„Nagrada Dragan Plamenac“ za životno djelo za 2016. dodijeljena je prof. dr. sc. Evi Sedak

Obrazloženje

Eva Sedak rođena je 17. srpnja 1938. godine u Zagrebu, u obitelji Auer. Maturirala je na VII. ženskoj gimnaziji. Glazbeno je školovanje započela u glazbenoj školi “Pavao Markovac”, a studij klavira nastavila privatno kod prof. Ladislava Šabana. Godine 1963. diplomirala na Odjelu za historiju muzike Muzičke akademije u Zagrebu. Glazbenom kritikom počela se baviti još 1961., a s užim muzikološkim radom nastavila je 1982. magisterijem i 1986. doktoratom iz muzikologije. Uoči Domovinskog rata, 1990. godine preuzima funkciju glavne i odgovorne urednice Glazbenog programa Hrvatskog radija, a 1991. i Glazbene proizvodnje. Od 1981. predavala je na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu kolegije iz novije hrvatske glazbene baštine te teorije i povijesti glazbene kritike, isprva honorarno a potom od 1993. do umirovljenja 2008. kao izvanredni i redoviti profesor. Predavala je i na Pedagoškom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci. Bila je mentorica pri izradi 26 diplomskih radnji, jednog magisterija i tri doktorata. Od 1980. do 2004. bila je voditeljica nekoliko projekata istraživanja hrvatske glazbe 20. stoljeća. Od 1989. bila je članica Ravnateljstva Hrvatskoga glazbenog zavoda, od 1993. njegova tajnica, te od 2002. do 2014. potpredsjednica.
Autorica je monografije u dva sveska Josip Štolcer Slavenski – skladatelj prijelaza (1984.) i priredila je monografiju o Lovri Matačiću (1996.). U zemlji i inozemstvu objavila i četrdesetak znanstvenih radova, te pedesetak stručnih tekstova. Uredila je četiri znanstvena zbornika i prevela više od stotinu znanstvenih i stručnih radova iz područja muzikologije.
Sudjelovala je u organizaciji četiriju međunarodnih i deset nacionalnih muzikoloških znanstvenih skupova, a aktivno je referatima sudjelovala na pedesetak simpozija u zemlji i inozemstvu.
Bila je suradnica međunarodnih i nacionalnih glazbenih enciklopedija i leksikona. Dvaput je (1984., 2011.) bila dobitnica “Nagrade Josip Andreis” Hrvatskog društva skladatelja. Od 2008. godine bila je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Težište profesionalnih interesa Eve Sedak od samih je početaka bilo fokusirano na hrvatsku glazbu 20. stoljeća u kontekstu europske i svjetske suvremene glazbe putem radijskih i televizijskih emisija, rekonstrukcija, izvedaba i studijskih produkcija, kao nastavka njezinih muzikoloških istraživanja. Pritom se osobito ističe istraživačko-izdavački projekt Sabrana djela Blagoja Berse u okvirima kojega je priredila Dnevnik i Uspomene te dva sveska Korespondencije.
Evidentirala je i zajedno sa suradnicima obradila rukopisne fondove i autorske ostavštine više od četrdeset hrvatskih skladatelja i izvodilaca. Posljednjih dvadesetak godina na rezultatima ovakvih pojedinačnih istraživanja Eva Sedak temeljila je i neke studije sintetičkog karaktera u kojima se bavila historiografskom, periodizacijskom i estetičkom problematikom karakterističnom za europsku glazbu prve polovine 20. stoljeća i glazbene kulture s njezinih rubova.
Na temelju svega što je rečeno Povjerenstvo je predložilo Upravnom odboru da Hrvatsko muzikološko društvo prof. dr. sc. Evi Sedak dodijeli „Nagradu Dragan Plamenac“ za životno djelo u 2016. godinu. Ovaj je prijedlog usvojen i ovime se Skupština obavještava o toj odluci.

