Arhiva kategorije: Izdanja

Arhiv, Gazophylacium, Izdanja, Ostalo, Razno

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 11
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić

 

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim europskim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 23. studenog 1804. godine.
Ovaj trostavačni koncert br. 13 u A-duru u mnogome je obilježen značajkama Jarnovićevih skladateljskih postupaka, ali ima i nekih posebnosti. Prvi stavak, uobičajene sonatne sheme s četiri različite teme (dvije glavne, a između njih po jedna nova u tutti i solističkoj ekspoziciji) od kojih se dvije glavne ponavljaju u reprizi, trodjelne je mjere, što je suprotno uobičajenim, gotovo herojskim temama parne metrike. Stoga stavak više podsjeća na živahni plesni korak (doduše prebrz za menuet), a možda čak i na kakvu odlučnu narodnu pjesmu poput škotske Thomas the Rhymer. Nakon romance, kojoj bi se lako mogao pretpostaviti vokalni predložak kakve uspavanke, neposredno slijedi rondo attacca. Vjerojatno je najneobičniji u ovom koncertu završetak tog žustrog stavka, čija tema podsjeća na signal poštanskog roga s tri kontrastne epizode. Na kraju, naime, solist ponavlja početni motiv teme u sve tišem registru isprekidan fortissimo akordima pratnje te završava toničkim kvintakordom, ali na kvinti, što nedvojbeno izaziva dojam očekivanja nastavka. Je li taj nastavak bio Jarnovićeva najava nove priredbe, ili je – što su novinski izvještaji dali naslutiti – virtuoz u nastavku dodao neku temu s varijacijama? Takvih Jarnovićevih malih solističkih komada uz pratnju continua sačuvano je mnogo, a upravo dominiraju oni u A-duru. Moguće je, naravno, da je Jarnović na licu mjesta improvizirao na neku drugu popularnu melodiju.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2015. godine (partitura i dionice s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
This concerto no. 13 in A major in three movements again shows the typical characteristics of Giornovichi’s compositional procedures, but also brings some novelties and specialties. The first movement of the usual sonata form – with four different themes (two major themes and between them a new one in the tutti and solo exposition respectively) and only two main themes presented in the recapitulation – is in triple metre, in contrast to all of his other first movements which are in a heroic duple metre. Therefore, the movement evokes a lively dance rhythm (although too fast for a minuet), or even some folk tune like the Scottish song Thomas the Rhymer. After the moderately-paced movement – a Romance, to which could easily be attributed a vocal source of some lullaby – immediately follows (attacca) a vivid Rondo with a theme that recalls the signal of a post horn. Probably the most unusual part of the concerto is its ending: the soloist repeats the initial motive in the increasingly soft dynamics, interrupted by the loud chords of the accompaniment, and finally ends the concerto on the fifth of the tonic chord, which might have led the audience to expect him to continue the piece. Was such an effect actually Giornovichi’s announcement of a new concert performance? Or, did the virtuoso then actually add a theme with variations, a sort of an encore? Such small variations on popular tunes for violin and basso are quite numerous in his output, and those in A major are the most prevalent. However, it is also possible that Giornovichi improvised on the spot, using some other popular tune.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2015, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-8-5
100,00 kn + poštarina

