Arhiva kategorije: Godišnja nagrada

Arhiv, Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2023. godini

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2023. dodijeljena je dr. sc. Katici Burić Ćenan

Dodijeljena je nagrada Plamenac u 2023. god. Dobitnica je Katica Burić Ćenan za knjigu Zadarski slavuji – braća Antonio i Gaetano Pini-Corsi u izdanju Sveučilišta u Zadru 2022. godine.

Iz obrazloženja:

Ova knjiga Katice Burić Ćenan sadrži višeslojnu vrijednost. Ona je prije svega rezultat minucioznih arhivskih istraživanja, do sada bez premca u proučavanju zadarske glazbene povijesti. Ona je nadalje koncipirana u duhu suvremenih znanstvenih pristupa koji primarnu supstancijalnost građe i pojava koje obrađuje pretpostavlja ideologiziranim tumačenjima, pa se kao takva po definiciji maksimalno približava idealu znanstvene objektivnosti. U tome može poslužiti kao uzor i hrvatskoj i talijanskoj glazbenoj historiografiji, pogotovo ovoj posljednjoj koja prečesto pada u zamku jeftinog kulturnog iredentizma kad obrađuje pojave na istočnoj obali Jadrana. Uza sve to, razvedenost, bogatstvo i živahnost njezina diskursa uspješno razbija krutost zastarjelog znanstvenog diskursa, te uvodi odmjeren štih popularnosti, ne narušavajući time nimalo njezinu znanstvenu ozbiljnost.

Arhiv, Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac, Nagrada Dragan Plamenac, Objave

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2022. godini

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2022. dodijeljena je prof. dr. sc. Katji Radoš-Perković

Dodijeljena je nagrada Plamenac u 2022. god. Dobitnica je Katja Radoš-Perković za pripremu (transliteracija, prijevod, komentari i uvodna studija) knjige Luca Sorgo: Memoriae / Dnevnik Luke Sorkočevića (1781-1782) u izdanju HMD-a 2021. godine.

Iz obrazloženja:

„Objavljivanjem djela Luca Sorgo: Memoriae / Dnevnik Luke Sorkočevića (1781-1782) ne samo hrvatska muzikologija nego i šira kulturologija te opća historiografija dobili su na uvid jedinstveno djelo dubrovačke i hrvatske baštine

Znanstveni rad Katje Radoš-Perković sastojao se u navedenom djelu od:
1) transliteracije, odnosno doslovne diplomatske transkripcije izvornog dokumenta na talijanskom jeziku u rukopisnom obliku;
2) prijevoda sa (Sorkočevićeva) talijanskog izvornika na hrvatski jezik u verziji suvremenog jezičnog standarda;
3) komentara u obliku 579 bilježaka. K. Radoš-Perković je osim glavnog posla transliteracije i prijevoda napisala i Uvodnu studiju u kojoj je minuciozno i suvereno predstavila glavna obilježja sadržaja Sorkočevićeva Dnevnika i uredničke kriterije za transliteraciju rukopisa. Među komentare se također može uvrstiti i osobito vrijedan i koristan Popis osoba s tumačenjima s ukupno 431 natuknicom. (…)

Ovo uzorno izdanje dnevničkih zapisa, inače drugo u povijesti hrvatske muzikologije nakon objavljenih takvih zapisa Blagoja Berse, posebno je značajno zbog svojeg višedimenzionalnog karaktera. Naime, osim što je važan za povijest diplomatike, te kao jedinstvena putopisna proza s bilješkama o Sorkočevićevu boravku u Beču, Grazu, Celju, Ljubljani i Rijeci, za hrvatsku muzikologiju to je posebno važan tekst jer se u njemu na jedinstven način donose podatci o izravnim kontaktima jednog pripadnika dubrovačke/hrvatske društvene elite s prvim imenima ondašnje bečke glazbene kulture – P. Metastasijem, Ch. W. Gluckom, J. Haydnom i drugima. A Katja Radoš-Perković je znalačkim, upravo eruditskim, minucioznim i savjesnim priređivanjem ovoga izdanja napravila veliku i neprolaznu uslugu ne samo našoj znanosti o glazbi nego i hrvatskoj i europskoj humanistici u cjelini.“

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2021. godini

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ u 2021. dodijeljena je dr. sc. Sanji Majer-Bobetko

Dodijeljena je nagrada Plamenac u 2021. god. Dobitnica je Sanja Majer-Bobetko za knjigu “Hrvatska glazbena historiografija od početka 20. stoljeća do 1945. godine”, HMD, Zagreb 2019.

