dijeli neke osobine s arijom “Frena, mio bene” (objavljenom 2013): u obje partiture postoje dvije dionice viole, koje u mnogim situacijama udvostručuju dionice rogova i flauta, što nije bila baš uobičajena praksa. Možemo pretpostaviti da su oba djela bila namijenjena istom ansamblu, možda i istoj prilici za izvedbu. Čitak i uredan rukopis ove partiture olakšao je rad na redakciji, a kako je skladba pisana u F-duru nije ni dionice prirodnih rogova trebalo transponirati. Unesene su samo neke oznake za dinamiku kojih nije bilo u autografu i, za razliku od postojećih, stavljene su u zagrade. Ljupkost i tečan, muzikalan skladateljski rukopis pružaju ovoj nevelikoj skladbi priliku novog života kako u koncertnoj praksi, tako i u instruktivnom repertoaru studenata solo-pjevanja.
(Napomena redaktora)

2016.
ISMN 979-0-9005206-7-8
100,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru
Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major

Gazophylacium musicae croaticae, br. 8
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2015.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Vjera Katalinić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić
Jarnovićev 13. violinski koncert u A-duru po broju sačuvanih primjeraka jedan je od njegovih manje poznatih djela. Kao i većina ostalih, najprije je objavljen kod pariškog nakladnika Jean-Georgesa Siebera te je možda čak i zadnje Jarnovićevo djelo objavljeno još u doba njegova boravka u francuskoj prijestolnici, uoči njegova odlaska u Englesku 1789. Već iduće godine izdanje su objavili londonski nakladnik Longman and Broderip te Jean André u Offenbachu. Izgleda da se londonsko izdanje ovoga i 11. koncerta poklapa s Jarnovićevim prvim nastupima u tom gradu, iako su se njegova djela na tamošnjim koncertima pouzdano izvodila barem od 1788. Svakako je to i jedno od prvih izdanja nekog Jarnovićevog djela kod Longmana & Broderipa, o čemu svjedoči i priloženi katalog koji još ne uvrštava djela ovoga popularnog virtuoza. U najavi prvog nastupa 19. ožujka 1790. u dvorani na Hanoverskom trgu, izvjestitelj londonskih novina Gazetteer and New Daily Advertiser piše da je ovaj virtuoz “slavan u cijeloj Europi zbog svoje izvanredne izvedbe na violini i ljepote njegovih skladbi“. Moguće je da je upravo 13. koncert tada i predstavio javnosti, no izvještaj o tom koncertu nije sačuvan. U svakom slučaju, ovo se djelo izvodilo, o čemu nam svjedoče sačuvani prijepisi – po jedan u Londonu (RISM ID no.: 800247530) i u Njemačkoj (RISM ID no.: 450016962). Na londonskom je prijepisu Jarnovićevo ime krivo napisano kao Giernochi; na tiskanom je  izdanju Longman & Broderipa skladateljevo je ime upisano kao Jarnowick (naslovnica), odnosno Jarnovick (početak prvoga stavka), verzija koju je virtuoz rabio uglavnom na kontinentu, dok su kasnija britanska izdanja i novinska izvješća obično rabila italianiziranu inačicu Giornovichi, kako se nakon 1790. i sam potpisivao.
(Iz predgovora V. Katalinić)

2015.
ISMN M-9005206-6-1
100,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)

Giuseppe Michele [Josip Mihovil] Stratico

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
Concerto for Two Violins and Strings in D major (2)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 7
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Lucija Konfic

stratico_koncert-za-dvije-violine-i-gudace-u-d-duru-2Straticovi koncerti sačuvani su samo u relativno urednom rukopisu i to kao dionice, što nije neuobičajeno, s obzirom da je to bio najčešći način diseminacije te vrste glazbe u 18. stoljeću.
Concerto a due violini obbligati (1) (It. 627) i Concerto a due violini obbligati (2) (It. 628) pisani su za dvije solo violine uz pratnju malog gudačkog orkestra. Sadrže po tri stavka u rasporedu tempa brzi-spori-brzi. Oba su skladana u D-duru, kao i većina Straticovih violinskih koncerata. Prvi i treći stavak uvijek su u osnovnom tonalitetu, dok je srednji stavak u prvom slučaju u paralelnom molu, a u drugom slučaju u istoimenom molu. Uobičajeno onodobnoj talijanskoj praksi, Stratico teži skladati lijepe i zanimljive melodijske linije što je najvažniji izražajni element u svim Straticovim koncertima, kao i u sonatama i drugim djelima.
(Iz predgovora L. Konfic)

2013.
ISMN 979-0-9005206-5-4
100,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (1)

Giuseppe Michele [Josip Mihovil] Stratico

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
Concerto for Two Violins and Strings in D major (2)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 6
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Lucija Konfic

stratico_koncert-za-dvije-violine-i-gudace-u-d-duru-1Straticovi koncerti sačuvani su samo u relativno urednom rukopisu i to kao dionice, što nije neuobičajeno, s obzirom da je to bio najčešći način diseminacije te vrste glazbe u 18. stoljeću.
Concerto a due violini obbligati (1) (It. 627) i Concerto a due violini obbligati (2) (It. 628) pisani su za dvije solo violine uz pratnju malog gudačkog orkestra. Sadrže po tri stavka u rasporedu tempa brzi-spori-brzi. Oba su skladana u D-duru, kao i većina Straticovih violinskih koncerata. Prvi i treći stavak uvijek su u osnovnom tonalitetu, dok je srednji stavak u prvom slučaju u paralelnom molu, a u drugom slučaju u istoimenom molu. Uobičajeno onodobnoj talijanskoj praksi, Stratico teži skladati lijepe i zanimljive melodijske linije što je najvažniji izražajni element u svim Straticovim koncertima, kao i u sonatama i drugim djelima.
(Iz predgovora L. Konfic)

