Arhiva kategorije: Opća povijest

Djelatnosti, Izdanja, Novosti, Opća povijest, Razno

Opća povijest glazbe

BIBLIOTEKA
“OPĆA POVIJEST GLAZBE”

Prvi prijevod povijesti europske glazbe od srednjega vijeka do 20. stoljeća na hrvatski u 7 svezaka iz pera eminentnih svjetskih autora!


Sv. 1: Jacques Chailley: Glazbena povijest srednjega vijeka
Sv. 2: Howard M. Brown – Louise K. Stein: Glazba u renesansi
Sv. 3: Claude V. Palisca: Barokna glazba
Sv. 4: Peter Rummenhöller: Glazbena pretklasika
Sv. 5: Giorgio Pestelli: Doba Mozarta i Beethovena
Sv. 6: Carl Dahlhaus: Glazba 19. stoljeća
Sv. 7: Hermann Danuser: Glazba 20. stoljeća

Narudžbe slati   e-mailom na adresu: hmd@hmd-music.hr

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Opća povijest glazbe / General history of music

Opća povijest glazbe

Serija ‘Opća povijest glazbe’ je rezultat opsežnog stručnog muzikološkog projekta koji uključuje seriju prijevoda povijesti europske glazbe na hrvatski jezik. U razdoblju od 2004. do 2008. prevedeno je i objavljeno sedam ključnih knjiga istaknutih svjetskih muzikologa koje su osim stručnoj javnosti, primjerene i šire obrazovanim čitateljima i stručnjacima iz drugih znanstvenih disciplina.

General history of music

During the 2004-2008 period a project was effectuated which consisted of translations of seven titles on historical periods of European art music from the Middle Ages to the 20th century, authored by prominent musicologists from Germany, France, Italy  and the U.S.A. The selection of foreign authors was deliberately articulated in the way that different approaches and various methodologies be represented, thus enabling students of music and musicology, music lovers and concert or opera goers to be acquanted with the variety of musicological research and interpretations of music history in general and in particular.

Voditelj serije Stanislav Tuksar za vođenje projekta primio je sljedeće nagrade:
Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2008.
Nagrada “Josip Andreis” HDS-a 2008.

------------------------------------------------------------

Biblioteka “Opća povijest glazbe”

Prvi prijevod povijesti europske glazbe od srednjega vijeka do 20. stoljeća na hrvatski u 7 svezaka iz pera eminentnih svjetskih autora!

  • Sv. 1: Jacques Chailley: Glazbena povijest srednjega vijeka (prev. J. Knešaurek Carić)
    (cijena: 28 €; za članove: 14 €)
  • Sv. 2: Howard M. Brown – Louise K. Stein: Glazba u renesansi (prev. S. Tuksar)
    (cijena: 32 €; za članove: 16 €)
  • Sv. 3: Claude V. Palisca: Barokna glazba (prev. S. Tuksar)
    (cijena: 28 €; za članove: 14 €)
  • Sv. 4: Peter Rummenhöller: Glazbena pretklasika (prev. S. Muhamedagić)
    (cijena: 24 €; za članove: 12 €)
  • Sv. 5: Giorgio Pestelli: Doba Mozarta i Beethovena (prev. V. Oblak-Juranić)
    (cijena: 28 €; za članove: 14 €)
  • Sv. 6: Carl Dahlhaus: Glazba 19. stoljeća (prev. S. Muhamedagić)
    (cijena: 38 €; za članove: 19 €)
  • Sv. 7: Hermann Danuser: Glazba 20. stoljeća (prev. N. Gligo)
    (cijena: 38 €; za članove: 19 €)

Cijena cijelog kompleta u pretplati s posebnim popustom: 50 €!
za studente i profesore Muzičke akademije i hrvatskih sveučilišta
(puna cijena: 216 €)
Knjige se plaćaju unaprijed dostavljenom uplatnicom po poslanoj narudžbi.

Narudžbe slati mailom na adresu HMD-a: hmd.musicology@gmail.com.

------------------------------------------------------------

Vidi i: Nagrada Dragan Plamenac za 2008. godinu

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazba 20. stoljeća

Hermann Danuser

Glazba 20. stoljeća

Opća povijest glazbe, sv. 7
Prev. s njemačkog i obrada Nikša Gligo
Nasl. izv.: Die Musik des 20. Jahrhunderts
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2007.
550 str.

