Arhiva kategorije: Djelatnosti

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Glazba u renesansi

Komentiraj

Howard M. Brown – Louise K. Stein

Glazba u renesansi

Opća povijest glazbe, sv. 2
Prev. s engleskog Stanislav Tuksar
Nasl. izv.: Music in the Renaissance
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2005.
416 str.

brown-stein_glazba-u-renesansiBilješka o autorima

Američki muzikolog Howard Mayer Brown (Los Angeles, 1930. – Venecija, 1993.) studirao je i doktorirao muzikologiju na Harvardovu sveučilištu (1953.-59.) te privatno učio pjevanje i dirigiranje u Beču i flautu u Bostonu. Bio je profesor muzikologije na koledžu Wellesley (1958.-60.), na Sveučilištu u Chicagu (1960.-72., 1974.-93.) i gostujući profesor na sveučilištima u Buffalou, New Yorku, Berkeleyu, Heidelbergu, Mainzu, Zürichu, Baselu i dr. Bio je urednik serija izdanja Renaissance Music in Facsimile (30 sv., 1977.-82.), Italian Opera, 1640-1770 (97 sv., 1977.-84.), kazališnih šansona 15. i 16. st., svjetovnih djela Josquina des Preza i dr. Obavljao je dužnosti predsjednika Američkog muzikološkog društva (1978.-80.), predsjednika Američkog društva za renesansu (1990.-91.) i dopredsjednika Međunarodnog muzikološkog društva (1982.-87.). Dugo je godina svirao razna glazbala u ansamblu Collegium Musicum Sveučilišta u Chicagu s kojim je snimio seriju Historical Anthology of Music A. T. Davisona i W. Apela na 10 LP ploča. Znanstveni rad koncentrirao je na razdoblje renesanse te dijelove srednjega vijeka i baroka. Svojim temeljitim poznavanjem glazbenih izvora, ikonografije i izvoditeljstva, kombiniranim sa širokom znanstvenom erudicijom, uputio je na nove perspektive u historijskoj muzikologiji, upozoravajući na potrebu za razumijevanjem glazbe u njezinu društvenom i intelektualnom kontekstu, ali i na interakciju muzikologije i praktičkog muziciranja.
Louise K. Stein djelomice je tekstovno nadopunila i ažurirala ovo drugo izdanje Brownove knjige s obzirom na datume i mjesta u životima skladateljâ i datiranje glazbenih izvora te obavila reviziju bibliografskih bilješki.

Bilješka o knjizi

Knjiga Glazba u renesansi u engleskom izvorniku dio je poznate američke serije Prentice Hall History of Music koja je studentima, profesorima i informiranim ljubiteljima glazbe pružila sveobuhvatne, znanstveno-stručne te razumljivo i komunikativno pisane panoramske poglede na glavna stilska razdoblja u povijesti glazbe Zapada. Brown se u ovoj knjizi bavi pitanjima o glazbi kao kulturnoj i političkoj snazi u renesansi, o mjestu glazbe u renesansnom društvu i o razmjerima u kojima je pokroviteljstvo pojedinaca i institucija oblikovalo glazbene žanrove i pojedine glazbene komade. Nadalje, premda bi općenita knjiga o renesansnim skladateljima i glazbenim stilovima mogla izgledati kao da ide suprotno od novijih trendova u akademskim krugovima, pružen je uvid u živote i djelatnost glavnih renesansnih skladatelja i predstavljena su njihova skladateljska postignuća oblikovana okolnostima u kojima su oni djelovali: ukusima njihovih pokrovitelja, liturgijskim zahtjevima, potrebama posebnih okolnosti, talentima izvoditeljâ za koje su bila skladana i intelektualnim trendovima koji su utjecali na glazbu kao i na druge umjetnosti. Upozorava se i na dosad zanemarivane bitne stvari za muziciranje u 15. i 16. stoljeću – improvizaciju i usmenu predaju, jer promišljeno je razmatranje povijesnog, društvenog, književnog, političkog i gospodarskog konteksta renesansne glazbe komplementarno onoj vrsti proučavanja koje za cilj ima oblikovanje načina na koji čujemo glazbu i kako učvršćujemo naše shvaćanje ranih modernih glazbenih žanrova. Brown je smatrao da proučavatelji renesansne glazbe trebaju u prvome redu pokušati razumjeti glazbene komade, aspekte glazbenog stila i konvencije i tehničke norme koji određuju žanrove. Jedna od glavnih vrlina ovoga izdanja mnoge su analize glazbenih primjera. Ove analize opisuju važne aspekte pojedinih glazbenih djela, pomažu ilustrirati opće spoznaje o glazbenim stilovima i žanrovima i teoretiziraju o skladateljskim izborima i strategijama komponiranja u razdoblju renesanse.