“Nagrada Dragan Plamenac” u 2015. za životno djelo dodijeljena je dr. sc. Mihu Demoviću

Obrazloženje

Muzikolog i dugogodišnji regens chori zagrebačke prvostolnice dr. sc. Miho Demović rođen je 16. lipnja 1934. u Dubravici kraj Dubrovnika. Nakon studija na Visokoj bogoslovskoj školi u Splitu diplomirao je 1961. na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Na Institutu za crkvenu glazbu diplomirao je 1969, istodobno upisavši i studij muzikologije i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je i diplomirao 1970. Na istom je fakultetu  i magistrirao (1978). Tih je godina dao značajan prinos obnovi crkvene glazbe u Hrvatskoj, potaknuvši 1969. ponovno izlaženje časopisa Sv. Cecilija.
Doktorsku disertaciju iz muzikologije pod naslovom Musik und Musiker in der Republik Dubrovnik (Ragusa) vom Anfang des XI. Jahrhunderts bis zur Mitte des XVII. Jahrhunderts obranio je 16.12. 1978. na Sveučilištu „Albertus Magnus“ u Kölnu.
Od 1965. do 1969. bio je aktivan kao regens chori zagrebačke katedrale, a potom je istu dužnost obnašao 1970-1975. u Dubrovniku. Od 1980. do umirovljenja 2002. djelovao je ponovno u Zagrebu kao regens chori zagrebačke katedrale.

Njegov znanstveni opus obuhvaća 24 autorske knjige, 80 znanstvenih i stručnih radova, četrdesetak popularnih radova, niz leksikografskih članaka, skladbi, harmonizacija i transkripcija, te brojna diskografska izdanja hrvatske liturgijske i tradicijske glazbe. Sudjelovao je i na 21 međunarodnom i na 30 domaćih znanstvenih simpozija.
U iznimno velikom i raznolikom opusu Miha Demovića dominiraju dva smjera: prvi je posvećen povijesti glazbe i glazbenika u Dubrovniku i Dubrovačkoj Republici, a drugi medievističko-glazbenim temama s područja povijesti crkvene glazbe u Hrvatskoj.
Dubrovački opus najbolje predstavljaju tri monografske studije o glazbi i glazbenicima na području Dubrovačke Republike. Najrecentnija među njima, objavljena  2015. u Dubrovniku, nosi naslov Glazba i glazbenici na području bivše Dubrovačke Republike za vrijeme austrijske uprave (1814.-1918.), opsegom obuhvaća više od 640 stranica i novi je doprinos kulturnoj povijesti Grada.
Na područje glazbene medievistike i crkvene glazbe kasnijih razdoblja Demović je pronašao nekoliko do sada potpuno nepoznatih hrvatskih glazbenih liturgijskih rukopisa srednjega vijeka i 18. stoljeća. Ovaj je dio njegova opusa dostupan kroz monografsko-faksimilna izdanja od kojih se izdvajaju: Zagrebački sekvencijar (1994), Trogirski evanđelistar (1997), Dubrovački beneventanski priručnik legende i obreda sv. Nikole (1998), Liturgijski recitativi iz starih hrvatskih liturgijsko-glazbenih kodeksa 10.-12. stoljeća (2000.), Dubrovački  beneventanski misal (2011, faksimilno izdanje).

Osim medievističkih tema, njegove se knjige bave i afirmacijom zanemarenih i repertoarno nedovoljno poznatih hrvatskih crkvenih pjesmarica, među kojima ističemo: Osam hrvatskih misa (1996), Napivi Marijana Jaića (1997), Crkvena pjesmarica hrvatskog preporoditelja Pavla Stoosa (1998), Prva hrvatska školska crkvena pjesmarica (1999), Hrvatske pučke tiskane pjesmarice s napjevom (2001), faksimilno izdanje „Pisni…“ Atanazija Jurjevića (2012).

Bavio se i uredničkim radom, te objavio Skladbe za orgulje Anđelka Klobučara (2001).

Za svoj je znanstveni rad godine 2007. Demović dobio je Nagradu grada Dubrovnika za životno djelo.

Kao skladatelj autor je 45 skladbi, a transkribirao je i objavio 26 transkripcija sakralne i tradicijske hrvatske glazbe. Skladao je i scensku glazbu za tragediju Elektra (1979), glazbu za crkveno prikazanje Ecce homo izvedeno na 36. Dubrovačkim ljetnim igrama 1986, te scensku glazbu za prikazanja Kako bratja prodaše Josipa Mavra Vetranovića, te glazbu za prikazanje Sv. Margareta.

Na području diskografije ističe se pionirski pothvat naslovljen Himnodijska glazba u Hrvatskoj od 10. do 12. stoljeća, objavljen u izdanju Jugotona 1981. s premijerno predstavljenim srednjovjekovnim napjevima dalmatinskih kodeksa u Demovićevoj transkripciji.