danuser_glazba-20-stoljecaBilješka o autoru

Hermann Danuser je od 1993. godine profesor historijske muzikologije pri Muzikološkome seminaru Humboldtovoga sveučilišta u Berlinu. Rođen je 3. listopada 1946. u Freuenfeldu (Švicarska), studirao je od 1965. klavir, obou, muzikologiju, filozofiju i germanistiku na Visokoj glazbenoj školi Sveučilišta u Zürichu. Glazbeni je studij završio pedagoškom diplomom iz oboe i klavira te koncertnom diplomom iz klavira, a sveučilišni studij disertacijom o Glazbenoj prozi. 1973. godine seli se u Berlin da bi se specijalizirao kod Carla Dahlhausa (Tehničko sveučilište) i Gerharda Puchelta (Visoka škola za glazbu). Nakon što je od 1974. do 1982. godine u Berlinu radio kao znanstveni asistent u Državnome institutu za istraživanje glazbe te na Pedagoškoj visokoj školi, odnosno na Visokoj školi za umjetnosti, 1982. je habilitirao na Tehničkom sveučilištu u Berlinu s Glazbom 20. stoljeća. Od 1982. do 1988. predaje kao redoviti profesor za muzikologiju na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hannoveru, a zatim od 1988. do 1993. na Sveučilištu Albert Ludwig u Freiburgu i. B. Niz godina također koordinira istraživanje pri Zakladi Paula Sachera u Baselu. Član je savjeta Glazbene zaklade Ernsta von Siemensa, te redoviti član Brandenburške akademije znanosti u Berlinu. Gostovao je kao profesor na mnogim sveučilištima u Europi i u SAD. 2005. godine mu je na Royal Holloway pri Londonskome sveučilištu dodijeljen počasni doktorat znanosti.
Naglasak je Danuserovih istraživanja na povijesti glazbe od 18. do 20. stoljeća, na glazbenoj interpretaciji, na novijoj povijesti teorije glazbe i estetike glazbe te na glazbenoj analizi. Po metodologiji pristupa Danuser se zalaže za ispreplitanje analize, istraživanja nastanka estetičkoga diskurza, biografike te povijesti vrsta i institucija. Transdisciplinarni pristupi očituju se u njegovom proučavanju avangarde, nacionalizna, poetike, estetike i historiografije.
Bibliografija Danuserovih radova dostupna je u drugome izdanju encikopedije Die Musik in Geschichte und Gegenwart i u The New Grove Dictionary of Music and Musicians.

Bilješka o knjizi

Kako sugerira sam naslov, Danuserova Glazba 20. stoljeća ne bi trebala predstavljati kakvu „povijest“, premda se autor u četiri glavna poglavlja jasno pridržava kronološke periodizacije koju predlaže (I. razdoblje od 1907. do 1920, II. razdoblje od 1920. do 1932, III razdoblje od 1932. do 1950. i IV. razdoblje od 1950. do 1970. godine). Naslov ponajprije ukazuje na pluralističku različitost glazbe u 20. stoljeću (nerijetka su zbog toga posve opravdana zalaganja da se pojam rabi u množini!). Zato autor već u uvodu glazbu nastoji podvesti pod „artificijelnu glazbu“ kao svojevrsni zajednički nazivnik koji će biti u središtu njegova diskurza. Artificijelna glazba ujedno mu je mjera po kojoj predstavlja različite specifične vrste odstupanja od nje, npr. u filmskoj glazbi, baletnoj glazbi, jazzu, ali i u odnosu između tradicije, modernizma, novoglazbenih pojava i avangarde, odnosno – kasnije – modernizma, postmodernizma i novomodernizma.
Danuserova historiografska metoda nastoji izbjeći povijest kao Veliku Pripovijest, cilj mu je na temelju paradigmatskih slučajeva (skladbenih, recepcijskih, socijalnih…) predstavljati razdoblja bez izrazitoga preferiranja nekoga imena (npr. po uzoru na Povijest Heroja), zadržavajući pritom stav da pluralističko prožimanje (historiografski rečeno: istodobnost raznodobnoga) ne opravdava zalaganje za ujednačenost bez nijansi ili pak za ukidanje uspostavljanja vrednosnih načela, čak i onda kada je riječ o raznim avangardnim pokretima koji se zalažu za potiranje cjelokupne tradicije.
Knjiga je ilustrirana mnogim slikovnim prilozima kojima su priloženi osobito vrijedni komentari – neka vrsta usporedne priče koja vješto nadopunjuje pluralističku sliku glazbe 20. stoljeća u cjelini. Iscrpne bibliografije na kraju svakoga od četiri glavna poglavlja pružit će zainteresiranome čitatelju građu za daljnje promišljanje problema što ih otvara Hermann Danuser, ponekad tek djelomično nudeći rješenja za njih, a ako već, onda – razumljivo – ponajprije s vlastita motrišta.

2007.
ISBN 978-953-6090-29-7
cijena: 38 €; za članove: 19 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazba 19. stoljeća

Carl Dahlhaus

Glazba 19. stoljeća

Opća povijest glazbe, sv. 6
Prev. s njemačkog Sead Muhamedagić
Nasl. izv.: Die Musik des 19. Jahrhunderts
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2007.
412 str.