2005.
ISBN 953-6090-24-4
cijena: 32 €; za članove: 16 €

Izdanja, Muzikologija bez granica

„Teatro di poesia“ in the Opera House

Komentiraj

Juliana Ličinić van Walstijn

„Teatro di poesia“ in the Opera House: The Collaboration  of Antonio Smareglia and Silvio Benco

Muzikologija bez granica, br. 1
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2009.
376 str.

Teatro di poesia

Bilješka o knjizi

„Teatro di poesia“ in the Opera House: The Collaboration of Antonio Smareglia and Silvio Benco

Smareglia!? Who was he? The undeserved oblivion fallen on Antonio Smareglia (1854-1929) has, for a long time, confined this composer to being a typical subject for academic research and learned studies with little or no consequence on the actual revival of his music in opera houses or concert halls. Yet, his works bear the imprint of a strong personality, his style being an intriguing blend of three musical traditions: Italian, German and Slav.
A contemporary of Puccini, Smareglia was occasionally associated with Verismo on account of his Nozze Istriane (1895) to a libretto by Illica, but his artistic sensibility was alien to that genre no less than to Puccinian-like subjects. Ultimately, Smareglia’s most distinctive operas – La Falena, Oceana, Abisso – are rather akin to symbolist and decadent music theatre as they display fantastic plots, atmospheric settings and large symphonic movements. Of the three operas, Oceana can perhaps best exemplify the nature of Smareglia’s inspiration as an artist born by the sea (the Istrian coast of the Adriatic) writing about the sea. Successfully premiered at La Scala under Toscanini in 1903, the opera has a haunting sirens’ chorus and pervasive sea music which sets the pace of the action in an unbroken spell of dreamlike visions.
This study of the three operas results from the earnest commitment and genuine passion of Juliana Ličinić van Walstijn, herself a native of Pola (Istria) like Smareglia. She explores the cultural background in which the composer grew up and worked, and focuses on his fruitful collaboration with the Triestine novelist and critic Silvio Benco which led to the creation of a teatro di poesia with a strong emphasis on the musical components over the dramatic development of the action. In this study, the cultural climate of European Symbolism and Decadence is clearly related to the genesis of Smareglia and Benco’s allusive and purely musical works, and references to D’Annunzio’s art or Arnold Böcklin’s sea paintings foster a full appreciation of the operas. Adequate space (the first three chapters) is given to a wealth of informative material on Smareglia and Benco. La Falena, Oceana and Abisso are then examined and discussed in great detail both in terms of musical analysis and with regard to the libretto and sources of each opera.
Juliana Ličinić van Walstijn argues convincingly in favour of Smareglia’s originality and sustains her views with exhaustive musical examples and excerpts from the critical literature on the reception of that music. Her work proves an illuminating and useful reading.
Indeed, this book points to a further target that is unfortunately beyond the author’s personal reach. It makes a strong claim for the revival of Smareglia’s operas and it can only be hoped that Oceana or any other of his works may soon be put to the test in an opera house and prove their worth.
(Matteo Sansone)

***

“Teatro di poesia” u operi: suradnja Antonija Smareglie i Silvia Benca

Ovo djelo pokušava pokazati mjesto Antonia Smareglie u talijanskoj operi na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće uz pomoć istraživanja posljednjih triju Smarglijinih opera. Ispitivanje neobičnih tema i jedinstvene atmosfere opera Falena, Oceana i Abisso pokazuje njihovu izvanrednu originalnost i sugerira da pripadaju „poetskom teatru“ stvorenom skladatelja u suradnji sa Silviom Bencom.
Ova studija istražuje kulturnu pozadinu u kojoj je Smareglia djelovao. S obzirom da su i Smareglia i Benco većim dijelom pali u međuvremenu u zaborav, i jedva da ih se spominje u povijesti opere, prva tri poglavlja služe da uvedu dva umjetnika i odrede opseg materijala kojim se bavi ova studija. Glavno žarište knjige pružaju tri opere. Istraživanje njihovih osebujnih i inovativnih zapleta pokazuje da je Smareglijinu muzikalnost stimulirao književni ukus njegova libretista. Nadalje, na usporedbi s djelom njegova bolje poznatoga suvremenika Giacoma Puccinija pokazuje se kako se u svojoj reakciji na Bencove „nedramatičke“ priče i ozračja Smareglia odmaknuo od ukusa i mode u talijanskoj operi svojega doba. Stil Bencovih libreta i Smareglijina glazbenog idioma pokazuje kako su oba umjetnika dala prednost glazbenim aspektima pred dramatskim, s jasnom odlučnošću da stvore novi stil u operi. Prožeti klimom simbolizma i dekadentnosti bili su na najboljem putu da stvore ono što se naziva „teatro di poesia“ („kazalište pjesništva).
Istraživanje nastoji pokazati koliko je vrijedan Smareglijin doprinos opernom repertoaru. Njegove opere Falena, Oceana i Abisso originalnije su i maštovitije od većine opera napisanih od strane njegovih talijanskih suvremenika.