Arhiv, Gazophylacium, Izdanja, Ostalo, Razno

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 10
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić
Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 1804. godine.
Njegov 14. violinski koncert, još u 18. stoljeću objavljen u dionicama, ali i kao sonata za klavir i violinu, bio je često izvođen i neobično popularan zbog korištenja ruskih tema. Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publika na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom drugom dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista i pratnje. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi pratnje. Nakon virtuoznog srednjega dijela, repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka. Polagani stavak Amoroso con expressione (u francuskoj inačici) ili Romance (u britanskoj) započinje citatom ruske narodne melodije Как у нашего широкого двора (Kao na našem širokom dvorištu), napjev koji je V. F. Trutovski objavio 1778. godine u drugom svesku svoje zbirke ruskih narodnih pjesama, a korištena je i u ranim ruskim scenskim djelima toga razdoblja. Temu u trećem stavku – Air russe – moguće je identificirati kao popularnu Kamarinskaju  (Камаринская) – napjev koji su koristili i neki drugi skladatelji. Joseph Haydn, jedan od njih, uključio ju je u svoj stavak Andante cantabile za mehanički instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4) 1772. godine.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2013. godine (partitura i dionice, s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
His Fourteenth Violin Concerto, published in parts as well as a sonata for piano and violin already in the 18th century, was often performed and especially popular because of the use of Russian themes. Each of its three movements bears some characteristics that make the concerto exceptional, which was usually well-received by the audiences at his public concerts. Contrary to usual heroic and tutti commencements, the first sonata-Allegro movement starts as a solo, in piano dynamics with a melodious theme, and the tutti ensemble joins it in its second part. Following that model, the entire first exposition has been based on a dialogue between the soloist and the accompaniment. The second exposition is a “real solo”, marked by elaborated themes and passage works, only delicately supported by chords in the accompaniment. After a virtuoso central section, the recapitulation starts as a tutti one, in low dynamics, but with a crescendo towards the end of the movement. Giornovichi starts his slow movement Amoroso con expressione (in the French version) or Romance (in the British one) with a citation of the Russian folk tune Как у нашего широкого двора (Like in our wide yard), a tune published in the second volume of V. F. Trutovsky’s collection of Russian folk tunes in 1778. It was also used in some early Russian stage works of that time. His theme in the third movement – Air russe – can be recognised as the popular Камаринская (Kamarinskaya) – a tune also used by some other composers. Joseph Haydn, one of them, incorporates this tune in his movement Andante cantabile for the mechanical instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4), in 1772.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2013, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-9-2
50,00 kn + poštarina

 

Djelatnosti, Izdanja, Muzikologija bez granica

Muzikologija bez granica / Musicologie sans frontières

Muzikologija bez granica

Serija ‘Muzikologija bez granica / Musicologie sans frontières’, koja se objavljuje na engleskom jeziku, zamišljena je kao serija koja omogućuje da međunarodno zanimljive muzikološke teme budu lako dostupne domaćim i inozemnim stručnim i znanstvenim krugovima.

Musicologie sans frontières

The series is published in English, and its title indicates that the CMS is offering a possibility for any world musicologist to publish his/her monograph or proceedings in Croatia.

Popis serije:

  1. Juliana Ličinić van Walstijn: „Teatro di poesia“ in the Opera House: The Collaboration of  Antonio Smareglia and Silvio Benco, 2009.
  2. Martina Viljoen (ed.): Musics of the Free State: Reflections on a musical Past, Present, and Future, 2015.
  3. Bruno Deschênes: Transmusicality. Mastering a Music from Another Culture, 2022.
Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Opća povijest glazbe / General history of music

Opća povijest glazbe

Serija ‘Opća povijest glazbe’ je rezultat opsežnog stručnog muzikološkog projekta koji uključuje seriju prijevoda povijesti europske glazbe na hrvatski jezik. U razdoblju od 2004. do 2008. prevedeno je i objavljeno sedam ključnih knjiga istaknutih svjetskih muzikologa koje su osim stručnoj javnosti, primjerene i šire obrazovanim čitateljima i stručnjacima iz drugih znanstvenih disciplina.

General history of music

During the 2004-2008 period a project was effectuated which consisted of translations of seven titles on historical periods of European art music from the Middle Ages to the 20th century, authored by prominent musicologists from Germany, France, Italy  and the U.S.A. The selection of foreign authors was deliberately articulated in the way that different approaches and various methodologies be represented, thus enabling students of music and musicology, music lovers and concert or opera goers to be acquanted with the variety of musicological research and interpretations of music history in general and in particular.

Voditelj serije Stanislav Tuksar za vođenje projekta primio je sljedeće nagrade:
Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2008.
Nagrada “Josip Andreis” HDS-a 2008.

------------------------------------------------------------

Biblioteka “Opća povijest glazbe”

Prvi prijevod povijesti europske glazbe od srednjega vijeka do 20. stoljeća na hrvatski u 7 svezaka iz pera eminentnih svjetskih autora!

  • Sv. 1: Jacques Chailley: Glazbena povijest srednjega vijeka (prev. J. Knešaurek Carić)
    (cijena: 28 €; za članove: 14 €)
  • Sv. 2: Howard M. Brown – Louise K. Stein: Glazba u renesansi (prev. S. Tuksar)
    (cijena: 32 €; za članove: 16 €)
  • Sv. 3: Claude V. Palisca: Barokna glazba (prev. S. Tuksar)
    (cijena: 28 €; za članove: 14 €)
  • Sv. 4: Peter Rummenhöller: Glazbena pretklasika (prev. S. Muhamedagić)
    (cijena: 24 €; za članove: 12 €)
  • Sv. 5: Giorgio Pestelli: Doba Mozarta i Beethovena (prev. V. Oblak-Juranić)
    (cijena: 28 €; za članove: 14 €)
  • Sv. 6: Carl Dahlhaus: Glazba 19. stoljeća (prev. S. Muhamedagić)
    (cijena: 38 €; za članove: 19 €)
  • Sv. 7: Hermann Danuser: Glazba 20. stoljeća (prev. N. Gligo)
    (cijena: 38 €; za članove: 19 €)

Cijena cijelog kompleta u pretplati s posebnim popustom: 50 €!
za studente i profesore Muzičke akademije i hrvatskih sveučilišta
(puna cijena: 216 €)
Knjige se plaćaju unaprijed dostavljenom uplatnicom po poslanoj narudžbi.

