Odsjek za muzikologiju
Muzičke akademije u Zagrebu

GOSTUJUĆA PREDAVANJA

dr. sc. Ivano Cavallini
Palermo, Italija

 

Ivano Cavallini je profesor muzikologije i bivši koordinator doktorskog programa Europskih kulturnih studija na Sveučilištu u Palermu. Diplomirao je povijest filozofije na Sveučilištu u Padovi (1976.) i studirao flautu na Konzervatoriju u Adriji (1977.). Potom je studirao na poslijediplomskom studiju muzikologiju pod vodstvom Giuseppea Vecchija na Sveučilištu u Bologni (1978.), gdje je predavao paleografiju (1978. – 1982.). Doktorirao je muzikologiju 1998. na Sveučilištu u Zagrebu pod mentorstvom Stanislava Tuksara.
Profesor I. Cavallini podučavao je povijest glazbe na Konzervatoriju u Trstu (1979. – 1999.) i na Sveučilištu u Trstu (1996. – 1999.). Godine 1989. bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Varšavi, Poljska. Godine 1990. imenovan je direktorom Odsjeka za muzikologiju u Circolo della Cultura e delle Arti u Trstu, a 1999. počeo je predavati glazbenu dramaturgiju na Sveučilištu u Palermu.
Od 2002. do 2007. bio je član Znanstvenog odbora Fondazione Levi u Veneciji, a kao urednik radio je na izdanju sabranih djela Gabriella Pulitija (Muzikološki institut Slovenske akademije znanosti i umjetnosti). Član je uredničkih odbora časopisa Recercare (Rim), Arti Musices (Zagreb) i De Musica Disserenda (Ljubljana).
Istraživanja I. Cavallinija usredotočena su na veze između talijanske glazbe i slavenskih kultura srednje i istočne Europe. Ostala područja njegovih istraživanja su glazbena historiografija 19. stoljeća i scenska glazba u kazalištu 16. stoljeća. Organizirao je međunarodne studijske grupe za glazbenu historiografiju 19. stoljeća čiji su se radni rezultati predstavili na muzikološkim simpozijima u Europi i SAD-u. Godine 1998. dobio je nagradu ‘Citta di Iglesias’ za knjigu Il direttore d’orchestra: genesi e storia di un’arte (Dirigent orkestra: podrijetlo i povijest jedne umjetnosti) , a 2012. imenovan je počasnim članom Hrvatskog muzikološkog društva.

 

Ivano Cavallini is professor of musicology and past coordinator of the PhD in European Cultural Studies/Europäische Kulturstudien at the University of Palermo. He took a degree in the history of philosophy at the University of Padua (1976) and studied the flute at the Conservatory of Adria (1977), and then undertook a postgraduate course in musicology under the mentorship of Giuseppe Vecchi at the University of Bologna (1978), where he became reader in paleography (1978–82). He obtained his PhD in Musicology at the University of Zagreb (Croatia, 1998) under the mentorship of Stanislav Tuksar.
He taught music history at the Conservatory of Trieste (1979–99) and at Trieste University (1996–99). In 1989 he was visiting professor at the University of Warsaw, Poland. In 1990 Cavallini was appointed director of the department of musicology at the Circolo della Cultura e delle Arti in Trieste and in 1999 he began teaching music dramaturgy at the University of Palermo.
From 2002 to 2007 he was a member of the scientific committee of the Levi Foundation (Venice), and as a co-editor he contributed to the edition of Gabriello Puliti’s opera omnia (Slovene Academy of Sciences, Institute of Musicology). He is a member of the advisory boards of the periodicals Recercare (Rome), Arti Musices (Zagreb), and De Musica Disserenda (Ljubljana).
His research is focused on the connection between Italian music and Slavic cultures of Central and Southern Europe. Other areas of study are 19th-century music historiography and incidental music of 16th-century theatre. He has organized international study groups for 19th-century music historiography, whose results have been presented in musicological meetings in Europe and the USA. In 1998 he was awarded the Prize ‘Citta di Iglesias’ for the book Il direttore d’orchestra: genesi e storia di un’arte and in 2012 he was appointed honorary member of the Croatian Musicological Society.