 

Bilješka o autoru

Juliana Ličinić van Walstijn graduated in Musicology, Music Publishing and Music Education at the University of Zagreb Music Academy. Since then she has been involved in administering piano competitions, organising and participating at conferences, employed in library work and academic teaching. Her many years of research of Italian opera at turn of the 19th and 20th centuries, in particular of the composer Antonio Smareglia, led her to write a doctoral thesis. She was awarded a PhD in Music at the University of Edinburgh in 2002, having worked with David Kimbell and Raymond Monelle as her mentors.
Julijana’s interests continue to involve musicology, music teaching and arts administration. Recently she has taken her enthusiasm for this composer and his work to a number of other European cities, including Belfast, where she works at Queen’s University Belfast, Centre for Excellence in the Creative and Performing Arts: An Interdisciplinary Arts Programme.

2009.
ISBN 978-953-6090-33-4
150,00 kn + poštarina
US$ 36.00 / Euro 25.00 + postage

Djelatnosti, Izdanja, Opća povijest

Povijest glazbe srednjega vijeka

Komentiraj

Jacques Chailley

Povijest glazbe srednjega vijeka

Opća povijest glazbe, sv. 1
Prev. s francuskog Jelena Knešaurek Carić
Nasl. izv.: Histoire musicale du moyen age
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2006.
273 str.

chailley_povijest-glazbe-srednjega-vijekaBilješka o autoru

Francuski muzikolog i skladatelj Jacques Chailley (Pariz, 1910. – Montpellier, 1999.) studirao je na Pariškom konzervatoriju kompoziciju kod N. Boulanger, C. Delvincourta i P.-H. Büssera (1925.-27; 1933.-35.), dirigiranje kod W. Mengelberga i P. Monteuxa (1935.-37.) i muzikologiju kod A. Pirroa, Yv. Rokseth i A. Smijersa (1930.-37.). Pohađao je i tečaj povijesti francuske srednjovjekovne književnosti na Sorbonni (G. Cohen, 1932.-36.). God. 1952. postigao je državni doktorat s tezama glazbenoj školi St. Martiala u Limogesu i šansonima G. de Coincia. Kao profesor predavao je u Liceju Pasteur, na Konzervatoriju (1937.-52.), na Sorbonni (1952.-79.), u Liceju la Fontaine, bio je ravnatelj Muzikološkog instituta (1952.-73.) i Schole Cantorum (1962.-81.), sve u Parizu. Bio je gostujući profesor na sveučilištima u SAD-u i Kanadi (1965.-71.). U početku se posvetio oživljavanju srednjovjekovne glazbe, obnovi sveučilišnog kazališta (utemeljio je dvije kazališne družine na Sorbonni 1933. i 1936.) i glazbenom odgoju (bio je predsjednik francuskog Nacionalnog povjerenstva za glazbu 1964.-66.). Kao znanstvenik čitav se život posebno bavio pitanjima glazbe Srednjega vijeka i glazbene analize, a nakon 1955. proučavao je evoluciju glazbenog jezika, glazbu antičke Grčke, etnomuzikološke probleme, i dr. Autor je niza znanstvenih članaka te 23 knjige, među kojima se osim Histoire musicale du Moyen Age, ističu L’imbroglio des modes; La musique et le signe; Traité historique d’analyse musicale; La flute enchantée, opéra maçonnique; 40.000 ans de musique: l’homme a la découverte de sa musique, od kojih je nekoliko doživjelo više izdanja i prevedeno na engleski i njemački. Bio je urednik časopisa (Revue internationale de musique) i notnih izdanja (npr. J. S. Bach: L’art de la fugue: édition critique et analytique). Skladao je nekoliko opera (Thyl de Flandre mu je praizvedena 1954. u kazalištu La Monnaie u Bruxellesu), balet La dame a la licorne (J. Cocteau, 1952.), više scenskih glazbi, simfoniju (1947.) i druga orkestralna djela, vokalnu i komornu glazbu, te skladbe za glasovir. Inače skladateljski ekletik, bio je među prvom skladateljima koji je upotrijebio Martenotove valove.