dahlhaus_glazba-19-stoljecaBilješka o autoru

Njemački muzikolog Carl Dahlhaus (Hanover, 1928 – Berlin, 1989) studirao je u Freiburgu i. Br. kod W. Gurlitta i Göttingenu kod R. Gerbera, gdje je 1953. doktorirao s tezom o Josquinovim misama. Isprva je djelovao u kazalištu i novinstvu (Göttingen, Stuttgart). Od 1962. djelovao je kao sveučilišni profesor muzikoloških predmeta u Kielu, Saarbrückenu i od 1967. na Tehničkom sveučilištu u Zapadnom Berlinu. Bio je član Njemačkog glazbenog savjeta, predsjednik Društva za istraživanje glazbe, glavni urednik sabranog izdanja djela Richarda Wagnera, pokretač višesveščanog i vrlo utjecajnog niza Neues Handbuch der Musikwissenschaft te Pipers Enzyklopädie des Musiktheaters. Bio je iznimno plodan muzikolog s preko 800 objavljenih članaka i brojnim knjigama, među kojima se ističu, obilato citiraju i mnogo prevode na druge jezike naslovi (često u više izdanja) o klasičnoj i romantičkoj estetici glazbe (Klassische und romantische Musikästhetik, 1983, 1988; Musikästhetik, 1967),  Schönbergu (Schönberg und andere, 1978), nastanku harmonijskog tonaliteta (Untersuchungen über die Entstehung der harmonischen Tonalität, 1968), trivijalnoj glazbi 19. stoljeća (Studien zur Trivialmusik des 19. Jahrhundert, 1967), Wagnerovim glazbenim dramama (Das Drama Richard Wagners als musikalisches Kunstwerk, 1970; Richard Wagners Musikdramen, 1971; Wagners Konzeption des musikalischen Dramas, 1971), sistematskoj muzikologiji (Einführung in die systematische Musikwissenschaft, 1971), romantizmu i modernoj (Zwischen Romantik und Moderne, 1974), glazbenoj hermeneutici (Beiträge zur musikalischen Hermeneutik, 1975), apsolutnoj glazbi (Idee der absoluten Musik, 1976), temeljima povijesti glazbe (Grundlagen der Musikgeschichte, 1977), umjetničkoj glazbi 19. stoljeća (Die Musik des 19. Jahrhundert, 1980), povijesti glazbe Berlina (Studien zur Musikgeschichte Berlins im früchen 19. Jahrhundert, 1980; Musikalischer  Realismus, 1982), glazbenoj teoriji 18. i 19. stoljeća (Die Musiktheorie im 18. und 19. Jahrhundert, 1984), glazbi 18. stoljeća (Die Musik des 18. Jahrhundert, 1985), Beethovenu (Ludwig van Beethoven und seine Zeit, 1987), i dr. C. Dahlhausa se općenito smatra najvažnijim njemačkim i jednim od najvažnijih svjetskih muzikologa druge polovice 20. stoljeća, koji se osobito istaknuo na područjima estetike glazbe, istraživanja glazbe 19. stoljeća, intelektualnog konteksta avangardi 20. stoljeća, sistematske muzikologije te glazbene historiografije u cjelini. Godine 1984. dobio je orden Pour le mérite.

Bilješka o knjizi

Knjiga Glazba 19. stoljeća postala je od trenutka njezina objavljivanja 1980. jedno od standardnih i najcitiranijih djela suvremene glazbene historiografije toga razdoblja (2. izd. 1988; engl. prijevod 1989). Knjiga se bavi glazbenopovijesnom epohom 19. stoljeća od kasnoga djela Beethovena, Rossinijevih opera i Schubertova Lieda do Schönbergove „emancipacije disonance“ i otklona od „moderne“ R. Straussa. Podijeljena je na sedam cjelina: uvod, pet poglavlja i epilog, a svaka je popraćena uputama na odgovarajuću literaturu. U uvodu se raspravlja o 19. stoljeću kao prošlosti i sadašnjosti, stilskom dualizmu, glazbi i romantizmu, tradiciji i restauraciji, nacionalizmu i univerzalizmu, te građanskoj glazbenoj kulturi. Prvo poglavlje obrađuje razdoblje od 1814. do 1830, baveći se među ostalim Rossinijem, Beethovenom, instrumentalnom glazbom, Liedom i narodnom pjesmom. Drugo poglavlje odnosi se na razdoblje između 1830. i 1848, obrađujući Bellinija, Donizettija, simfoniju nakon Beethovena, zborsku glazbu, crkvenu glazbu, te romantiku i bidermajer. Treće poglavlje posvećeno je razdoblju od 1848. do 1870. Bavi se Wagnerovom koncepcijom glazbene drame, Verdijem, idejom nacionalne opere, oblicima lakšeg glazbenog kazališta (opéra bouffe, opereta, Savojska opera), simfonijskom pjesmom, glazbenom kritikom, Brahmsom i tradicijom komorne glazbe. Četvrto poglavlje obrađuje razdoblje između 1870. i 1889, baveći se drugim razdobljem simfonije, lirskom dramom, opernim realizmom, ruskom glazbom, egzotizmom, folklorizmom i arhaizmom, historizmom i trivijalnom glazbom. Peto poglavlje bavi se razdobljem od 1889. do 1914. i u njemu se raspravlja o modernoj kao glazbenopovijesnoj epohi, operi nakon Wagnera, melodramatici, verizmu, programnoj glazbi, raspadu tonaliteta i emancipaciji disonance. U epilogu („Kraj jedne epohe“) objašnjava se autorova odluka o 1907. kao godini kraja 19. stoljeća u glazbi.
I u ovoj knjizi dolaze do punog izražaja najvažnije odrednice Dahlhausa kao glazbenog povjesničara. Strukturalističko, braudelovsko naslojavanje složenih slijedova, često suprotstavljenih društvenih i glazbenih vektora, s pozadinom u zasadama frankfurtske škole kritičke teorije, rijetko se upušta u tradicionalnu historiografsku naraciju ili biografiku. Čitatelj i znanstvenik koji traži detaljnije strukturiranu glazbenopovijesnu materiju po tradicionalnijem modelu izlaganja neće u ovoj knjizi naići na takav tip diskurza. Stoga će za njeno savladavanje i potpunije razumijevanje biti prijeko potrebno opetovano iščitavanje, kombinirano s uviđajnim ekskurzima u povijest filozofije, političkih zbivanja, književnosti i likovnih umjetnost, te druge komplementarne pojave u društvu, znanosti i kulturi iz čijeg teško razmrsivog kolopleta silnicâ izranjaju i često kontroverzni i suprotno djelujući fenomeni iz područja glazbe. Pritom se neki od dotadašnjih toposa glazbene historiografije 19. stoljeća nužno prevladavaju i ukidaju, dok drugi iskrsavaju kao neočekivane novosti. Glavna vrijednost ove knjige i leži u prevrednovanju mnogih vrijednosti za koje se do njezine pojave smatralo da su čvrsto utemeljene istine.