Obrazloženje

Najnovija knjiga dr. sc. Sanje Majer-Bobetko kruna je i posljednje ishodište znanstvenog projekta Hrvatske zaklade za znanost (Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine) što ga je autorica organizirala i vodila od 1996. do 2014. godine i svojevrsni je nastavak knjige koja je objavljena 2009. kao zajedničko autorsko djelo Zdravka Blažekovića, Gorane Doliner i Sanje Majer-Bobetko, a obradila je hrvatsku glazbenu historiografiju 19. stoljeća. Ova knjiga obasiže 182 stranice osnovnoga teksta i šezdesetak stranica raznih popisa izvora (uz uobičajenu znanstvenu opremu), gustoga je tkiva s upravo golemim brojem podataka. Njezina je građa artikulirana metodološki uzorno, a podijeljena je nakon kraćih uvodnih napomena kriterijem vrste napisa u pet glavnih poglavlja: Glazbeno-historiografske sinteze, Glazbeno-historiografske monografije, Glazbena historiografija u periodici, Glazbena historiografija u zbornicima i leksikografskim izdanjima te u rukopisima. Autorica je pedantnom i iznimno strpljivom akribijom uspjela identificirati čak oko 2500 tekstova, objavljenih na području glazbene historiografije u nepunih pola stoljeća, što je višestruko više nego u cijelom razdoblju do 1900. godine. Posao je to koji je obavljan tijekom gotovo četvrt stoljeća (od sredine 1990-ih), a za koji je autorica najkvalificiraniji stručnjak u Hrvatskoj i šire. No ne iscrpljuje se znanstveni i kulturološki respekt spram ovdje uloženog posla samo u pukoj količini otkrivenog i sistematiziranog materijala, već u njegovoj kvalitativnoj procjeni, u kojoj S. Majer-Bobetko iskazuje visok stupanj znanstveničke trezvenosti i krajnje objektivnosti. Općenito ocjenjujući, knjiga “Hrvatska glazbena historiografija od početka 20. stoljeća do 1945. godine” Sanje Majer-Bobetko svojim nesumnjivim kvalitetama u obliku istraživačke akribije, metodološke dosljednosti, neočekivanim proširenjem novopronađenih izvora i ispravljanjem niza dosadašnjih netočnosti u povijesti hrvatske glazbene historiografije nema pandana u hrvatskoj znanosti o glazbi i glazbenoj historiografiji i jedna je od rijetkih u svijetu, uključujući glazbene historiografije najrazvijenijih znanstvenih sredina. Ona predstavlja značajan znanstveni novum ne samo na području hrvatske muzikologije nego i hrvatskih humanističkih znanosti općenito. I, uza sve to, pisana je tečnim i pristupačnim stilom predstavlja i ugodno štivo za čitanje s onu stranu stroge znanstvenosti.

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ za 2018. godinu

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ za 2018. dodijeljena je dr. sc. Nadi Bezić

Godišnja nagrada dr. sc. Nadi Bezić

Dodijeljena je nagrada Plamenac za 2018. god. Dobitnica je Nada Bezić za knjigu “Tematski popis skladbi Blagoja Berse”, HGZ, Zagreb 2018.