Narudžbe slati mailom na adresu HMD-a: hmd.musicology@gmail.com.

------------------------------------------------------------

Vidi i: Nagrada Dragan Plamenac za 2008. godinu

Djelatnosti, Izdanja, Udžbenici

Muzikološki udžbenici / Musicological tutorials

Muzikološki udžbenici

Serija ‘Muzikološki udžbenici’ služi za objavljivanje stručnih priručnika kako bi se olakšao pedagoški rad sa studentima glazbe, ponajprije muzikologije.

Musicological tutorials

Following the urgent need for musicological tutorials, the CMS has started with the publication in Croatian of such pedagogical literature for musicologists prevailingly.

Popis udžbenika:

  1. Leon Stefanija: Metode analize glazbe: povijesno-teorijski ocrt
    Methods of Music Analysis: Historical and Theoretical Survey    , 2008.
Djelatnosti, Indices..., Izdanja

Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia

Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia

Serija ‘Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia’ donosi kataloge hrvatskih glazbenih zbirki kao rezultate sređivalačkih i popisivačkih projekata u pojedinim značajnim zbirkama muzikalija u Hrvatskoj, a koji mogu poslužiti kao osnova za daljnja istraživanja glazbene građe i širih glazbeno-kulturnih poveznica. U novije vrijeme katalozi se objavljuju u elektroničkoj verziji.

This series of music catalogues has been taken over from another publisher – the Croatian Academy of Sciences and Arts – which published three titles at the end of the 1980s. The CMS has published two more titles by the same author, the bi-lingual guide through 64 music libraries and collections registered in Zagreb, and the catalogue of the important music collection of the Benedectine nuns in the coastal township of Cres. Three more titles (on music collections in Dubrovnik and Stari Grad on the central-Dalmatian island of Hvar) are in the form of tables, only as online material.

Digitalizirane inventarne knjige hrvatskih glazbenih arhiva i zbirki, koji su popisani u projektima Odsjeka za povijest hrvatske glazbe, dostupni su u Digitalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na https://dizbi.hazu.hr/a/?pr=l&msq=inventarne+knjige&mrx%5B11923%5D%5B116993%5D=a

Popis kataloga:

1. Zdravko Blažeković: Katalozi muzikalija u Historijskom arhivu i Muzeju grada Dubrovnika (izdanje JAZU)
Catalogue of Music Manuscripts and Prints in the Historic Archives and the Dubrovnik Town Museum (The JAZU edition), 1988.
2. Stanislav Tuksar: Katalog muzikalija u Muzeju grada Splita (izdanje JAZU)
Catalogue of Music Manuscripts and Prints of the Split Town Museum (The JAZU edition), 1989.
3. Vjera Katalinić: Katalog muzikalija u Franjevačkom samostanu u Omišu (Izdanje HAZU)
Catalogue of Music Manuscripts and Prints in the Franciscan Monastery in Omiš (The HAZU edition), 1991.
4. Vedrana Juričić, ur.: Vodič kroz glazbene knjižnice i zbirke Zagreba
Guide through Music Libraries and Collections in Zagreb, 1997.
5. Vedrana Juričić: Katalog muzikalija u Benediktinskom samostanu sv. Petra u Cresu
Catalogue of Music Manuscripts and Prints in the Benedictine Convent of St. Peter in Cres, 2000.