2007.
ISBN 978-953-6090-30-3
cijena: 38 €; za članove: 19 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Doba Mozarta i Beethovena

Giorgio Pestelli

Doba Mozarta i Beethovena

Opća povijest glazbe, sv. 5
Prev. s engleskog Vesna Oblak-Juranić
Nasl. izv.: L’età di Mozart e di Beethoven
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2008.
279 str.

pestelli_doba-mozarta-i-beethovenaBilješka o autoru

Talijanski muzikolog Giorgio Pestelli (Torino, 26. 5. 1938) studirao je glasovir na Torinskom konzervatoriju, a 1964. je doktorirao na Sveučilištu u Torinu. Na tom sveučilištu je od 1976. redoviti profesor povijesti glazbe. Glavni interesi Pestellija kao istraživača i muzikologa područje su odnosa glazbe i književnosti, povijesti glazbene kritike i glazbe 18. i 10. stoljeća. Član je uredničkih vijeća u časopisima Rivista italiana di musicologia, Nuova rivista musicale italiana, Il saggiatore musicale, član je uredništva sabranih djela G. Verdija i glazbeni je kritičar torinskih novina La stampa. Bio je umjetnički ravnatelj orkestra i zbora torinskog RAI-a (1982-85) i suurednik značajnog izdanja Storia dell’opera italiana (Torino, 1987).

Bilješka o knjizi

Knjiga Doba Mozarta i Beethovena izvorno je dio dviju opsežnih serija djela iz povijesti glazbe, što su ih objavile izdavačke kuće Edizioni di Torino iz Torina u Italiji te Cambridge University Press iz Cambridgea u Velikoj Britaniji. Podijeljena je na četiri veće cjeline s ukupno 33 poglavlja u kojima se obrađuje instrumentalna i vokalna glazba, a posebno se bavi ličnostima Josepha Haydna, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Ludwiga van Beethovena. Posebnu vrijednost ove knjige predstavlja uravnoteženost pristupa i obrađenog materijala, posebno u odnosu između „velike trojke“ bečke klasike i ukupnosti ostale glazbene produkcije i kulture. Pri tome glavnu ulogu igra autorova izvrsna i količinski respektabilna obaviještenost ne samo o glavnim središtima glazbe u razdoblju klasicizma kao što su Beč, Berlin, Pariz i London, već i o drugim europskim gradovima i zemljama (Španjolska, Portugal, Poljska, Češka, Švedska, Rusija, Nizozemska, Bavarska, itd.) i SAD-u, te na područjima opće povijesti, književnosti, kazališta, filozofije i de. Autor se posebno bavi i ponešto delikatnom situacijom u Italiji, gdje nakon nekoliko stoljeća europske dominacije „najistaknutiji glazbenici nisu (više) iz Italije, a vodeći talijanski skladatelji izvan su domovine i priklanjaju se stilovima stranim praksi njihova zavičaja“. Uz taj novi glazbeni zemljovid autor se u okvirima instrumentalne glazbe bavi i temama galantnog stila, sonantnog oblika, izvorištima modernog simfonizma, ali i stvaralaštvom istaknutih skladatelja poput C. Ph. E. Bacha, J. Ch. Bacha, G. B. Sammartinija, C. Stamitza i dr. U odsjeku o vokalnoj glazbi, koji zauzima gotovo trećinu knjige, naglasak je na analizi i prezentaciji raznih oblika i vrsta glazbeno-scenskih formi kao što su npr. opera seria i opera buffa, „literarna“ opera i melodrama, te specifičnih pojava poput europskog uspjeha talijanske komične opere, ponovnog otkrića klasične natike, otkrića „bajkovita Istoka“ i epohalne pojave Ch. W. Glucka. Spomenutu ravnotežu u ovome odsjeku donose rasprave o formama komične opere drugih naroda i o sakralnoj glazbi epohe. Poglavlja o Haydnu i Mozartu bave se – osim sintetičkim pregledima životopisa i djelatnosti dvojice velikih majstora – i pojavom Sturm und Dranga u glazbu, te sonatnom formom u djelima drugih skladatelja )K. Ditters von Dittersdorf, L. Boccherini). Posljednju, najveću cjelinu o Beethovenu autor kontekstualizira u političku (Francuska revolucija) i duhovnu (izvori romantizma) povijest Europe onog doba, utvrđujući pretpostavke Beethovenova djelovanja u preobražaju glazbenog života na kraju osamnaestoga stoljeća s njegovim novim glazbenim kazalištem u Italiji i osobito Francuskoj te novim instrumentalnim školama, poglavito u Engleskoj.
Čak pet poglavlja detaljno razrađuju i ingeniozno interpretiraju Beethovenovu ličnost i opus (Beethovenov karakter, Beethovenov jezik, Glazba do francuske invazije na Beč, Beethoven i rani romantizam, Kasna djela). U završnom poglavlju i novim putovima Restauracije donose se novi pogledi o njezinu najistaknutijem glazbenom aspektu, oživljavanju sakralne glazbe i pojavi Rossinija, te utvrđuje da se u desetljeću između 1830. i 1840. godine dogodilo više promjena u glazbenoj strukturi negoli u pedeset godina između 1780. i 1830. Odatle je razumljiva i završna konstatacija cijeloga djela:
„Doba Mozarta i Beethovena, sa svim uzavrelim strastima koje su ga potresale, temeljilo je svoju snagu na konvencijama i široko prihvaćenim i utvrđenim formalnim kodovima: bilo je to vrijeme oslobođeno labirinta samosvrhovitih ispitivanja i eksperimentiranja. U tome smislu, nadjevak ‘klasičan’, što mu se uobičajeno pripisuje, moguće je rabiti s punim opravdanjem“.
Specifičnu vrijednost ovoj knjizi podaje i niz od 1 izvornih tekstova o glazbi iz razdoblja koje obrađuje (tekstovi C. Ph. E. Bacha, F. Algarottija, Ch. W. Glucka, L. van Beethovena, E. T. A. Hoffmanna i dr.). Većina od njih prevedena je ovom prigodom na hrvatski po prvi put.