Obrazloženje

Nada Bezić proteklih se deset godina bavila životom, djelovanjem i opusom Blagoja Berse (1873.–1934.), jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća, u okviru istraživačko-izdavačkog projekta Hrvatskoga glazbenog zavoda Sabrana djela Blagoja Berse. Projekt je pokrenula i vodila muzikologinja Eva Sedak, urednica ove knjige. Urednica i autorica knjige sustavno su, prikupljale podatke o svim skladateljevim djelima pa knjiga Tematski popis skladbi Blagoja Berse na gotovo 550 stranica donosi sve relevantne činjenice o svakoj Bersinoj skladbi (110 dovršenih i 34 nedovršene skladbe), a njezina poglavlja i prilozi pomažu čitatelju da razumije kontekst i način opisa skladbi (Predgovor, Uvod), da sazna najosnovnije činjenice o skladatelju (Kronologija života i rada Blagoja Berse) i da upozna njegov opus predstavljen u glavnom dijelu knjige (Tematski popis skladbi). Petinu knjige čine prilozi koji su dragocjena dopuna ovakvih publikacija: Popis skladbi po glazbenim vrstama, Kronološki popis skladbi i Abecedni popis naslova skladbi i njihovih prijevoda, Popis skladbi prema broju opusa, Autori tekstovih predložaka za Bersine skladbe, Popis tiskanih muzikalija i objavljenih zvučnih zapisa; uz uobičajene priloge (Literatura i izvori, Kazalo imena, Bilješka o autorici) dodani su Popis kratica, oznaka, akronima, sigli knjižnica i skraćenih naslova te opsežna Bibliografija. Budući da knjiga nije namijenjena samo muzikološkom krugu čitatelja, nego i glazbenicima te široj glazbenoj javnosti, uz Popis tiskanih muzikalija… sastavljen prema kronologiji dodan je i abecedni opis Bersinih skladbi koje su do sada objavljene, prije svega zato da glazbenici mogu brzo i na jednom mjestu vidjeti što im je realno dostupno kada se odluče izvoditi Bersine skladbe. Među prilozima je i kratak popis Literarni pokušaji Blagoja Berse. Uvodni su tekstovi prevedeni na engleski. Podatci o 26 aspekata svake skladbe uključuju i ispravke krivih navoda i dopune podataka iz ranijih popisa ili literature.

Rezultati istraživanja uključuju i četiri dosad neevidentirane Bersine skladbe, ili neke koje su dosad smatrane izgubljenima, zatim identifikaciju porijekla nekih tekstova, nekih ulomaka i skica koje su tako mogle biti povezane s materijalima koji se čuvaju na raznim lokalitetima. Osim toga, pridodani su novi podatci o praizvedbama ili prvim poznatim izvedbama Bersinih djela, o objavljenim nosačima zvuka te snimkama njegovih skladbi sačuvanih u arhivu HRT-a.

            Nakon Popis skladbi Ivana Zajca Huberta Pettana iz 1956. godine, te iscrpnih popisa djela pojedinih skladatelja pridodanih biografskim člancima u okviru zbornika radova (Livadić, Padovec, Odak, Kunc), ovo je prvi tematski katalog u Hrvatskoj posvećen opusu nekog skladatelja, koji predstavlja njegova skladateljska postignuća na suvremen, sveobuhvatan i znanstven način.

Godišnja nagrada dr. sc. Nadi Bezić

Djelatnosti, Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2016. godinu

Godišnja „Nagrada Dragan Plamenac“ za 2016. dodijeljena je akademiku Stanislavu Tuksaru

 

Nagrada Plamenac godišnja Tuksaru

Dodijeljena je nagrada Plamenac za 2016. god. Dobitnik je akademik Stanislav Tuksar za urednički rad na zborniku radova “Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću”, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb 2016.

 