Bilješka o knjizi

Knjiga Povijest glazbe Srednjega vijeka u francuskom izvorniku dio je serije „Collection hier“ poznatog francuskog izdavača Presses Universitaires de France i predstavljala je niz desetljeća nakon prvog izdanja 1950. standardni udžbenik za glazbu Srednjega vijeka na francuskim sveučilištima. Knjiga se bavi dugim (5.-15. stoljeće) i ključnim razdobljem u povijesti europske umjetničke glazbe. Podijeljena je na dva dijela u dvadeset poglavlja: Postanci (1-12. stoljeće) i spomenici (kraj 12.-15. stoljeće). U prvome dijelu raspravlja se o tradicijama starogrčke glazbe, kraju rimske civilizacije i početcima kršćanske glazbe, širenju liturgijske glazbe, Grgurovu dobu, prvoj karolinškoj renesansi i velikim izumima 9. stoljeća, dozrijevanju Srednjega vijeka, prvim koracima moderne glazbe i velikoj renesansi 12. stoljeća. U drugome dijelu raspravlja se o pomaku naglaska na sjever Francuske, kraju srednjovjekovnog klasicizma i psihozi modernizma s Ars novom u 14. stoljeću, te u potrazi za novim klasicizmom i početku renesanse u drugoj četvrtini 15. stoljeća. U odnosu na druge, pretežno pozitivistički pisane povijesti glazbe Srednjega vijeka, autor ovoga djela dao je maestralnu sintezu temeljnih podataka u kontekstu općepovijesnih, vjerskih, političkih, literarnih, arhitektonskih i drugih umjetničkih i društvenih pojava, napisavši vrhunsko djelo glazbene i komparativne medijevistike te svjetske muzikologije i kulturologije druge polovice 20. stoljeća. Istodobno, ono obiluje erudicijom kakvu ne pokazuje nijedno drugo djelo takve vrste u svijetu. Vokabular je izvanredno bogat, ideje često provokativne u ispravljanju uvriježenih, a krivih toposa o srednjovjekovlju, ili hrabro svježe i u međuvremenu široko prihvaćene, jer su temeljito znanstveno fundirane. Stil je jasan i tipično francuski briljantan, pa će se objavljivanjem ovog djela u hrvatsku muzikologiju zacijelo unijeti nova, dosad nepoznata kvaliteta pisanja znanstvenog teksta na tom području. S obzirom na izneseni profil, sadržaj i način mišljenja i pisanja, ovo će djelo biti korisno, prihvatljivo i zanimljivo ne samo specijalistima muzikolozima za razdoblje Srednjega vijeka, studentima glazbe općenito i osobito muzikologije, nego i ljubiteljima glazbe i svih umjetnosti, te najširem krugu humanističkih i društvenih znanstvenika koji se bave medijevistikom, naročito zato što u hrvatskoj znanstvenoj muzikološkoj literaturi ne postoji ni jedno jedino djelo (ni autorsko ni prijevodno) koje tretira razdoblje glazbenoga Srednjega vijeka u cjelini i sintetički.

Napomena urednika

Knjiga J. Chailleya Povijest glazbe Srednjega vijeka, nastala tijekom 1940-ih, u autorskim je revizijama u iduća dva izdanja do 1980-ih pretrpjela tek manje izmjene u stavkama korištene literature i osobito navedenih snimaka na pločama starijega datuma. Stoga nalazimo za shodno da čitatelja uputimo na vlastito pronalaženje odgovarajućih novih snimaka srednjovjekovne glazbe, nastalih tijekom posljednjih pedesetak godina, koje bi na koristan i poželjan način obilno nadopunile ovdje navedene snimljene zvukovne izvore. Izdavači hrvatskog izdanja obvezali su se, naime, ugovorom da u nj neće ni u kojem dijelu unijeti nikakve izmjene i nadopune. Izvorni pak tekst ove knjige u cjelini je toliko dragocjen da se unatoč starijem datumu nastanka čini jednim od kapitalnih djela glazbene medievistike uopće, što je i glavni razlog njegova prevođenja u situaciji posvemašnjeg nepostojanja takve literature u našem znanstveno-kulturnom krugu.

2003.
ISBN 953-6090-23-6
cijena: 38 €; za članove: 19 €

Izdanja, Studije

Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010.