2008.
ISBN 978-953-6090-32-7
cijena: 28 €; za članove: 14 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazbena pretklasika

Komentiraj

Peter Rummenhöller

Glazbena pretklasika: kulturni i glazbenopovijesni oris glazbe u 18. stoljeću između baroka i klasike

Opća povijest glazbe, sv. 4
Prev. s njemačkog Sead Muhamedagić
Nasl. izv.: Die musikalische Vorklassik
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2004.
173 str.

rummenholler_glazbena-pretklasikaBilješka o autoru

Peter Rummenhöller (Wuppertal, 1936) studirao je 1956-58. u Saarbrückenu na Visokoj glazbenoj školi glasovir i glazbenu teoriju, a 1956-63. na Sveučilištu muzikologiju. Godine 1963. promovirao je s disertacijom Moritz Hauptmann als Theoretiker. Eine studie zum erkenntniskritischen Theoriebegriff in der Musik (Moritz Hauptmann kao teoretičar. Studija o spoznajno-kritičkom pojmu teorije u glazbi; Wiesbaden 1963). Od 1972. predavao je kao redoviti profesor muzikologije, sociologije glazbe i glazbene pedagogije na Visokoj pedagoškoj školi, sada Visokoj umjetničkoj školi u Berlinu. God. 1970-78. bio je urednik časopisa Zeitschrift für Musiktheorie. U svojim napisima o sociologiji, teoriji i povijesti glazbe nastoji glazbu posredovati kao poglavito kulturološku i duhovnopovijesnu pojavu.

Bilješka o knjizi

Glazbena “pretklasika”, taj vremenski odsječak između oko 1735. i 1785. Peter Rummenhöller shvaća kao zasebnu epohu. Ona, međutim, ne očituje jedinstvo nego višestrukost, proturječnost, karakter prijelomnosti i rastrojenost, a njezino predstavljanje morat će postati predmetom poučavanja neortodoksnog kulturnopovijesnog razmatranja. U skladu s time Rummenhöller ne postupa strogo sistematski – prema vrstama, pojedinim osobnostima, značajnim središtima glazbenih zbivanja ili prema duhovnim, kulturnim i društvenopovijesnim strujama – nego preuzima iz svih tih stajališta ponešto na onaj način kako mu se u skladu s vlastitim nazorima čini nužnim i nanovo sastavlja epohu poput mozaika. Pritom nastaje uzbudljiva slika najproturječnijih ideja, paradoksalnih tendencija i nejedinstvenih snaga između sutona apsolutizma na zalasku i zore građanske revolucije.

2004.
ISBN 953-6090-26-0
cijena: 24 €; za članove: 12 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Barokna glazba

Komentiraj

Claude V. Palisca

Barokna glazba

Opća povijest glazbe, sv. 3
Prev. s engleskog Stanislav Tuksar
Nasl. izv.: Baroque Music
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2005.
348 str.