Online katalozi:

  • Tatjana Devčić Stefanović: Katalog muzikalija iz ostavštine „Glazbenog društva“ u Muzeju grada Bjelovara / Catalogue of Music Manuscripts and Prints in the Town Museum of Bjelovar (The „Music Society“ Legacy)
    On-line katalog Bjelovar
  • Katalozi muzikalija u katedrali u Dubrovniku i zbirci Politeo u Starigradu na Hvaru / Catalogue of Music Manuscripts and Prints in the Dubrovnik Cathedrale and Politeo Collection in Starigrad, Hvar
    On-line katalog Dubrovnik i Hvar
Arhiv, Izdanja, Ostalo, Razno, Zbornici

Glazbene migracije u rano moderno doba

Glazbene migracije u rano moderno doba: ljudi, tržišta, obrasci i stilovi

Music Migrations in the Early Modern Age: People, Markets, Patterns and Styles

Urednik / Editor:  Vjera Katalinić

Muzikološki zbornici, br. 18
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.
329 str./p.

katalinic_glazbene_migracije

The project “Music Migrations in the Early Modern Age: The Meeting of the European East, West and South” was developed under the financial patronage of the European scientific framework “Humanities in the European Research Area” (HERA) in the period from 1 September 2013 to 31 August 2016. The participants were scholars and researchers from Croatia, Germany, Poland and Slovenia.

After the first project conference (at the Johannes Gutenberg University in Mainz, 24-25 April 2014) – held under the title Music Migrations: From Source Research to Cultural Studies, where the initial results of the project research were presented together with the insights of guest-experts in related topics (the title of the proceedings: Musicians’ Mobilities and Music Migrations in Early Modern Europe. Biographical Patterns and Cultural Exchanges) – the second symposium was organised in Zagreb. Under the title Music Migrations in the Early Modern Age: People, Markets, Patterns and Styles (Croatian Academy of Sciences and Arts, 13-14 October 2014), it gathered scholars from the project and their guests – musicologists and historians – who investigated the reasons and paths, as well as the aftermaths and results of musical migrations. In all, seventeen articles by eighteen authors from this meeting are published in this proceedings.

The third volume of proceedings, resulting from the last conference within this project, held in Warsaw in May 2016 (Music Migration in the Early Modern Age: Centres and Peripheries – People, Works, Styles, Paths of Dissemination and Influence) is already in print.

 * * *

Projekt „Glazbene migracije u rano moderno doba: susret europskog istoka, zapada i juga“ razvijao se pod financijskim pokroviteljstvom europskog znanstvenog okvira „Humanistika u europskom istraživačkom prostoru“ („Humanities in the European Research Area“ – HERA) u razdoblju od 1. rujna 2013. do 31. kolovoza 2016, a u njemu su sudjelovali znanstvenici i istraživači iz Hrvatske, Njemačke, Poljske i Slovenije. Nakon prvog projektnog znanstvenog skupa (Johannes Gutenberg-Universität, Mainz, 24-25. travnja 2014) održanog pod naslovom Glazbene migracije: od istraživanja izvora do kulturnih studija, na kojem su izneseni početni rezultati projektnih istraživanja, udruženi s gostima-stručnjacima za srodne teme i područja (naslov zbornika radova: Mobilnost glazbenika i glazbene migracije u ranoj modernoj Europi. Biografski obrasci i kulturne razmjene), drugi je skup organiziran u Zagrebu. Pod naslovom Glazbene migracije u rano moderno doba: ljudi, tržišta, obrasci i stilovi (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 13-14. listopada 2014) znanstvenici s projekta i njihovi gosti – muzikolozi i povjesničari – istražili su razloge i načine te posljedice/rezultate glazbeničkih kretanja, a sedamnaest tekstova osamnaestorice autora sa skupa objavljeno je u ovome zborniku.

Treći svezak zbornika, kao rezultat posljednjeg simpozija u okviru ovoga projekta, održanog  u Varšavi, svibnja 2016. (Glazbene migracije u rano moderno doba: središa i periferije – ljudi, djela, stilovi, putevi diseminacije i utjecaja) također je pripremljen za objavljivanje.

2016.
ISBN 978-953-6090-55-6
150,00 kn + poštarina

Arhiv, Izdanja, Ostalo, Razno, Zbornici

Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije

Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću

Ivan Zajc (1832-1914): Music Migrations and Cultural Transfers in the ‘Long’ 19th Century in Central Europe and Beyond

Urednik / Editor: Stanislav Tuksar

Muzikološki zbornici / Musicological proceedings, br./no. 17
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.
575 str.

tuksar-zajc_glazbene_migracijeHrvatsko muzikološko društvo i Odsjek za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizirali su međunarodni muzikološki skup „Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću” u povodu stote obljetnice preminuća središnje ličnosti hrvatske glazbe u posljednjoj trećini 19. stoljeća. Skup se održao 16, 17. i 18. listopada 2014. u Knjižnici HAZU u Zagrebu.