petak, 25. svibnja 2018. 18:00, Muzička akademija

Mediteranska Hrvatska i Italija: o slavensko-romanskoj simbiozi u glazbi / Mediterranean Croatia and Italy: On a Slavic-Romance Symbiosis in Music

Uvodno predavanje

Razmatrajući dugotrajne kulturne veze između Hrvatske i Italije, osobito preko Jadranskog mora u vrijeme venecijanske uprave nad Istrom i Dalmacijom, kategorije podređenosti, prilagodbe i autonomije koje je rutinski rabila glazbena historiografija 20. stoljeća predstavljaju niz tema koje još uvijek valja adekvatno obraditi. Sve do hladnoga rata ove kategorije često su se definirale s fluidnog i fluktuirajućeg nacionalnog gledišta. Iz tog razloga čini se adekvatnijim za ovu temu poduhvatiti se odnosa između dvaju obalnih područja unutar alternativnog okvira kategorijâ kozmopolitske i domaće glazbe, te u kontekstu njihovih društvenih, vjerskih i estetičkih funkcija.
Tijekom 16. i 17. stoljeća profesionalnu se glazbu često uvozilo iz Italije ili komponiralo in loco od strane talijanskih i hrvatskih skladatelja koji su radili kao zborovođe u gradovima na istočnoj obali Jadrana ili u unutarnjoj Austriji. Iako je gotovo nemoguće navesti primjere potpune podređenosti ili potpune autonomije skladateljâ, spomenute kategorije uvijek vrebaju iz prikrajka ukoliko ih se ne sagledava u kontekstu šire mreže iskustava. Katkada se događa da su nadnacionalni modeli temelj nepredvidive izgradnje izvornih partitura što očituju manje oslanjanja na primarne izvore. Ova gušća mreža omogućuje muzikologiji ili da prepozna točku susreta različitih obrazaca ili preklapanje različitih slojeva dviju ili više kombiniranih tradicija. U tom pogledu neki primjeri pokazuju ne samo rasprostranjenost kozmopolitske umjetničke glazbe iz Italije u Hrvatskoj, nego i proces novog stvaranja na temelju jezika i mentaliteta slušateljstva. Često oblik djelâ može biti sličan a da je isto tako očito da su različita glazbena značenja posljedica društvenih običaja. S tog gledišta svaka klasifikacija postaje efemerna kada se bavi široko rasprostranjenom glazbom koju valja razmatrati samo u okvirima njezinih funkcija.
Što se emancipacije stranih modela tiče, dragocjen izvor je stvoren sugestijama za nametanje nacionalne fizionomije u operi, modernom žanru u kojem je nacionalni smjer razumljiv svakom tipu gledateljstva. Iz drugog gledišta svaka klasifikacija postaje nevažnom kada se bavi široko rasprostranjenim glazbama koje se smatraju autohtonima samo na temelju njihova jezika, čak i kad pokazuju tragove stranih utjecaja. To je djelomično bila sudbina Hrvatske tijekom 19. stoljeća, premda su neki skladatelji pokušavali ostvariti odmak svojih partitura od modela njemačke, talijanske i francuske glazbe.