1 komentar

Nada Bezić

Glazbena topografija Zagreba od 1799. do 2010. godine. Prostori muziciranja i spomen-obilježja

The Musical Topography of Zagreb form 1799 to 2010. Music-making Sites and Memorials

Muzikološke studije, br. 16
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2012.
399 str.

bezic_glazbena-topografija-zagrebaGlazbena topografija je, prema autorici, sveukupnost lokacija pojavnosti glazbe: mjesta na kojima se glazba sluša ili izvodi, podučava, mjesta koja omogućavaju distribuciju glazbe, notnog ili zvučnog zapisa glazbe i instrumenata te ona koja čuvaju spomen na glazbenike spomen-obilježjima. Model glazbene topografije obuhvaća sve tipove lokacija povezanih s umjetničkom glazbom u Zagrebu od prve dokumentirane izvedbe opere 1799. godine do 2010, a posebno je istražena glazbena topografija Gornjega grada.

Dva najvažnija segmenta glazbene topografije prostori su muziciranja i spomen-obilježja glazbenicima, pa je njima posvećen najveći dio knjige. Prikazano je 6 zagrebačkih kazališta, 12 koncertnih dvorana, višenamjenski prostori u kojima su se održavali koncerti (ugostiteljski objekti, crkve, sjedišta društava) i lokacije na otvorenom. Spomen-obilježja obuhvaćaju spomenike i spomen-ploče, grobove i ulice imenovane u spomen glazbenicima i glazbenim piscima. Izlaganje o spomen-obilježjima ukazalo je na utjecaj politike, a brojnost i okolnosti postavljanja spomen-obilježja Vatroslavu Lisinskom iznjedrile su zaključak da je taj skladatelj “glazbeni junak” Zagreba.

Ilustracije u knjizi ukazuju na više…znati glazbeni Zagreb, a opsežni dio s prilozima čitatelju pruža povijesne i prostorne preglede, koji nastoje odgovoriti na pitanje: “Gdje je u Zagrebu stanovala (stanuje) glazba?”
Knjiga prvi put u nas daje definiciju glazbene topografije i njezinu razradu koja se može primijeniti i na slične gradove. Raznolikošću i važnošću glazbenih lokacija, kao i njihovih autora (arhitekata i umjetnika), Zagreb se je pokazao kao europski grad glazbe.

2012.
ISBN 978-953-6090-47-1
 150,00 kn + poštarina
Izdanja, Studije

Najstarija misna knjiga srednjovjekovne Pule (11. stoljeće)

1 komentar

Hana Breko Kustura

Najstarija misna knjiga srednjovjekovne Pule (11. stoljeće). Notirani glazbeni kodeks iz Samostana franjevaca konventualaca u Šibeniku, tzv. šibenski Liber sequentiarum et sacramentarium

The Oldest Book for Mass Liturgy from Medieval Pula (11th Century). A Music Manuscript from the Monastery of the Conventual Franciscans in Šibenik (The so-called Liber Sequentiarum et Sacramentarium)

Muzikološke studije, br. 15
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2012.
264 str.

Najstarija misna knjiga srednjovjekovne PuleAutorica je posegnula za već poznatim rukopisom iz Samostana franjevaca konventualaca u Šibeniku iz 11. st., koji se u stručnoj literaturi navodio kao Liber sequentiarum et sacramentarium, jer ni jedna ranija studija o tom izvoru nije ponudila konačno rješenje provenijencije tog rukopisa. Autorica je, na temelju komparativnih istraživanja u specijaliziranim institutima i knjižnicama u Erlangenu i Stockholmu, konzultirajući se s istaknutim stručnjacima iz europskih i kanadskih instituta, krenula od identifikacije jednog po jednog glazbeno-liturgijskog sloja: analiza tropa i sekvencijara, molitava, teksta unicum sekvenci itd. Postignuti rezultati višegodišnjeg istraživanja ukazali su na novi ishod, koji je pobijao ranije pretpostavke o svrsi, ishodištu i odredištu ovoga kodeksa (lokalni skriptorij, kodeks pisan za Šibenik i slično), naime, da je kodeks nastao u bavarskom skriptoriju Tergernsee i da je namijenjen katedrali u Puli. Tijek i postupci u tom istraživanju prikazani su u ovome rukopisu: obuhvaćeni su osnovni podaci (datacija, pismo, notacija, ornamentika inicijala i opis rukopisa), repertoar izvora (sekvencijar, Alleluja stihovi) te prikaz lokaliteta na kojem je kodeks nastao (bavarski skriptorij Tegernsee), analiza lokaliteta za kojeg je izvor pisan (Bazilika sv. Tome apostola u Puli u kontekstu srednjovjekovne crkvene povijesti Istre) te pregled glazbenih sadržaja misala koji potvrđuju atribuciju (Gloria trop, unicum sekvenca Armonia concinnans, predaja sekvencne melodije «Mater», stihovi ofertorija). Knjiga je opremljena tablicama, popisima i faksimilima, nezaobilaznima u argumentaciji navoda.