Prvo tematsko težište skupa bio je život, djelo i značenje Ivana pl. Zajca. Prilozi u tom prvom tematskom dijelu artikulirani su kao tri cjeline: „Zajčeve opere”, „O Zajčevu opusu i šire”, te „Oko Zajca”. Oni se bave redom pojedinim aspektima manje poznatih Zajčevih opera, uglazbljenjima poljskih tema, ulogom i značenjem zborskih brojeva u Zajčevoj tzv. povijesnoj trilogiji, općenito i sumarno razvojem glazbenih i scenskih izražajnih sredstava u opernom stvaralaštvu Ivana Zajca, novim podatcima o Zajcu u Beču, o stanju Zajčeva opernog opusa, o Zajčevoj sakralnoj glazbi, pregledima i analizama sačuvane dokumentacije o Zajcu  s posebnim naglaskom na nove medije, te drugim temama.

Drugo tematsko težište skupa bio je fenomen glazbenih migracija kako ga je svojim životnim itinerom i proširenošću glazbenih artefakata izvan užeg zavičaja oprimjerio sâm Zajc. Ovoj je problematici posvećen blok što se bavi recepcijom Zajčevih djela, odnosno modalitetima recepcije Zajčevih djela u srednjoj i istočnoj Europi (Slovenija, Slovačka, Češka, Bugarska, Mađarska) i SAD-u i tako ostvarenim višesmjernim kulturnim transferima.

Treće tematsko težište skupa bila je opća problematika kulturnih transfera na području glazbe izvan Zajčeva tematskog područja (npr. Koreja, Bugarska, kompleks židovskih glazbenika), uključena u ovaj znanstveni skup iz komparativno-ilustrativnih razloga. Željelo se, naime, pružiti uvid u druge primjere kulturnih transfera, ne postavljajući nikakva unaprijed zadana vremenska, prostorna ili kultorološka ograničenja, i pokazujući na taj način univerzalnost tog fenomena čiji je Zajc bio tek pojedinačni slučaj.

Zbornik se sastoji od 28 članaka koji su za priliku izdavanja opremljeni svim potrebitim znanstvenim aparatom. Autori članaka su ugledni muzikolozi, sociolozi, medijski stručnjaci, skladatelji i sveučilišni profesori iz Austrije, Bugarske, Češke Republike, Hrvatske, Irske, Izraela, Južne Koreje, Mađarske, Poljske, SAD-a, Slovačke i Slovenije. Svi oni potvrđuju Zajčevu onodobnu i suvremenu prisutnost i važnost u srednjoeuropskom prostoru, ali i šire, čime se Zajca dokumentirano potvrđuje kao skladatelja utjecajnog i izvan nacionalnih okvira u kojima ga se dosad uglavnom razmatralo. Istodobno se pokazala širina i opsežnost Zajčeve prisutnosti u vizualnim umjetnostima te mehaničkim i elektroničkim medijima reprodukcije.

* * *

The Croatian Musicological Society and the Department for History of Croatian Music of the Croatian Academy of Sciences and Arts, both from Zagreb, had organized the International musicological symposium „Ivan Zajc (1832-1914): Musical Migrations and Cultural Transfers in the ‘Long’ 19th Century in Central Europe and Beyond“ on the occasion of 100th anniversary of the passing away of this most outstanding composer in the last third of the 19th century in Croatia. The Symposium had taken place on 16-18 October 2014, at the main Library hall of the Academy in Zagreb.

The first proposed thematic area was the life, oeuvre and importance of Ivan Zajc. The articles in this first thematic segment are articulated in three units: “Zajc’s Operas”, “Zajc’s Opus and Beyond” and “Zajc at Large”. They deal with single aspects of less known Zajc’s operas, the setting to music of Polish themes, the role and meaning of choir numbers in Zajc’s so-called historical trilogy, with the development of musico-scenical expressive means in Zajc’s operatic oeuvre, on new data on Zajc in Vienna, on the state of Zajc’s operatic oeuvre concerning its corrections and revisions, on Zajc’s sacral music and on some other topics such as outlines and analyses of preserved documentation on Zajc with outstanding insight into new media.

The second proposed thematic area was the phenomenon of musical migrations, as has been evident, for instance, in Zajc’s own life itinerary (Rijeka-Milan-Rijeka-Vienna-Zagreb) and in the dissemination of musical artefacts (scores and performances of his works) beyond his native country. This problematic circle is reflected in the bunch of articles dealing with the modalities of reception of Zajc’s works in Central and Eastern Europe (Slovenia, Slovakia, Czech Republic, Bulgaria, Hungary), along with the USA, and thus created multidirectional cultural transfers.