Considering the long-lasting cultural connections between Croatia and Italy, in particular via the Adriatic Sea during the Venetian administration of Istria and Dalmatia, the categories of subordination, adaptation and autonomy, routinely employed by twentieth-century music historiography, present a set of issues still to be adequately addressed. Until the cold war, these categories were often defined by a fluid and fluctuating national point of view. For this reason it seems more adequate to the present topic to tackle the relationship between the two coastal areas within the alternative framework of the categories of cosmopolitan and domestic music, and in the context of their social, religious and aesthetic functions.
During the sixteenth and seventeenth centuries, professional music was frequently imported from Italy or composed in loco both by Italian and Croatian composers, who were employed as chapel masters in the towns of the Eastern littoral and Inner Austria. Even though it is almost impossible to quote examples of either the complete subordination or the complete autonomy of composers, the aforementioned categories are always lying in wait as long as they are not viewed in the context of the wider net of experience. Sometimes, supranational models are the basis for the unpredictable development of original scores, which show less reliance on primary sources. This stickier web enables musicology either to recognize the meeting point of different patterns, or the overlap of diverse strata of two or more combined traditions. In this regard, some examples demonstrate not only a dissemination of cosmopolitan art music from Italy to Croatia, but also a process of recreation, on the basis of the language and mentality of the audience. Frequently the shape of works can be similar, yet it is equally evident that different musical meanings are the effect of social habits. From this viewpoint any classification becomes ephemeral when dealing with widely disseminated music that should be considered only in term of its functions.
Concerning the emancipation from foreign models, a precious source is constituted by the suggestions for imposing a national physiognomy on opera, a modern genre in which the national setting is understandable to any type of audience. From another point of view, any classification becomes insubstantial when dealing with the widely disseminated musics, that are considered autochthonous only on account of their language, even when they show traces of foreign influences. Partly, this was the fate of Croatia during the nineteenth century, even if some composers tried to detach their own scores from the models of German, Italian and French music.

Predavanja će se održati u okviru doktorskog studija / PhD courses

Suvremena muzikologija u svijetu III:
Trendovi suvremene talijanske muzikologije i glazbeni odnosi između Hrvatske i Italije

petak, 25. svibnja 2018. / Friday, 25 May 2018 (18.00-19.30)

• Mediterranean Croatia and Italy: On a Slavic-Romance Symbiosis in Music / Mediteranska Hrvatska i Italija: o slavensko-romanskoj simbiozi u glazbi
• The Case of Moresca in the 16th-century Theatre: Siena and Dubrovnik / Slučaj moreške u kazalištu 16. stoljeća: Siena i Dubrovnik
• Playing the Otherness: Black Slavery and Comic Theatre as Sources of the 16th-century Neapolitan Moresca / Igrati Drugost: crno ropstvo i komični teatar kao izvori za napuljsku morešku 16. stoljeća

subota, 26. svibnja 2018. / Saturday, 26 May 2018 (9.15-14.15; 15.00-16.30)

• Intermedio and Chorus. Re-thinking Theories and Practices of Incidental Music in the 16th-century Italian Theatre
  Intermedij i zbor. Ponovno promišljanje teorijâ i praksi scenske glazbe u talijanskom kazalištu 16. stoljeća
• The Role of Intermedio in Venice before Opera and an Unknown Case Study / Uloga intermedija u Veneciji prije opere i nepoznati ogledni primjer
• Madrigals in Dramatic Style: Claudio Monteverdi and his Lament of the Nymph / Madrigali u dramatskom stilu: Claudio Monteverdi i njegova Tužaljka nimfe
• Music and the Catholic Counter-Reformation vs. Croatian Lutheranism in Istria: The Role of the Franciscan Composer Gabriello Puliti / Glazba i katolička protureformacija nasuprot hrvatskom luteranizmu u Istri: uloga franjevačkog skladatelja Gabriella Pulitija
• Southern Slavic National Awakening vs. Musical Exoticism. From Giulio Bajamonti’s Morlacchismo di Homero to Pietro Platania’s La Vendetta Slava / Južnoslavensko nacionalno buđenje nasuprot glazbenoj egzotici. Od Bajamontijeva Morlacchismo di Homero do La Vendetta Slava Pietra Platanie
• The Italian “National Opera” Imagined from a Southern Slavic Viewpoint: Franjo Ks. Kuhač and Josip Mandić / Talijanska „nacionalna opera“ predočena s južnoslavenskog gledišta: Franjo Ksaver Kuhač i Josip Mandić

Detaljniji raspored u prilogu.