Obrazloženje

Akademik i redoviti profesor u miru i profesor Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Magisterij muzikologije postigao je na Muzičkoj akademiji 1978. godine, a doktorat je obranio na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1990. Iza njega bogata je istraživačka, znanstvenička i nastavnička karijera. Uz redovita sudjelovanja na domaćim i međunarodnim istraživačkim projektima, Tuksar se vrlo intenzivno bavio uredničkim poslovima na više časopisa i knjižnih serija u zemlji i inozemstvu. Sudjelovao je na brojnim inozemnim i tuzemnim znanstvenim skupovima, a kao nastavnik predavao je muzikološke predmete poput estetike glazbe i raznih povijesti glazbe na Odsjeku za muzikologiju zagrebačke Muzičke akademije. Također je u izvođenju nastave sudjelovao na Sveučilištu u Osijeku, na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, te je održao pozvana predavanja na 23 inozemna visoka učilišta. Od osnivanja Hrvatskog muzikološkog društva, kojega je i sam bio suosnivač 1992. godine, predano radi u izdavačkoj djelatnosti Društva koje se u svojih 25 godina djelovanja može podičiti muzikološkim izdanjima visoke kvalitete.
Zbornik radova što ga je uredio Stanislav Tuksar nosi naslov: Ivan Zajc (1832-1914): Glazbene migracije i kulturni transferi u srednjoj Europi i šire u ‘dugom’ 19. stoljeću / Ivan Zajc (1832-1914): Musical Migrations and Cultural Transfers in the ‘Long’ 19th Century in Central Europe and Beyond, a objavljen je kao 17. svezak u seriji „Muzikološki zbornici“ HMD-a. Zbornik sadrži 28 priloga s međunarodnog muzikološkog skupa istoga naslova, održanog 2014. godine. Fokus nije samo na životu i djelu Ivana Zajca, već i na fenomenu glazbenih migracija i kulturnih transfera čime je glavni protagonist ovoga zbornika osvijetljen iz dosad često zanemarivanog kuta, prekoračivši na taj način iz nacionalnih okvira u širi srednjoeuropski pa i daljnji prostor. Sadržaj zbornika promišljeno je artikuliran u pet većih tematskih cjelina s naslovima: Zajčeve opere, Zajčev opus i šire, Glazbene migracije i kulturni transferi, Recepcija Zajčevih djela izvan Hrvatske te Oko Zajca. Autori studija na hrvatskome i engleskome jeziku mahom su sve ugledni i etablirani muzikolozi, sveučilišni profesori i skladatelji, od kojih čak dvanaest dolazi iz inozemstva čiji važni prinosi često donose nova otkrića, uvide i interpretacije. Svaki tekst opremljen je sažetkom na engleskom ili hrvatskom jeziku, uz niz atraktivnih slikovnih priloge u boji (portreti, etikete ploča i dr.).
Urednički posao akademika Tuksara rezultirao je impozantnim sveskom (kako opsegom od čak 575 stranica, tako i sadržajem) vrijednih muzikoloških „čitanja“ života i djela Ivana Zajca što će zasigurno postati nezaobilaznom literaturom u budućem bavljenju tom važnom ličnošću hrvatske glazbe. Riječ je o iznimnom znanstveno-stručnom doprinosu, u okvirima prije svega hrvatske muzikologije, a s obzirom na teme i autore priloga i u okvirima širim od nacionalnog.
Svime što je rečeno Povjerenstvo smatra da ova knjiga predstavlja vrijedan znanstveni prilog hrvatskoj muzikologiji i stoga predlaže da Hrvatsko muzikološko društvo akademiku Stanislavu Tuksaru dodijeli godišnju „Nagradu Dragan Plamenac“ za 2016. godinu.

 

Djelatnosti, Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2014. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2014. godinu dodijeljena je akademkinji Koraljki Kos

 

 

dp-kos2014Dodijeljena je nagrada Plamenac za 2014. god. Dobitnica je akademkinja Koraljka Kos za knjigu Hrvatska umjetnička popijevka. Povijesna i analitička motrišta, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb 2014.

 