The third proposed thematic area concerns cultural transfers in the field of music which are not directly connected with Zajc, and have been included because of comparative and illustrative reasons. Namely, the organizers’ intention was to offer insight into other examples of cultural transfer (for example, in Korea, Bulgaria and the complex of Jewish musicians) without preliminary time, space or cultural limitations, showing at the same time the universality of this phenomenon within which Zajc was just another particular case.

This Proceedings consists of 28 articles in all, which have been equipped by all necessary scholarly apparatus. Their authors are outstanding musicologists, sociologists, media experts, composers and university professors from Austria, Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Ireland, Israel, Poland, Slovakia, Slovenia, South Korea and the USA. The new documents are bringing to light the fact that Zajc used to be a composer influential also beyond his stricter national frames, along with showing the broadness of Zajc’s presence in both visual arts, and mechanical and electronical recording media.

Vidi i: Godišnja Nagrada Dragan Plamenac za 2016. godinu

2016.
ISBN 978-953-6090-56-3
230,00 kn + poštarina

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazba 20. stoljeća

Hermann Danuser

Glazba 20. stoljeća

Opća povijest glazbe, sv. 7
Prev. s njemačkog i obrada Nikša Gligo
Nasl. izv.: Die Musik des 20. Jahrhunderts
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2007.
550 str.

danuser_glazba-20-stoljecaBilješka o autoru

Hermann Danuser je od 1993. godine profesor historijske muzikologije pri Muzikološkome seminaru Humboldtovoga sveučilišta u Berlinu. Rođen je 3. listopada 1946. u Freuenfeldu (Švicarska), studirao je od 1965. klavir, obou, muzikologiju, filozofiju i germanistiku na Visokoj glazbenoj školi Sveučilišta u Zürichu. Glazbeni je studij završio pedagoškom diplomom iz oboe i klavira te koncertnom diplomom iz klavira, a sveučilišni studij disertacijom o Glazbenoj prozi. 1973. godine seli se u Berlin da bi se specijalizirao kod Carla Dahlhausa (Tehničko sveučilište) i Gerharda Puchelta (Visoka škola za glazbu). Nakon što je od 1974. do 1982. godine u Berlinu radio kao znanstveni asistent u Državnome institutu za istraživanje glazbe te na Pedagoškoj visokoj školi, odnosno na Visokoj školi za umjetnosti, 1982. je habilitirao na Tehničkom sveučilištu u Berlinu s Glazbom 20. stoljeća. Od 1982. do 1988. predaje kao redoviti profesor za muzikologiju na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hannoveru, a zatim od 1988. do 1993. na Sveučilištu Albert Ludwig u Freiburgu i. B. Niz godina također koordinira istraživanje pri Zakladi Paula Sachera u Baselu. Član je savjeta Glazbene zaklade Ernsta von Siemensa, te redoviti član Brandenburške akademije znanosti u Berlinu. Gostovao je kao profesor na mnogim sveučilištima u Europi i u SAD. 2005. godine mu je na Royal Holloway pri Londonskome sveučilištu dodijeljen počasni doktorat znanosti.
Naglasak je Danuserovih istraživanja na povijesti glazbe od 18. do 20. stoljeća, na glazbenoj interpretaciji, na novijoj povijesti teorije glazbe i estetike glazbe te na glazbenoj analizi. Po metodologiji pristupa Danuser se zalaže za ispreplitanje analize, istraživanja nastanka estetičkoga diskurza, biografike te povijesti vrsta i institucija. Transdisciplinarni pristupi očituju se u njegovom proučavanju avangarde, nacionalizna, poetike, estetike i historiografije.
Bibliografija Danuserovih radova dostupna je u drugome izdanju encikopedije Die Musik in Geschichte und Gegenwart i u The New Grove Dictionary of Music and Musicians.