palisca_barokna-glazbaBilješka o autoru

Američki muzikolog Claude Victor Palisca (Rijeka, Hrvatska, 1921. – New Haven, SAD, 2001.) iselio je još kao dijete s roditeljima u SAD. Studirao je glazbu u Queens Collegeu (New York), a kompoziciju i muzikologiju na Harvardovu sveučilištu (doktorirao 1954.). Djelovao je kao sveučilišni profesor povijesti glazbe na Sveučilištima Illinois (1953.-59.) i Yale (1959.-92.). Gostovao je kao predavač na sveučilištima u Berkeleyu, Princetonu, Michiganu, zap. Australiji, Zagrebu, Granadi i Barceloni. Palisca je bio jedan od vodećih američkih muzikologa druge polovice XX. st. i vrhunski svjetski stručnjak za razdoblje kasne renesanse i baroka te starije povijesti teorije glazbe. Bio je suprevoditelj na engleski Zarlinovih Istitutioni harmoniche, znatno je pridonio rasvjetljavanju utjecaja Girolama Meia na prvu Firentinsku cameratu, teorijske osnove rasprave između Artusija i Monteverdija te odnosa empirijske znanstvene misli u 17. st. i odgovarajućeg razvitka teorijâ harmonije i udezbe. Bavio se i poviješću i organizacijom glazbene pedagogije i studija muzikologije. Bio je predsjednik Američkog muzikološkog društva (1970.-72.), američkog Nacionalnog savjeta za umjetnost u obrazovanju (1967.-69.) te potpredsjednik Međunarodnog muzikološkog društva (1977.-82.).Objavio je niz znanstvenih rasprava u vodećim svjetskim muzikološkim časopisima te više knjiga među kojima se ističu Barokna glazba (Baroque Music; tri izd. 1968.-91.), Humanizam u talijanskoj renesansnoj glazbenoj misli (Humanism in Italian Renaissance Musical Thought; 1985.) i Studije o povijesti talijanske glazbe i glazbene teorije (Studies in the History of Italian Music and Music Theory; 1994.). Bio je, među ostalim, i urednik knjige Donalda J. Grouta Povijest zapadne glazbe (A History of Western Music;, izd. 1980. i 1996.) i više izdanja Nortonove antologije zapadne glazbe (Norton Anthology of Western Music).

Bilješka o knjizi

Knjiga Barokna glazba u engleskom izvorniku dio je poznate američke serije Prentice Hall History of Music koja je studentima, profesorima i informiranim ljubiteljima glazbe pružila sveobuhvatne, znanstveno-stručne te razumljivo i komunikativno pisane panoramske poglede na glavna stilska razdoblja u povijesti glazbe Zapada. Palisca u ovoj monografiji o baroknoj glazbi posebno naglašava stilski razvitak barokne glazbe i njezinih praksi proizašlih iz renesanse. U njoj se upućuje na proučavanje tipičnih primjera glazbe baroknog razdoblja i najznačajnijih načina komponiranja, a nije se namjeravalo pružiti sveobuhvatni pregled najznamenitijih skladatelja i njihovih djela. Tako su jedna od glavnih vrlina ovoga izdanja, kao što je to slučaj i s knjigom o renesansnoj glazbi u ovoj seriji, mnoge analize glazbenih primjera. Ove analize opisuju važne aspekte pojedinih glazbenih djela, pomažu ilustrirati opće spoznaje o glazbenim stilovima i žanrovima i teoretiziraju o skladateljskim izborima i strategijama komponiranja u razdoblju baroka. Nadalje, utvrđuje se da da je zajednička nit koja je ujedinjavala glazbu baroka od Marenzija do Bacha i Händela bilo vjerovanje u moć ili čak obavezu glazbe da pokrene čovjekove afekte. Taj ideal izražajnosti pratio je korpus glazbenih tehnika poput tzv. šifriranog basa i concertato stila, stroga metrička kontrola ritma i stereotipizirane kategorije skladanja, tretiranja disonance i harmonijskih pokreta određenih akordikom a ne slobodno protustavljenim melodijskim linijama. U knjizi se obrađuju razni glazbenobarokni pojmovi i pojave poput recitativnog stila, duhovnog koncerta, kantate, oratorija, opere, sonate, koncerta i sinfonie, artikulira se posebno glazba za lutnju, čembalo, orgulje i klavir, a zasebno se raspravlja o operi u Francuskoj i Italiji, dramskoj i crkvenoj glazbi u Engleskoj te sakralnoj glazbi u Francuskoj. Iz kompleksa Bachova genija izabrane su kantate kao glavni repertoar za raspravu o Bachovu stilskom razvitku.

2005.
ISBN 953-6090-25-2
cijena: 28 €; za članove: 14 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazba u renesansi

Komentiraj

Howard M. Brown – Louise K. Stein

Glazba u renesansi

Opća povijest glazbe, sv. 2
Prev. s engleskog Stanislav Tuksar
Nasl. izv.: Music in the Renaissance
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2005.
416 str.

brown-stein_glazba-u-renesansiBilješka o autorima

Američki muzikolog Howard Mayer Brown (Los Angeles, 1930. – Venecija, 1993.) studirao je i doktorirao muzikologiju na Harvardovu sveučilištu (1953.-59.) te privatno učio pjevanje i dirigiranje u Beču i flautu u Bostonu. Bio je profesor muzikologije na koledžu Wellesley (1958.-60.), na Sveučilištu u Chicagu (1960.-72., 1974.-93.) i gostujući profesor na sveučilištima u Buffalou, New Yorku, Berkeleyu, Heidelbergu, Mainzu, Zürichu, Baselu i dr. Bio je urednik serija izdanja Renaissance Music in Facsimile (30 sv., 1977.-82.), Italian Opera, 1640-1770 (97 sv., 1977.-84.), kazališnih šansona 15. i 16. st., svjetovnih djela Josquina des Preza i dr. Obavljao je dužnosti predsjednika Američkog muzikološkog društva (1978.-80.), predsjednika Američkog društva za renesansu (1990.-91.) i dopredsjednika Međunarodnog muzikološkog društva (1982.-87.). Dugo je godina svirao razna glazbala u ansamblu Collegium Musicum Sveučilišta u Chicagu s kojim je snimio seriju Historical Anthology of Music A. T. Davisona i W. Apela na 10 LP ploča. Znanstveni rad koncentrirao je na razdoblje renesanse te dijelove srednjega vijeka i baroka. Svojim temeljitim poznavanjem glazbenih izvora, ikonografije i izvoditeljstva, kombiniranim sa širokom znanstvenom erudicijom, uputio je na nove perspektive u historijskoj muzikologiji, upozoravajući na potrebu za razumijevanjem glazbe u njezinu društvenom i intelektualnom kontekstu, ali i na interakciju muzikologije i praktičkog muziciranja.
Louise K. Stein djelomice je tekstovno nadopunila i ažurirala ovo drugo izdanje Brownove knjige s obzirom na datume i mjesta u životima skladateljâ i datiranje glazbenih izvora te obavila reviziju bibliografskih bilješki.