Obrazloženje

Akademkinja, redovita profesorica u miru i professor emerita Zagrebačkog sveučilišta Koraljka Kos je diplomirala na Historijsko-teoretskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu (1957), a na Filozofskom fakultetu je studirala povijest umjetnosti i njemački jezik s književnošću, koji je diplomirala 1959. Doktorirala je 1967. u Ljubljani, a usavršavala se u Edinburghu (1957-58) te je kao stipendistica zaklade Alexander von Humboldt boravila u SR Njemačkoj (1973-74). God. 1959-1967 radila je na Radničkom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu, potom na Muzičkoj akademiji do umirovljenja 1994. Kao gostujući profesor je predavala na Sveučilištu u Grazu (1983-84), na Hochschule (danas Universität) für Musik und darstellende Kunst u Beču (1993), te na UCLA i Stanfordskom sveučilištu u SAD-u (1985). Voditeljica je Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU. Sudjelovala je u radu niza kongresa i znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Usto se kontinuirano bavi uredničkim radom. Član je uredništva te je bila glavna urednica časopisa Arti musices (1980-89), a uredila je i brojna druga izdanja. U više od stotinu radova, knjiga i studija bavi se temama iz područja hrvatske glazbe u međunarodnome kontekstu od srednjega vijeka do 20. stoljeća. Bila je i predsjednica HMD-a. Dobitnica je „Nagrade Josip Andreis“ Društva skladatelja Hrvatske (danas HDS) za monografiju o D. Pejačević (1982), državne „Nagrade Bartol Kašić“ (zajedno s O. Šojat i V. Zagorcem) za Pavlinski zbornik 1644 (1994), te „Nagrade Dragan Plamenac“ HMD-a (zajedno sa S. Majer-Bobetko i R. Palić-Jelavić) za zbornik radova Božidar Kunc. Život i djelo (2008), te „Nagrade Dragan Plamenac“ za životno djelo (2009).
Knjiga Hrvatska umjetnička popijevka. Povijesna i analitička motrišta Koraljke Kos prva je tiskom objavljena glazbenohistoriografska sinteza o hrvatskoj umjetničkoj popijevci. U njoj se prati njezin kronološki razvoj od početaka u prvim desetljećima 19. stoljeća do razdoblja između dvaju svjetskih ratova, a kao informacija i do druge polovine 20. stoljeća, kada počinje marginaliziranje klasičnog Lieda, koji sve češće ustupa „mjesto novim sintezama vokalnosti i instrumentalno/elektroničkog zvuka“. Prateći kronološki tijek hrvatski je Lied predstavljen kroz akribične muzikološke analize, poglavito opusa izabranih skladatelja u kojima se očituje, kako autorica ističe, „ono najbolje i najkarakterirističnije što je neko razdoblje ostvarilo na području Lieda“, što uključuje i estetička promišljanja, s jedne strane. S druge strane, autorica povijest hrvatskoga Lieda uvijek promatra i u kontekstu širih kulturnih i društvenih zbivanja, štoviše u okviru njezine društvene, primjerice, receptivne uvjetovanosti. Nižući pojedine epizode povijesnog tijeka kao zasebne cjeline, autorica svojim diskursom nije prekidala njegov kontinuitet. Naprotiv, on se jasno očituje i čitatelj ga prati kroz bogati spektar promjena, što ih je hrvatska umjetnička popijevka prošla od svojih skromnih oblikovnih početaka, preko različitih stilskih opredjeljenja svojih autora, do „rastakanja“ uobičajenih strukturnih parametara. Napokon, valja istaknuti da je, zahvaljujući svome spisateljskom umijeću, Koraljka Kos, premda je nedvojbeno riječ o znanstvenoj knjizi, ovom prvom povijesnom sintezom hrvatske solo-pjesme potpuno uspjela u svojoj namjeri da njezina znanstvena knjiga bude jednako dobrodošla muzikološkoj javnosti, ali i „širim krugovima ljubitelja glazbe“.

Svime što je rečeno Povjerenstvo smatra da ova knjiga predstavlja vrijedan znanstveni prilog hrvatskoj muzikologiji i stoga donosi odluku da Hrvatsko muzikološko društvo akademinji Koraljki Kos dodijeli godišnju „Nagradu Dragan Plamenac“ za 2014. godinu.

 

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013. godinu dodijeljena je dr. sc. Ivani Tomić Ferić

 

FerićDodijeljena je nagrada Plamenac za 2013. god. Dobitnica je Ivana Tomić Ferić za knjigu Julije Bajamonti: „Glazbeni rječnik“, Zagreb: HMD, 2013.

 

