Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2008. godinu dodijeljena je prof. dr. Stanislavu Tuksaru za vođenje izdavačkog projekta «Opća povijest glazbe» u okviru kojeg su objavljeni prijevodi sedam knjiga s tog područja u izdanju HMD-a 2004-2008.
Obrazloženje
Rođen u Gornjem Kraljevcu 1945. godine Stanislav Tuksar je na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao na Muzičkoj akademiji i Filozofskom fakultetu, magistrirao (1978.) i doktorirao (1990.). Usavršavao se u Francuskoj (Pariz, 1974.-76.) i Njemačkoj (Berlin, 1986.-88.). Redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Predavao je i na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Usto je držao predavanja iz povijesti hrvatske glazbene kulture i opće estetike glazbe na dvadesetak inozemnih sveučilišta u SAD-u, Kanadi, Australiji, Južnoj Africi, Irskoj i Njemačkoj, sudjelovao na preko 70 domaćih i inozemnih znanstvenih skupova, a brojne je i organizirao. Objavio je šest knjiga i više od 150 znanstvenih i stručnih radova u hrvatskim i inozemnim časopisima. Suradnik je hrvatskih i inozemnih glazbenih enciklopedija. Od 1980. je voditelj znanstvenih projekata pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH. Od 1990. je član suradnik HAZU. Bio je i jedan od suosnivača Hrvatskoga muzikološkog društva (1992.), njegov tajnik (1992.-1997.) i predsjednik (2001.-2006.).
Uz znanstvenu i predavačku djelatnost Stanislav Tuksar se intenzivno bavio prevođenjem i uredničkim radom. Bio je glavni urednik hrvatskog muzikološkog časopisa Arti musices (1991.-1997. ), od 2000. glavni je urednik međunarodnog časopisa International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, 1988. pokrenuo je i postao glavni urednik serije Indices collectiorum musicarum tabulariorumque in Croatia Odsjeka za povijest hrvatske glazbe HAZU i Hrvatskoga muzikološkog društva, uredio je 10 zbornika znanstvenih muzikoloških radova i pojedinačnih naslova te preveo pet knjiga, a od 1996. urednik je za glazbu u Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. Vrhunac njegove dosadašnje bogate djelatnosti na tom području predstavlja sedam knjiga što ih je Hrvatsko muzikološko društvo u razdoblju 2004.-2008. godine objavilo u okviru projekta “Opća povijest glazbe”. Riječ je o prijevodima respektabilnih djela iz svjetske muzikološke literature. To su: Jacques Chailley: Povijest glazbe srednjega vijeka; Howard M. Brown i Louise K. Stein: Glazba u renesansi; Claude Palisca: Barokna glazba; Peter Rummenhöller: Glazbena pretklasika; Giorgio Pestelli: Doba Mozarta i Beethovena; Carl Dahlhaus: Glazba 19. stoljeća; Hermann Danuser: Glazba 20. stoljeća. Uočivši nedostatak odgovarajuće literature na hrvatskom jeziku – jer zadnja verzija trosveščane Povijesti glazbe Josipa Andreisa objavljena je pred više od trideset godina (1975.-1977.) – Stanislav Tuksar je osmislio ovaj projekt, uporno ga provodio unatoč brojnim poteškoćama, s Nikšom Gligom bio i urednik, a nekim je knjigama bio i prevoditelj (Glazba u renesansi i Barokna glazba). Svoju viziju uspješno je realizirao, podarivši hrvatskoj muzikološkoj, ali i široj znanstvenoj i kulturnoj javnosti niz vrhunskih djela na hrvatskom jeziku. Stoga se može zaključiti da je projekt “Opća povijest glazbe” kapitalan i bez presedana u hrvatskoj muzikologiji.
Stoga je prijedlog povjerenstva HMD-a za dodjelu godišnje «Nagrade Dragan Plamenac» za 2008. godinu, da se nagradi prof. dr. Stanislav Tuksar za voditeljstvo jedinstvenog izdavačkog projekta «Opća povijest glazbe» koji obuhvaća prijevode sedam kapitalnih knjiga s tog područja objavljenih u Hrvatskom muzikološkom društvu od 2004. do kraja 2008. godine.