Ova knjiga (temeljena na autoričinoj disertaciji) donosi ne samo nove podatke o tom važnom srednjovjekovnom izvoru, već i o široj glazbeno-liturgijskoj situaciji na području Istre i Primorja, te o vezama sa srednjoeuropskim skriptorijima, nepoznatima u dosadašnjoj stručnoj literaturi. Knjiga je namijenjena hrvatskim i inozemnim muzikolozima medijevistima, liturgičarima, studentima muzičkih akademija, humanističkih i društvenih studija, te širem krugu zairentesiranih za srednjovjekovnu baštinu Hrvatske i hrvatski kulturološki prostor.

2012.
ISBN 978-953-6090-45-7
150,00 kn + poštarina

Godišnji susreti, O društvu

2012. god. 13. godišnji susret

13. godišnji susret Hrvatskog muzikološkog društva 1. i 2. 6. 2012.

Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, Zagreb
PETAK, 1. 6. 2012, 16.30-19.50

16.30-16.40 Alma Zubović: Pijanistički profil Ive Mačeka (1914.-2002.)
16.45-16.55 Davorka Radica: Ritamska komponenta glazbe 20. stoljeća
17.00-17.10 Jelica Valjalo: Dioklecijan – posljednja opera Ive Tijardovića
17.15-17.25 Emil Čić: Hrvatski zvjezdani trenutci br. 2
17.30-17.40 Lovorka Ruck: Riječki glazbeni noviteti
17.45-17.55 Branka Ban: Slavonski kantuali nekad i danas: stanje istraživanja vukovarske građe

18.00-18.15 odmor

18.15-18.35 Ana Kunjko i Ivana Petravić: Počeci djelovanja Oratorijskog zbora Sv. Marka: glazbeni arhiv i napisi u Svetoj Ceciliji
18.40-18.50 Lucija Konfic: Josip Mihovil Stratico u Sanguinettu – iskustva i očekivanja jednog istraživanja
18.55-19.15 Ana Čizmić: Katalog srednjovjekovnih glazbenih rukopisa u Dalmaciji
19.20-19.30 Hrvoje Beban: Dominikanska koralna tradicija u kasnosrednjovjekovnoj Dalmaciji
19.35-19.45 Hana Breko Kustura: Nepoznati dalmatinski misal “romano–spalatense(?)” – Budimpešta, Nacionalna biblioteka Széchényi, 14. stoljeće

 

SUBOTA, 2. 6. 2012. 9.30-10.55

9.30-10.40 Okrugli stol posvećen 100. obljetnici rođenja Huberta Pettana

9.30-9.40 Vilena Vrbanić: Ostavština Huberta Pettana u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu
9.40-9.50 Rozina Palić-Jelavić: Hubert Pettan i Ivan Zajc
9.50-10.00 Nada Bezić: Pettanova neobjavljena knjiga 150 godina Muzičke škole “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu
10.00-10.10 Sanja Majer-Bobetko: Predstavljanje rukopisne knjige Friderik Rukavina – istaknuti hrvatski dirigent
10.10-10.30 Lucija Bodić i Tereza Špralja: Iz korespondencije Huberta Pettana
10.30-10.40 Koraljka Kos: Solo-pjesme Huberta Pettana

Završna diskusija

 

U 11 sati počinje godišnja skupština Hrvatskog muzikološkog društva promocijom novih izdanja

Izdanja, Studije

Glagoljaško pjevanje u Kraljevici

Gorana Doliner

Glagoljaško pjevanje u Kraljevici. Književno-povijesne pojave, kontekstualne strukture i glazbene osobine napjeva

Glagolitic Singing in Kraljevica. Literary-historical Phenomena, Textual Structures and Musical Characteristics of the Chant

Muzikološke studije, br. 14
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2011.
155 str.

 