Obrazloženje

Knjiga Ivane Tomić Ferić Julije Bajamonti: „Glazbeni rječnik“ s podnaslovom Transkripcija, prijevod, komentari temelji se na rukopisnom izvoru pohranjenom u Arheološkome muzeju u Splitu i okviru Bajamontijeve ostavštine te na njegovoj odgovarajućoj obradbi. U ovome je radu po prvi puta iscrpno obrađen kao još jedan aspekt stvaralaštva najznačajnijeg polihistora i skladatelja u dalmatinskoj i hrvatskoj glazbenoj kulturi 18. stoljeća. Rukopis rječnika obasiže 165 numeriranih stranica, te donosi nešto više od tri stotine glazbenih termina te posebno i natuknice o nekolicini glazbenika. Bajamontijev je tekst pisan talijanskim i francuskim jezikom, s ponekim latinskim i grčkim citatima.
Knjiga je podijeljena u četiri dijela: u prvome, nakon uvodnih poglavlja o Bajamontiju i opisa materijala, u namjeri da – kako sama kaže – dešifrira, protumači, analizira i usporedi pojmove i natuknice iz Bajamontijeva leksikona s originalnim izvorima, pregledno prezentira artikulaciju Bajamontijeve građe, koju iščitava kao cjeline vezane uz glazbenu teoriju te uz opise glazbala. Uz svaku od tih cjelina donosi popise i klasifikaciju termina te ih razlaže na odgovarajuće podteme. Posebno je poglavlje posvećeno Bajamontijevu multidisciplinarnom pristupu obradbi glazbenih termina, koji je s glazbom objedinio prirodne znanosti, medicinu i psihologiju te poeziju i filozofiju. Analiza ovoga područja iznijela je na vidjelo činjenicu da se Bajamonti na prirodoznanstvenom području služio gotovo isključivo najnovijom, njemu suvremenom literaturom (iz razdoblja 1740-83), što taj aspekt Bajamontijeva Rječnika čini najmodernijim u odnosu na sva ostala područja (medicinu, poeziju, filozofiju te glazbenu teoriju i organologiju).
U radu na rječniku Bajamonti je koristio Rousseauov Dictionnaire de musique (1768), no autorica otkriva i druge izvore na koje se intenzivno oslanjao: upotrijebio je i naveo ukupno 63 naslova, među kojima se ističe Zarlinovo djelo Le Istitutioni harmoniche (1558), koje je zastupljeno gotovo u polovici Bajamontijevih pojmova, te glazbeno-teorijska i glazbeno-historiografska djela d’Alemberta, F. Algarottija, Aristoksena, E. de Arteage, G. M. Artusija, J. B. Dubosa, V. Galileia, V. Manfredinija, Plutarha, G. Tartinija, Z. Tevoa i drugih, ali i da je konzultirao opću literaturu s područja politike, prava, fizike, astronomije, prirodne filozofije, pjesništva, opće i crkvene historiografije i ostalog takvih autora kao što su npr. Ciceron, D. Diderot, Horacije, J. Kepler, Montesqieu, I. Newton, Voltaire i dr. Ovome se mogu pridodati i naslovi jedanaest talijanskih i francuskih časopisa te daljnjih 58 djela poznatih i manje poznatih autora od antike do 18. stoljeća.
Drugi dio rada po prvi puta predstavlja minuciozno transliteriran složen, katkad i nečitak, Bajamontijev rukopis cijeloga Rječnika, u koji su uklopljeni i Bajamontijevi crteži, skice i tablice.
Slijedi treći dio knjige s prijevodom Rječnika, popraćen brojnim bilješkama, te osobito vrijednim Komentarima u kojima autorica objedinjuje neke Bajamontijeve natuknice, raštrkane na raznim stranicama Rječnika, te pojašnjava neke nedorečenosti, nejasnoće i donosi suvremena tumačenja.
Četvrti dio knjige predstavljaju ne samo korisna pomagala – razni popisi imena i Bajamontijevih izvora – nego i faksimilni dodaci iz Bajamontijeva autografa. Sve te naslove koje je i fizički konzultirala, uz dodatnu opsežnu literaturu, autorica je navela u bibliografskome popisu. Napokon, opširniji sažetak na engleskom jeziku omogućava barem općeniti uvid u izvrsna autoričina postignuća i zaključke koji su komplementarni talijansko-francuskom izvorniku Rječnika.
Na temelju ovog iscrpnog rada zaključujemo da ovaj Rječnik daje dodatne dragocjene podatke o Bajamontijevoj ličnosti, njegovu znanju i preferencijama te utvrđuje da Bajamontijev izbor izvora varira od renesansnih do suvremenih spajajući tako staro i novo. U tom će pogledu svaka buduća evaluacija širokog Bajamontijeva djelovanja ne samo morati uzeti u obzir ovaj opsežan rad, već će i istraživanja njegova skladateljskog opusa valjati promatrati u odnosu na njegov glazbeno-teorijski rad.

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2012. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2012. godinu dodijeljena je dr. sc. Nadi Bezić

BezićDodijeljena je nagrada Plamenac za 2012. god. Dobitnica je dr. sc. Nada Bezić za knjigu Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010 : Prostori muziciranja i spomen-obilježja, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb 2012.

 