Bilješka o knjizi

Knjiga Glazba u renesansi u engleskom izvorniku dio je poznate američke serije Prentice Hall History of Music koja je studentima, profesorima i informiranim ljubiteljima glazbe pružila sveobuhvatne, znanstveno-stručne te razumljivo i komunikativno pisane panoramske poglede na glavna stilska razdoblja u povijesti glazbe Zapada. Brown se u ovoj knjizi bavi pitanjima o glazbi kao kulturnoj i političkoj snazi u renesansi, o mjestu glazbe u renesansnom društvu i o razmjerima u kojima je pokroviteljstvo pojedinaca i institucija oblikovalo glazbene žanrove i pojedine glazbene komade. Nadalje, premda bi općenita knjiga o renesansnim skladateljima i glazbenim stilovima mogla izgledati kao da ide suprotno od novijih trendova u akademskim krugovima, pružen je uvid u živote i djelatnost glavnih renesansnih skladatelja i predstavljena su njihova skladateljska postignuća oblikovana okolnostima u kojima su oni djelovali: ukusima njihovih pokrovitelja, liturgijskim zahtjevima, potrebama posebnih okolnosti, talentima izvoditeljâ za koje su bila skladana i intelektualnim trendovima koji su utjecali na glazbu kao i na druge umjetnosti. Upozorava se i na dosad zanemarivane bitne stvari za muziciranje u 15. i 16. stoljeću – improvizaciju i usmenu predaju, jer promišljeno je razmatranje povijesnog, društvenog, književnog, političkog i gospodarskog konteksta renesansne glazbe komplementarno onoj vrsti proučavanja koje za cilj ima oblikovanje načina na koji čujemo glazbu i kako učvršćujemo naše shvaćanje ranih modernih glazbenih žanrova. Brown je smatrao da proučavatelji renesansne glazbe trebaju u prvome redu pokušati razumjeti glazbene komade, aspekte glazbenog stila i konvencije i tehničke norme koji određuju žanrove. Jedna od glavnih vrlina ovoga izdanja mnoge su analize glazbenih primjera. Ove analize opisuju važne aspekte pojedinih glazbenih djela, pomažu ilustrirati opće spoznaje o glazbenim stilovima i žanrovima i teoretiziraju o skladateljskim izborima i strategijama komponiranja u razdoblju renesanse.

2005.
ISBN 953-6090-24-4
cijena: 32 €; za članove: 16 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Povijest glazbe srednjega vijeka

Komentiraj

Jacques Chailley

Povijest glazbe srednjega vijeka

Opća povijest glazbe, sv. 1
Prev. s francuskog Jelena Knešaurek Carić
Nasl. izv.: Histoire musicale du moyen age
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2006.
273 str.

chailley_povijest-glazbe-srednjega-vijekaBilješka o autoru

Francuski muzikolog i skladatelj Jacques Chailley (Pariz, 1910. – Montpellier, 1999.) studirao je na Pariškom konzervatoriju kompoziciju kod N. Boulanger, C. Delvincourta i P.-H. Büssera (1925.-27; 1933.-35.), dirigiranje kod W. Mengelberga i P. Monteuxa (1935.-37.) i muzikologiju kod A. Pirroa, Yv. Rokseth i A. Smijersa (1930.-37.). Pohađao je i tečaj povijesti francuske srednjovjekovne književnosti na Sorbonni (G. Cohen, 1932.-36.). God. 1952. postigao je državni doktorat s tezama glazbenoj školi St. Martiala u Limogesu i šansonima G. de Coincia. Kao profesor predavao je u Liceju Pasteur, na Konzervatoriju (1937.-52.), na Sorbonni (1952.-79.), u Liceju la Fontaine, bio je ravnatelj Muzikološkog instituta (1952.-73.) i Schole Cantorum (1962.-81.), sve u Parizu. Bio je gostujući profesor na sveučilištima u SAD-u i Kanadi (1965.-71.). U početku se posvetio oživljavanju srednjovjekovne glazbe, obnovi sveučilišnog kazališta (utemeljio je dvije kazališne družine na Sorbonni 1933. i 1936.) i glazbenom odgoju (bio je predsjednik francuskog Nacionalnog povjerenstva za glazbu 1964.-66.). Kao znanstvenik čitav se život posebno bavio pitanjima glazbe Srednjega vijeka i glazbene analize, a nakon 1955. proučavao je evoluciju glazbenog jezika, glazbu antičke Grčke, etnomuzikološke probleme, i dr. Autor je niza znanstvenih članaka te 23 knjige, među kojima se osim Histoire musicale du Moyen Age, ističu L’imbroglio des modes; La musique et le signe; Traité historique d’analyse musicale; La flute enchantée, opéra maçonnique; 40.000 ans de musique: l’homme a la découverte de sa musique, od kojih je nekoliko doživjelo više izdanja i prevedeno na engleski i njemački. Bio je urednik časopisa (Revue internationale de musique) i notnih izdanja (npr. J. S. Bach: L’art de la fugue: édition critique et analytique). Skladao je nekoliko opera (Thyl de Flandre mu je praizvedena 1954. u kazalištu La Monnaie u Bruxellesu), balet La dame a la licorne (J. Cocteau, 1952.), više scenskih glazbi, simfoniju (1947.) i druga orkestralna djela, vokalnu i komornu glazbu, te skladbe za glasovir. Inače skladateljski ekletik, bio je među prvom skladateljima koji je upotrijebio Martenotove valove.