Iako su pojedini Demovićevi znanstveni radovi u novije vrijeme, metodološki suvremenijim komparativnim studijama u europskom kontekstu, doživjeli i poneke revizije i nova tumačenja, kako glede provenijencije, tako i europskog konteksta pojedinih izvora, neospornim ostaje njegov važan doprinos hrvatskoj muzikologiji.
Kontinuiranim i neumornim djelovanjem tijekom gotovo punih šezdeset godina i zahvaljujući pionirskom minucioznom radu na hrvatskim rukopisnim i tiskanim glazbenim izvorima i arhivskim dokumentima, te opusom iznimno velikoga opsega i tematske raznolikosti ovaj crkveni glazbenik, zborovođa, skladatelj i muzikolog predstavlja jedinstvenu osobnost hrvatske znanosti o glazbi.

Na temelju svega što je rečeno Povjerenstvo je predložilo Upravnom odboru da Hrvatsko muzikološko društvo dr. Mihu Demoviću dodijeli „Nagradu Dragan Plamenac“ za životno djelo u 2015. godinu. Ovaj je prijedlog jednoglasno usvojen i ovime se Skupština obavještava o toj odluci.

Ivona Ajanović-Malinar – 2006. (područje: muzikološka leksikografija)

„Nagrada Dragan Plamenac“ u 2005. za životno djelo akademiku Ivanu Supičiću

Obrazloženje

Akademik Ivan Supičić, rođen 18. srpnja 1928. u Zagrebu, završio je gimnaziju i glazbenu školu u Zagrebu, apsolvirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i diplomirao klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Postigao je dva doktorata: 1962. na pariškom Sveučilištu Sorbonne i 1986. na Sveučilištu za Humanističke znanosti u Strasbourgu. Od 1964. do umirovljenja bio je profesor na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Zagrebu, a od 1979. do 1994. profesor na Sveučilištu za Humanističke znanosti u Strasbourgu, Francuska. Odlučujuće je sudjelovao u pokretanju Odsjeka za muzikologiju 1970. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te pokrenuo, organizirao i vodio prvi istraživački zavod za područje muzikologije pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1970-80), a potom i drugi, pri JAZU (HAZU) (od 1980. nadalje). U razdoblju 1977-82. bio je potpredsjednik, a 1982-87. predsjednik Međunarodnog muzikološkog društva. Sudjelovao je na mnogobrojnim međunarodnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Italija, Nizozemska, Švedska, SAD, Francuska), bio je znanstvenik, gostujući profesor i stipendist u Parizu, Bruxellesu i na Harvardovu sveučilištu, a objavio je oko 120 znanstvenih radova (mnoge u inozemstvu) i više knjiga u Hrvatskoj, Francuskoj i SAD-u. Redoviti je član HAZU, dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (Ljubljana), pravi je član Académie Européenne des Sciences, des Arts et des Lettres (Pariz), te doživotni član Savjeta Međunarodnog muzikološkog društva (Basel). Kroz dva mandata bio je i predsjednik Hrvatske komisije za suradnju s UNESCO-om. Ivan Supičić bio je prvi predsjednik Hrvatskog muzikološkog društva (1992-97), koje mu je 1993. o 65. obljetnici života izdalo višejezični svečani zbornik, Glazba, ideje i društvo / Music, Ideas, and Society. God. 1970. pokreće prvi (trojezični, s člancima na engleskom, francuskom i njemačkom) specijalizirani časopis za područje estetike i sociologije glazbe International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (IRASM), te ostaje tijekom 30 godina do 1999. njegov glavni i odgovorni urednik. Glavni je urednik prvih triju svezaka i pokretač velike komparativne povijesti Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, prvog multidisciplinarnog djela te vrste u Hrvatskoj (na hrvatskom, engleskom i francuskom) u izdanju HAZU.

Akademik I. Supičić odigrao je, i to ne samo na užem znanstvenom području muzikologije, pionirsku i jedinstvenu ulogu kako na području hrvatskih humanističkih znanosti tako i šire, na europskom pa i svjetskom planu. Svo njegovo bogato i orginalno djelovanje obilježeno je promicanjem modernih pluridisciplinarnih pristupa i istraživanja, otvaranjem hrvatske znanosti prema europskim i svjetskim horizontima te njezinim integriranjem u svjetske tokove.

Na temelju svega što je izloženo Povjerenstvo smatra da je akademik Ivan Supičić nizom značajnih pojedinačnih akcija te svojim sveukupnim gotovo 50-godišnjim znanstvenim, nastavnim i organizacijskim radom trajno djelovao i bitno pridonio razvitku muzikoloških znanosti u Hrvatskoj i šire. Stoga donosi odluku da Hrvatsko muzikološko društvo akademiku Ivanu Supičiću dodijeli „Nagradu Dragan Plamenac“ za 2005. za životno djelo.