Glagoljaško pjevanje u KraljeviciKompleks glagoljaštva s njegovom glazbenom dimenzijom svakako je pojava od posebna interesa i jasne povijesne važnosti za hrvatsku glazbenu kulturu, kako unutar nje same tako i u pogledu silnica koje nas iz nje i u nju kulturološki vode nadaleko – i prostorno i vremenski.
Ova je knjiga nastala na temelju dugogodišnjeg rada i autoričina bavljenja ne samo glagoljaškim pjevanjem u Kraljevici, nego i prije svega u Novom Vinodolu te široj sjeverno-jadranskoj regiji. Stoga je i bilo moguće meritorno višekratno upozoravati na povezanost inače „prilično jedinstvene glazbene liturgijske prakse“ na obrađivanom lokalitetu i u Hrvatskom Primorju sa srodnim pojavama u Istri i na sjeverno-jadranskim otocima. Pritom su autorici podjednako dobro poslužili izvori i uporišta poput ostavštine zaslužne proučavateljice glagoljaškog pjevanja Lujze Kozinović i ostali povijesni izvori nastali tijekom više od dva prethodna stoljeća, a sve to uz nadopunu i nadgradnju dugogodišnjim vlastitim terenskim istraživanjima.
Za potvrdu osnovne teze da je glagoljaško pjevanje specifični i varirajući amalgam starijih bizantskih i gregorijanskih slojeva s lokalnim folklornim postupcima i izričajima u beskonačnim varijantama može se u tekstu naći dovoljno važnih dokaza i zanimljivih zagovora, koji će i specijaliziranog i tek stručno znatiželjnog čitatelja uvjeriti u vjerodostojnost diskursa i potrebu da se i na ovaj metodološki način nastavi daljnje istraživanje hrvatske glagoljaške glazbene baštine.
Autorica s pravom upozorava na nužnost filološko-muzikološkog pristupa kao modela za proučavanje drugih lokaliteta izvan polaznoga, želi li se fenomen sagledati u cjelini kako je postojao i još postoji u društvenoj zbilji i praksi, ne dovodeći pritom u pitanje ono što je sama nazvala „jasnom hijerarhijom crkvene glazbe“, odnosno primatom teksta nad tonom, tj. činjenicu da su glazbene forme glagoljaškog pjevanja neraskidivo vezane uz sadržaj, funkciju i strukturu uglazbljenih tekstova. Čitavom dosad izvrsno proučenom i uzorno predstavljenom kompleksu glagoljaštva kao liturgijsko-crkvene, jezične i jezikoslovne, spisateljske, tiskarske i ostale pojave ovom se (i ovakvom) studijom još jednom potvrđuje glazbena, odnosno muzikološka komponenta kao njegovo bitno i specifično obogaćenje.
Nadalje, u području uže omeđenom glazbenom problematikom, važnim i zanimljivim se čini kompleks problema vezanih uz najopćenitije odrednice tipa „pučko-gradsko“. Autorica pomno razrađuje niz razina i slojeva koji upućuju na izrazitu složenost odnosa između, na primjer, usmene tradicije glagoljaškog pjevanja kakva je u Kraljevicu prenesena iz Novog Vinodolskog oko 1790. i kasnije tradicije komponiranja „umjetničke“ crkvene glazbe s jedne strane, te uvođenja orgulja 1863. s druge strane. Ovaj kompleks uključuje i fin autoričin smisao da u neku vrstu spontane nevremenitosti glagoljaškog pjevanja unese i izvjesnu dozu povjesnosti, uspostavljajući kontinuitet repertoara i pjevanja prema historiografskom metodom utvrđenim postajama konkretnih i relevantnih povijesnih događaja i zbivanja – od oko 1790. preko 1819., 1869/70., 1945/50. do 1964., 1979. i 1981.

2011.
ISBN 978-953-6090-40-2
150,00 kn + poštarina
Skupovi, Skupovi

Međunarodni muzikološki skup „Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911): Glazbena historiografija i identitet“

Međunarodni muzikološki skup
„Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911):
Glazbena historiografija i identitet“

Hrvatsko muzikološko društvo
(hmd@hmd-music.hr)
i
Odsjek za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
(glazba@hazu.hr)
Kuhačev portret
Kuhačev portret

organiziraju međunarodni muzikološki skup „Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911): Glazbena historiografija i identitet“ u povodu stote obljetnice preminuća istaknutog pionira historijske muzikologije, etnomuzikologije i glazbene historiografije u Hrvatskoj.
Skup će se održati 27., 28. i 29. listopada 2011. u palači HAZU, Zagreb, Zrinjski trg 11.

Prvo tematsko težište skupa, kako je najavljeno u njegovu naslovu, je problematizacija poimanja, konstruiranja i pisanja glazbene historiografije kako ju je u svojem opsežnom i složenom opusu oprimjerio na slučaju hrvatske i južnoslavenske glazbene historiografije F. Ks. Kuhač. S obzirom da je Kuhač djelovao pretežno u doba „nacionalnog romantizma“, u kojem su se sličnom ili identičnom problematikom bavile i mnoge druge europske nacionalne muzikologije, obuhvaćene su – uz one s temama vezanim uz Kuhača – i sukladne etničke i nacionalne teme, kao i one koji ovu problematiku obrađuju teorijski i načelno.