2013.
ISMN 979-0-9005206-4-7
100,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru
Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major

Gazophylacium musicae croaticae, br. 5
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić

jarnovic_14-koncert-za-violinu-i-orkestar-u-a-duruJarnovićev 14. violinski koncert bio je najprije objavljen kod francuskog izdavača Siebera 1790, a potom ga je preuzeo berlinski nakladnik Hummel (1791-92) te pariški Imbault (prije 1793). U to je vrijeme Jarnović, koji se sklonio od revolucionarnog požara u Francuskoj, već bio u Engleskoj, pokušavajući se plasirati kao virtuoz, koncertirajući i objavljujući svoja prva (komorna) djela na vlastiti trošak. Njegov je 14. koncert također najprije objavljen kao sonata (zajedno s onom prerađenom iz 10. koncerta) kod uglednog londonskog izdavača Longman & Broderip (vjerojatno 1791). Kad je dobio prva priznanja, britanski su izdavači bili motivirani da objavljuju i njegove izvorne i potpune koncerte. Tako je 14. koncert u verziji za violinu i orkestar (dionice) objavljen kod dva britanska izdavača: J. Dalea (vjerojatno oko 1795) i C. Wheatstonea, a njihova izdanja očituju tek manje razlike u odnosu na ona ranija francuska.
Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publike na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom druge dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista (kojeg uglavnom prate samo violine) i orkestra. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi u dionicama violina. Nakon virtuoznog srednjega dijela (neke vrste provedbe: niza novih motiva i pasaža, uobičajenih za njegov stil), repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka.
(Iz predgovora V. Katalinić)

2013.
ISMN 979-0-9005206-3-0
100,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)

Julije Bajamonti

Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)
Aria Frena, mio bene for Soprano and Orchestra (1775)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 4
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura i dionice

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić

bajamonti_arija-frena-mio-bene-za-sopran-i-orkestar-1775Dok su neke Bajamontijeve skladbe u zbirci Algarotti našle svoje blizance u splitskoj katedrali, arija Frena, mio bene je jedinstvena. Autografska partitura sastavljena je za sopran uz pratnju uobičajenog klasicističkog orkestra koji tvore gudači te flaute i rogovi in Es a due. Manje odudaranje od uobičajenog rasporeda predstavljaju dvije dionice viola, što se može uočiti i u nekim drugim Bajamontijevim djelima, a ukazuje na specifičnost onodobnih splitskih izvodilačkih mogućnosti. Naime, iako je Bajamonti nekolicinu djela skladao u Italiji (Venecija, Padova), vjerojatno ih je namijenio izvedbi u rodnome gradu, osobito u vrijeme kada se bavio organizacijom glazbenih akademija. Tako su korišteni uobičajeni tekstovni predlošci, prisutni na mletačkoj glazbenoj sceni, prvenstveno stihovi iz libretta Pietra Metastasia, o čemu svjedoči niz arija, dueta i zborova sačuvanih u splitskoj katedrali.
Tekst ove arije također je u duhu metastazijanskih opera:
„Frena, mio bene, il pianto
non sospirar d’amor;
ah, da si dolce incanto
strugger mi sento il cor!
(Iz predgovora V. Katalinić)

2013.
ISMN 979-0-9005206-2-3
50,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Gazophylacium, Izdanja

Sonata za klavir u b-molu, op. 36

Dora Pejačević

Sonata za klavir, b-mol, op. 36
Sonate für Klavier, b-Moll, Op. 36

Gazophylacium musicae croaticae, br. 3
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2002.

Urednica: Koraljka Kos
Priređivač: Jurica Murai

Predgovor: Koraljka Kos

pejacevic_sonata-za-klavir-op-36U nastojanju oko oživljavanja hrvatske glazbene baštine na koncertnome podiju i u medijima posljednjih se godina sustavno objavljuju djela skladateljice Dore Pejačević (1885-1923). Dvije glasovirske sonate (op. 35 iz 1915. i op. 57 u jednom stavku, iz 1921) namjeravao je objaviti istaknuti hrvatski pijanist Jurica Muraj, ali ga je smrt 27. siječnja 2000. prekinula u poslu, tako da je uspio dovršiti samo prvu. Nju predstavljamo u ovome kritičkom izdanju koje se temelji na iscrpnome studiju izvora, ali donosi i upute za izvoditelja pa je zato i praktične namjene.
Izdanje se temelji na notnim izvorima pohranjenima u ostavštini Dore Pejačević u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu pod signaturom V/A-19. Sačuvana su tri primjerka sonate: autograf pisan olovkom (radni primjerak) dovršen 12. travnja 1915. u Našicama, i dva čistopisa.
(Iz predgovora K. Kos)

2002.
ISMN M-9005206-0-9
90,00 kn + poštarina