Bilješka o knjizi

Kako sugerira sam naslov, Danuserova Glazba 20. stoljeća ne bi trebala predstavljati kakvu „povijest“, premda se autor u četiri glavna poglavlja jasno pridržava kronološke periodizacije koju predlaže (I. razdoblje od 1907. do 1920, II. razdoblje od 1920. do 1932, III razdoblje od 1932. do 1950. i IV. razdoblje od 1950. do 1970. godine). Naslov ponajprije ukazuje na pluralističku različitost glazbe u 20. stoljeću (nerijetka su zbog toga posve opravdana zalaganja da se pojam rabi u množini!). Zato autor već u uvodu glazbu nastoji podvesti pod „artificijelnu glazbu“ kao svojevrsni zajednički nazivnik koji će biti u središtu njegova diskurza. Artificijelna glazba ujedno mu je mjera po kojoj predstavlja različite specifične vrste odstupanja od nje, npr. u filmskoj glazbi, baletnoj glazbi, jazzu, ali i u odnosu između tradicije, modernizma, novoglazbenih pojava i avangarde, odnosno – kasnije – modernizma, postmodernizma i novomodernizma.
Danuserova historiografska metoda nastoji izbjeći povijest kao Veliku Pripovijest, cilj mu je na temelju paradigmatskih slučajeva (skladbenih, recepcijskih, socijalnih…) predstavljati razdoblja bez izrazitoga preferiranja nekoga imena (npr. po uzoru na Povijest Heroja), zadržavajući pritom stav da pluralističko prožimanje (historiografski rečeno: istodobnost raznodobnoga) ne opravdava zalaganje za ujednačenost bez nijansi ili pak za ukidanje uspostavljanja vrednosnih načela, čak i onda kada je riječ o raznim avangardnim pokretima koji se zalažu za potiranje cjelokupne tradicije.
Knjiga je ilustrirana mnogim slikovnim prilozima kojima su priloženi osobito vrijedni komentari – neka vrsta usporedne priče koja vješto nadopunjuje pluralističku sliku glazbe 20. stoljeća u cjelini. Iscrpne bibliografije na kraju svakoga od četiri glavna poglavlja pružit će zainteresiranome čitatelju građu za daljnje promišljanje problema što ih otvara Hermann Danuser, ponekad tek djelomično nudeći rješenja za njih, a ako već, onda – razumljivo – ponajprije s vlastita motrišta.

2007.
ISBN 978-953-6090-29-7
cijena: 38 €; za članove: 19 €

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazba 19. stoljeća

Carl Dahlhaus

Glazba 19. stoljeća

Opća povijest glazbe, sv. 6
Prev. s njemačkog Sead Muhamedagić
Nasl. izv.: Die Musik des 19. Jahrhunderts
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2007.
412 str.

dahlhaus_glazba-19-stoljecaBilješka o autoru

Njemački muzikolog Carl Dahlhaus (Hanover, 1928 – Berlin, 1989) studirao je u Freiburgu i. Br. kod W. Gurlitta i Göttingenu kod R. Gerbera, gdje je 1953. doktorirao s tezom o Josquinovim misama. Isprva je djelovao u kazalištu i novinstvu (Göttingen, Stuttgart). Od 1962. djelovao je kao sveučilišni profesor muzikoloških predmeta u Kielu, Saarbrückenu i od 1967. na Tehničkom sveučilištu u Zapadnom Berlinu. Bio je član Njemačkog glazbenog savjeta, predsjednik Društva za istraživanje glazbe, glavni urednik sabranog izdanja djela Richarda Wagnera, pokretač višesveščanog i vrlo utjecajnog niza Neues Handbuch der Musikwissenschaft te Pipers Enzyklopädie des Musiktheaters. Bio je iznimno plodan muzikolog s preko 800 objavljenih članaka i brojnim knjigama, među kojima se ističu, obilato citiraju i mnogo prevode na druge jezike naslovi (često u više izdanja) o klasičnoj i romantičkoj estetici glazbe (Klassische und romantische Musikästhetik, 1983, 1988; Musikästhetik, 1967),  Schönbergu (Schönberg und andere, 1978), nastanku harmonijskog tonaliteta (Untersuchungen über die Entstehung der harmonischen Tonalität, 1968), trivijalnoj glazbi 19. stoljeća (Studien zur Trivialmusik des 19. Jahrhundert, 1967), Wagnerovim glazbenim dramama (Das Drama Richard Wagners als musikalisches Kunstwerk, 1970; Richard Wagners Musikdramen, 1971; Wagners Konzeption des musikalischen Dramas, 1971), sistematskoj muzikologiji (Einführung in die systematische Musikwissenschaft, 1971), romantizmu i modernoj (Zwischen Romantik und Moderne, 1974), glazbenoj hermeneutici (Beiträge zur musikalischen Hermeneutik, 1975), apsolutnoj glazbi (Idee der absoluten Musik, 1976), temeljima povijesti glazbe (Grundlagen der Musikgeschichte, 1977), umjetničkoj glazbi 19. stoljeća (Die Musik des 19. Jahrhundert, 1980), povijesti glazbe Berlina (Studien zur Musikgeschichte Berlins im früchen 19. Jahrhundert, 1980; Musikalischer  Realismus, 1982), glazbenoj teoriji 18. i 19. stoljeća (Die Musiktheorie im 18. und 19. Jahrhundert, 1984), glazbi 18. stoljeća (Die Musik des 18. Jahrhundert, 1985), Beethovenu (Ludwig van Beethoven und seine Zeit, 1987), i dr. C. Dahlhausa se općenito smatra najvažnijim njemačkim i jednim od najvažnijih svjetskih muzikologa druge polovice 20. stoljeća, koji se osobito istaknuo na područjima estetike glazbe, istraživanja glazbe 19. stoljeća, intelektualnog konteksta avangardi 20. stoljeća, sistematske muzikologije te glazbene historiografije u cjelini. Godine 1984. dobio je orden Pour le mérite.