Drugo tematsko težište jest pitanje poimanja, stvaranja i utvrđivanja glazbenog identiteta – na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i/ili nadnacionalnoj razini – koji na složen i ponekad kontroverzan način ilustrira upravo Kuhačev primjer vlastita laviranja između hrvatskog, južnoslavenskog ili panslavenskog identiteta. Moguće ga je artikulirati unutar širega tematskog okvira odnosa glazbe i identiteta, koji uključuje procese izražavanja i stvaranja identitetâ glazbom u različitim povijesnim i društvenim uvjetima i s različitim ideološkim pozadinama, s obzirom na etnicitet, većinske i manjinske zajednice, pojedince i kolektiv, spol i rod, profesiju itd.

Službeni jezici skupa su hrvatski i engleski, duljina izlaganja 20 minuta.

 

Program skupa / Programme of the meeting
Sažetci / Abstracts
Slike / Images
Program koncerta / Programme of the concert

Godišnji susreti, O društvu

2011. god. 12. godišnji susret

12. godišnji susret Hrvatskog muzikološkog društva
13. i 14. svibnja, 2011.
Tribine grada Zagreba, Kaptol 27

PETAK, 13. 5. 2011, 16.30-19.30

18.00-18.15 odmor

SUBOTA, 9.30-11.00

  • 9.30-9.40 Lovorka Ruck: Vijesti iz Rijeke: 100. obljetnica rođenja skladatelja i glazbenog pedagoga Josipa Kaplana i Simfonijska impresija Vjekoslava Gržinića
  • 9.45-9.55 Hrvoje Beban: Badijska zbirka liturgijsko-glazbenih kodeksa u franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku
  • 10.00-10.10 Ana Čizmić: Katalog srednjovjekovnih glazbenih rukopisa u Dalmaciji
  • 10.15-10.25 Davorka Radica: O utemeljenosti vizualne predodžbe glazbenog prostora i vremena
  • 10.30-10.40 Lada Duraković: Odjel za glazbu pulskoga Sveučilišta
  • 10.45-10.55 Ljerka Perči: Nekoliko riječi o F. A. Werneru i putovanju željeznicom u 19. stoljeću

U 11 sati počinje godišnja skupština Hrvatskog muzikološkog društva promocijom novih izdanja

Izdanja, Zbornici

Glazbeno kazalište kao elitna kultura

Komentiraj

Musical Theatre as High Culture? The Cultural Discourse on Opera and Operetta in the 19th Century

Glazbeno kazalište kao elitna kultura? Kulturološki diskurs o operi i opereti u 19. stoljeću

Urednici / Editors: Vjera Katalinić – Stanislav Tuksar – Harry White

Muzikološki zbornici / Musicological proceedings, br./no. 15
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2011.
166 str.

katalinic-tuksar-white-ur-_glazbeno-kazaliste-kao-elitna-kulturaOvaj je zbornik rezultat simpozija održanog u Zagrebu 24. i 25. studenog 2006. godine u organizaciji Hrvatskog muzikološkog društva. U pojedinim člancima u zborniku analiziraju se i propituju razni tipovi pozornica u 19. stoljeću na kojima se susreću elitno i popularno: u glazbeno-scenskim žanrovima kao takvima, u literarnim predlošcima, u povijesno-političkim utjecajima na produkciju, u organizacijskim aspektima, u društveno-povijesnom kontekstu te u arhitektonskim i vizualnim elementima. Istražuje se koncepcija repertoara i predstavljanje nacionalnih težnji te njihov odnos prema internacionalnome; transfer ideja, ljudi, projekata, kulturnih modela te mijene i prilagodba repertoara u novim okvirima; recepcija domaćih i stranih djela, obrazovanje publike i izvođačkog kadra. Raznovrsni pristupi i metodologija istraživača povjesničara kulture i medicine, sociologa i muzikologa najčešće počivaju na analizi usporedba, gradnji modela i statistici.

***

These Proceedings present a collection of papers delivered at an international scholarly conference held in Zagreb on 24 and 25 November 2006, organized by the Croatian Musicological Society. In the papers presented here, various phases of nineteenth-century musical theatre which combined high and popular modes of culture are analysed: these include the impact of political and historical elements on theatrical production, as well as the socio-historical dimension of operatic production and its architectonic and visual elements. The following themes are also explored: the concept of repertories; the presentation of national aspirations and their relation to international practice; the adaptation of ideas, personnel, projects, cultural models and repertories to new circumstances; the reception of domestic and foreign works; the education of both the audiences and the performing artists. The interdisciplinary approach of the contributors to this volume, which draws on the history of culture, literature, medicine, sociology and musicology, is supported by an analysis of parallels, paradigms and statistics relevant to the subject as a whole.

2011.
ISBN 978-953-6090-39-6
120,00 kn + poštarina