Obrazloženje

Knjiga Nade Bezić Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010. s podnaslovom Prostori muziciranja i spomen-obilježja zasniva se uz sveobuhvatni i temeljit uvid u literaturu na intenzivnom terenskom istraživanju, što ga je autorica s evidentnim strastvenim istraživačkim „nervom“ godinama provodila. Golemu sakupljenu građu predstavila je ovdje sustavno i pregledno, služeći se uobičajenom muzikološkom terminologijom. Štoviše, ona hrvatsku muzikološku terminologiju obogaćuje uvodeći novi termin „glazbena topografija“, koji definira kao mjesta javne izvedbe, za razliku od šireg značenja glazbenosti grada. Nadalje izlaže modele predstavljanja topografije grada, razradbu glazbene topografije na primjeru Zagreba (mjesta izvedbe poput kazališta, koncertnih dvorana i višenamjenskih prostora u kojima su se održavali koncerti, dvorana i vrtova u ugostiteljskim objektima, crkava, lokacija na otvorenom, zatim mjesta poduke, mjesta distribucije, spomen-obilježja, ostalo) i kriterije izbora pojedinih lokaliteta. Usto njezinu kritičku oku nisu promakle neke historiografske zablude i netočni podaci koje ovdje i ispravlja.
U svojoj nakani da na jednom mjestu pregledno predstavi prostore glazbe u Zagrebu Nada Bezić je u potpunosti uspjela, a gdjekad je taj cilj svojim interpretacijama i nadmašila. U njoj se ne predstavljaju samo relevantne lokacije, već je to povijesna i suvremena, ali i kritička promenada kroz arhitekturu, vlasnike prostora, repertoare, gostovanja itd., dakle šarolik panotpikum glazbenog života grada. Stoga se može zaključiti da znanstvena knjiga Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010. kao potpuni novum u hrvatskoj muzikologiji donosi mnoštvo dosad potpuno nepoznatih muzikološki relevantnih sadržaja, i, štoviše, otvara nova područja istraživanja unutar discipline.

Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2011. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2011. godinu dodijeljena je dr. sc. Gorani Doliner

DolinerDodijeljena je nagrada Plamenac za 2011. god. Dobitnica je dr. sc. Gorana Doliner za nosač zvuka Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj nakladnika Cantus d.o.o. iz Zagreba (CD 98898499442), te za knjigu Glagoljaško pjevanje u Kraljevici u izdanju Hrvatskog muzikološkog društva. Oba izdanja objavljena su 2011. godine.

Obrazloženje

Gorana Doliner niz godina proučava tradiciju glagoljaškog pjevanja. Njezin kontinuiran rad na tom području urodio je 2011. dvama izdanjima koja su važan prinos istraživanju ovog specifičnog fenomena hrvatske kulture.
Prvo izdanje, kompaktni disk naslovljen Tradicija glagoljaškog pjevanja u Hrvatskoj, kojega je uz potporu HDS ZAMP-a objavio Cantus d.o.o. iz Zagreba, uspjeli je, reprezentativan izbor od 25 primjera zemljopisno i sadržajno raznolikih oblika glagoljaškog pjevanja snimljenih od pedesetih do devedesetih godina 20. stoljeća. Riječ je o dokumentarnim (terenskim) snimcima pohranjenima u Staroslavenskom institutu i Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu koje su snimili razni istraživači glagoljaškog pjevanja. Ovim odabirom Gorana Doliner željela je predstaviti tradicijski najvažnije (i najstarije) slojeve glagoljaške pjevane baštine ne zanemarujući pritom estetske kriterije zvukovne kvalitete izvedbi i oblikovanja glazbene cjeline. Osim što je riječ o dokumentarnom zvučnom prikazu, namjera priređivačice je bila da odabrani primjeri postanu i rado slušani glazbeni sadržaj.
U pomnoj gradnji cjeline albuma Gorana Doliner je predstavila raznolikost i kontraste tradicije glagoljaškog pjevanja koja se usmenim putem očuvala od Istre i kvarnerskih otoka Krka i Cresa te primorskih žarišta Novog Vinodolskog, Senja i Kraljevice, preko sjeverne Dalmacije, otoka Paga i srednjodalmatinskih otoka Šolte, Brača i Hvara do otoka Korčule i Neretvanske krajine. Primjere liturgijskog i paraliturgijskog pjevanja, pjevane molitve i pučke nabožne popjevke, otpjevane na jednom od slojeva hrvatskoga jezika – od crkvenoslavenskoga hrvatske redakcije do živoga pučkog jezika – izvode pučki pjevači i pjevačice, solistički i višeglasno, ponekad i uz orguljsku pratnju. Pomno transkribirani tekstovi napjeva otisnuti su u popratnoj knjižici nakon uvodnog teksta u kojem autorica izbora sažeto prikazuje stanje izvora, ishodišta i namjeru ovog izdanja.
U knjizi Glagoljaško pjevanje u Kraljevici, koju je kao 14. naslov serije Muzikološke studije objavilo Hrvatsko muzikološko društvo, Gorana Doliner muzikološko-filološkim pristupom sagledava fenomen uglazbljenog glagoljaštva u cjelini kako je postojao i još postoji u društvenoj zbilji i praksi. Ne dovodeći u pitanje činjenicu da su glazbeni oblici glagoljaškog pjevanja neraskidivo vezani uz sadržaj, funkciju i strukturu uglazbljenih tekstova, ovakav pristup potvrđuje glazbenu, odnosno muzikološku komponentu kao bitno specifično obogaćenje u sagledavanju kompleksa glagoljaštva kao liturgijsko-crkvene, jezične i jezikoslovne, spisateljske, tiskarske, političke i kulturološke pojave. Nastala na temelju autoričina višegodišnjeg rada i istraživanja glagoljaškog pjevanja u Kraljevici, ali i u široj sjevernojadranskog regiji, uz obradu ostavštine proučavateljice glagoljaškog pjevanja Lujze Kozinović i drugih povijesnih izvora nastalih tijekom više od dva stoljeća, ova knjiga proširuje zemljopisnu kartu obrađenih lokaliteta s tradicijom glagoljaškog pjevanja i dopunjuje dosadašnje spoznaje o razvoju ovog fenomena.