Bilješka o knjizi

Knjiga Glazba 19. stoljeća postala je od trenutka njezina objavljivanja 1980. jedno od standardnih i najcitiranijih djela suvremene glazbene historiografije toga razdoblja (2. izd. 1988; engl. prijevod 1989). Knjiga se bavi glazbenopovijesnom epohom 19. stoljeća od kasnoga djela Beethovena, Rossinijevih opera i Schubertova Lieda do Schönbergove „emancipacije disonance“ i otklona od „moderne“ R. Straussa. Podijeljena je na sedam cjelina: uvod, pet poglavlja i epilog, a svaka je popraćena uputama na odgovarajuću literaturu. U uvodu se raspravlja o 19. stoljeću kao prošlosti i sadašnjosti, stilskom dualizmu, glazbi i romantizmu, tradiciji i restauraciji, nacionalizmu i univerzalizmu, te građanskoj glazbenoj kulturi. Prvo poglavlje obrađuje razdoblje od 1814. do 1830, baveći se među ostalim Rossinijem, Beethovenom, instrumentalnom glazbom, Liedom i narodnom pjesmom. Drugo poglavlje odnosi se na razdoblje između 1830. i 1848, obrađujući Bellinija, Donizettija, simfoniju nakon Beethovena, zborsku glazbu, crkvenu glazbu, te romantiku i bidermajer. Treće poglavlje posvećeno je razdoblju od 1848. do 1870. Bavi se Wagnerovom koncepcijom glazbene drame, Verdijem, idejom nacionalne opere, oblicima lakšeg glazbenog kazališta (opéra bouffe, opereta, Savojska opera), simfonijskom pjesmom, glazbenom kritikom, Brahmsom i tradicijom komorne glazbe. Četvrto poglavlje obrađuje razdoblje između 1870. i 1889, baveći se drugim razdobljem simfonije, lirskom dramom, opernim realizmom, ruskom glazbom, egzotizmom, folklorizmom i arhaizmom, historizmom i trivijalnom glazbom. Peto poglavlje bavi se razdobljem od 1889. do 1914. i u njemu se raspravlja o modernoj kao glazbenopovijesnoj epohi, operi nakon Wagnera, melodramatici, verizmu, programnoj glazbi, raspadu tonaliteta i emancipaciji disonance. U epilogu („Kraj jedne epohe“) objašnjava se autorova odluka o 1907. kao godini kraja 19. stoljeća u glazbi.
I u ovoj knjizi dolaze do punog izražaja najvažnije odrednice Dahlhausa kao glazbenog povjesničara. Strukturalističko, braudelovsko naslojavanje složenih slijedova, često suprotstavljenih društvenih i glazbenih vektora, s pozadinom u zasadama frankfurtske škole kritičke teorije, rijetko se upušta u tradicionalnu historiografsku naraciju ili biografiku. Čitatelj i znanstvenik koji traži detaljnije strukturiranu glazbenopovijesnu materiju po tradicionalnijem modelu izlaganja neće u ovoj knjizi naići na takav tip diskurza. Stoga će za njeno savladavanje i potpunije razumijevanje biti prijeko potrebno opetovano iščitavanje, kombinirano s uviđajnim ekskurzima u povijest filozofije, političkih zbivanja, književnosti i likovnih umjetnost, te druge komplementarne pojave u društvu, znanosti i kulturi iz čijeg teško razmrsivog kolopleta silnicâ izranjaju i često kontroverzni i suprotno djelujući fenomeni iz područja glazbe. Pritom se neki od dotadašnjih toposa glazbene historiografije 19. stoljeća nužno prevladavaju i ukidaju, dok drugi iskrsavaju kao neočekivane novosti. Glavna vrijednost ove knjige i leži u prevrednovanju mnogih vrijednosti za koje se do njezine pojave smatralo da su čvrsto utemeljene istine.

2007.
ISBN 978-953-6090-30-3
cijena: 38 €; za članove: 19 €