Bilješka o knjizi

Knjiga Povijest glazbe Srednjega vijeka u francuskom izvorniku dio je serije „Collection hier“ poznatog francuskog izdavača Presses Universitaires de France i predstavljala je niz desetljeća nakon prvog izdanja 1950. standardni udžbenik za glazbu Srednjega vijeka na francuskim sveučilištima. Knjiga se bavi dugim (5.-15. stoljeće) i ključnim razdobljem u povijesti europske umjetničke glazbe. Podijeljena je na dva dijela u dvadeset poglavlja: Postanci (1-12. stoljeće) i spomenici (kraj 12.-15. stoljeće). U prvome dijelu raspravlja se o tradicijama starogrčke glazbe, kraju rimske civilizacije i početcima kršćanske glazbe, širenju liturgijske glazbe, Grgurovu dobu, prvoj karolinškoj renesansi i velikim izumima 9. stoljeća, dozrijevanju Srednjega vijeka, prvim koracima moderne glazbe i velikoj renesansi 12. stoljeća. U drugome dijelu raspravlja se o pomaku naglaska na sjever Francuske, kraju srednjovjekovnog klasicizma i psihozi modernizma s Ars novom u 14. stoljeću, te u potrazi za novim klasicizmom i početku renesanse u drugoj četvrtini 15. stoljeća. U odnosu na druge, pretežno pozitivistički pisane povijesti glazbe Srednjega vijeka, autor ovoga djela dao je maestralnu sintezu temeljnih podataka u kontekstu općepovijesnih, vjerskih, političkih, literarnih, arhitektonskih i drugih umjetničkih i društvenih pojava, napisavši vrhunsko djelo glazbene i komparativne medijevistike te svjetske muzikologije i kulturologije druge polovice 20. stoljeća. Istodobno, ono obiluje erudicijom kakvu ne pokazuje nijedno drugo djelo takve vrste u svijetu. Vokabular je izvanredno bogat, ideje često provokativne u ispravljanju uvriježenih, a krivih toposa o srednjovjekovlju, ili hrabro svježe i u međuvremenu široko prihvaćene, jer su temeljito znanstveno fundirane. Stil je jasan i tipično francuski briljantan, pa će se objavljivanjem ovog djela u hrvatsku muzikologiju zacijelo unijeti nova, dosad nepoznata kvaliteta pisanja znanstvenog teksta na tom području. S obzirom na izneseni profil, sadržaj i način mišljenja i pisanja, ovo će djelo biti korisno, prihvatljivo i zanimljivo ne samo specijalistima muzikolozima za razdoblje Srednjega vijeka, studentima glazbe općenito i osobito muzikologije, nego i ljubiteljima glazbe i svih umjetnosti, te najširem krugu humanističkih i društvenih znanstvenika koji se bave medijevistikom, naročito zato što u hrvatskoj znanstvenoj muzikološkoj literaturi ne postoji ni jedno jedino djelo (ni autorsko ni prijevodno) koje tretira razdoblje glazbenoga Srednjega vijeka u cjelini i sintetički.

Napomena urednika

Knjiga J. Chailleya Povijest glazbe Srednjega vijeka, nastala tijekom 1940-ih, u autorskim je revizijama u iduća dva izdanja do 1980-ih pretrpjela tek manje izmjene u stavkama korištene literature i osobito navedenih snimaka na pločama starijega datuma. Stoga nalazimo za shodno da čitatelja uputimo na vlastito pronalaženje odgovarajućih novih snimaka srednjovjekovne glazbe, nastalih tijekom posljednjih pedesetak godina, koje bi na koristan i poželjan način obilno nadopunile ovdje navedene snimljene zvukovne izvore. Izdavači hrvatskog izdanja obvezali su se, naime, ugovorom da u nj neće ni u kojem dijelu unijeti nikakve izmjene i nadopune. Izvorni pak tekst ove knjige u cjelini je toliko dragocjen da se unatoč starijem datumu nastanka čini jednim od kapitalnih djela glazbene medievistike uopće, što je i glavni razlog njegova prevođenja u situaciji posvemašnjeg nepostojanja takve literature u našem znanstveno-kulturnom krugu.

2003.
ISBN 953-6090-23-6
cijena: 38 €; za članove: 19 €