Djelatnosti, Godišnja nagrada, Nagrada Dragan Plamenac

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2009. godinu

Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2009. godinu

 

plamenac2010Dodijeljena je nagrada Plamenac za 2009. god. Dobitnici su dr. sc. Sanja Majer-Bobetko, dr. sc. Zdravko Blažekoviću i dr. sc. Gorana Doliner za knjigu Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću, Hrvatsko muzikološko društvo, Zagreb 2009.

Obrazloženje

Ova je knjiga nastala kao prvi sintetički rezultat višegodišnjih istraživanja troje autora, provedenih u okviru rada na višegodišnjem znanstvenom projektu Hrvatska glazbena historiografija do 1945. godine.

Dr. sc. Sanja Majer-Bobetko, viša znanstvena suradnica u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU u svom se dosadašnjem muzikološkom radu bavila područjem istraživanja ideja o glazbi i glazbene kritike u 19. i 20. stoljeću. Dr. sc. Zdravko Blažeković, voditelj Istraživačkog centra za glazbenu ikonografiju pri CUNY, uz ikonografske teme istražuje i glazbenu povijest i ideje o glazbi 18. i 19. stoljeća. Dr. sc. Gorana Doliner, znanstveni suradnik u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU usmjerila je svoja istraživanja prema glagoljaškom pjevanju te crkvenoj i tradicijskoj glazbi.

Svoje su zajedničke i pojedinačne interese objedinili u knjizi Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću i preuzeli odgovarajuće teme: S. Majer-Bobetko u uvodnim teorijskim razmatranjima iznosi stavove o povijesti glazbe i njezinu odnosu prema estetici, sociologiji, etnomuzikologiji i psihologiji glazbe, zatim glazbeno-teorijskim disciplinama, glazbenoj paleografiji, glazbenoj kritici i ostalim znanostima i disciplinama, te poglavlje o predpovijesti hrvatske glazbene historiografije; Z. Blažeković se bavi Franjom Ksaverom Kuhačem kao «utemeljiteljem hrvatske glazbene historiografije». Analiziraju se pojedine istaknute ličnosti koje su dale važne prinose historiografiji, napisi u periodici kao i monografska izdanja, a analitičke studije o pojedinim problemima donose S. Majer-Bobetko (opća pitanja i svjetovna glazba) i Gorana Doliner (crkvena i tradicijska glazba).

Knjiga Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću prvi je moderni rad koji se bavi tom problematikom. Artikuliran je pregledno, popraćen brojnim popisima koji predstavljaju koristan izvor podataka za istraživače, a temeljitost očituju i brojnim novim podacima koji do sada nisu bili nigdje evidentirani u odgovarajućoj priručnoj literaturi. Tome valja pridodati izdvojene pretiske i kritička izdanja te pregled rukopisnih materijala s lokalitetima na kojima su pohranjeni te pripadajućom signaturom, što će im zasigurno olakšati pristup. Napokon, iscrpna literatura upotpunjuje izvore i nudi širok spektar korisnog materijala.

Zbog svega navedenog smatramo da knjiga Hrvatska glazbena historiografija u 19. stoljeću autora S. Majer-Bobetko, Z. Blažekovića i G. Doliner predstavlja vrijedan znanstveni prilog hrvatskoj muzikologiji te ju predlažemo za dodjelu godišnje «Nagrade Dragan Plamenac» za 2009. godinu.