Arhiva kategorije: Djelatnosti

2014. god. 15. godišnji susret

15. godišnji susret Hrvatskog muzikološkog društva (23-24. 5. 2014.)

Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, Zagreb

 

petak, 23. 5. 2014: 16.30-20.00

16.30-16.40 Krešimir Galen: Elansko-asirsko ishodište hrvatske diafonije / stila paralelnih intervala / na primjeru dvocijevnih klarineta 098 971 4487.
16.45-16.55 Mira Hadžihusejnović-Valašek: Notna zbirka crkvenih pučkih popijevaka baranjskih Šokaca.
17.00-17.10 Davorka Radica: O ishodima učenja u glazbi
17.15-17.25 Lucija Bodić: Hrvatska filmska i televizijska glazba u arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda
17.30-17.40 Valentina Badanjak Pintarić: Orguljaška baština Sisačke biskupije
17.45-17.55 Alma Zubović: Skladateljski profil Ive Mačeka (1914.-2002.)
18.00-18.15 Vilena Vrbanić i Lucija Konfić: Građa o glazbi na Digitalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

18.20-18.40 odmor

18.40-18.50 Ljerka Perči: Što piše u ugovoru o sviranju iz 1813. godine?
18.55-19.05 Grgur Marko Ivanković i Ljerka Perči: Građa o glazbi na Digitalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
19.10-19.20 Maja Milošević: O kontekstu suvremene izvedbe napjeva „Gospina plača“ iz procesije „Za križen“ na otoku Hvaru
19.25-19.35 Rozina Palić-Jelavić: Ivan Zajc i HPD Kolo (u povodu 100. obljetnice smrti)
19.40-19.50 Lada Duraković: Dva nosača zvuka iz Istre

 

subota, 24. 5. 2014: 9:00-10.45

9.00-9.10 Tomislav Bužić: Iz privatne ostavštine Stanka Horvata
9.15-9.25 Aldo Foško: Koncertni programi HGZ-a između dva režima: 1940./1941. HGZ-a izmedu dva rezima

9.30-9.40 Iva Nimac: Pregled koncerata, priredbi, predstava i ostalih događanja u KDVL 1980. godine
9.45-9.55 Branimir Pofuk: Spisi ravnateljstva HGZ-a iz 1953.
10.00-10.15 Sara Ries i Tomislav Fašaić: Fond Gjure Eisenhutha u knjižnici HGZ-a
10.20-10.30 Vjera Katalinić: Hrvatski glazbenici „migranti“ u europskom projektu (HERA: MusMig)
10.35-10.45 Koraljka Kos: Počeci institucionalizacije hrvatske muzikologije: sjećanja na 1970-e

Završna diskusija

 

Godišnja skupština počinje u 11.00; u pauzi: promocije novih izdanja HMD-a

Dodijeljena je godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013. godinu za knjigu prof. dr. Ivane tomić Ferić: Julije Bajamonti: Glazbeni rječnik.

Galerija autora


 

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)

Giuseppe Michele [Josip Mihovil] Stratico

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
Concerto for Two Violins and Strings in D major (2)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 7
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Lucija Konfic

stratico_koncert-za-dvije-violine-i-gudace-u-d-duru-2Straticovi koncerti sačuvani su samo u relativno urednom rukopisu i to kao dionice, što nije neuobičajeno, s obzirom da je to bio najčešći način diseminacije te vrste glazbe u 18. stoljeću.
Concerto a due violini obbligati (1) (It. 627) i Concerto a due violini obbligati (2) (It. 628) pisani su za dvije solo violine uz pratnju malog gudačkog orkestra. Sadrže po tri stavka u rasporedu tempa brzi-spori-brzi. Oba su skladana u D-duru, kao i većina Straticovih violinskih koncerata. Prvi i treći stavak uvijek su u osnovnom tonalitetu, dok je srednji stavak u prvom slučaju u paralelnom molu, a u drugom slučaju u istoimenom molu. Uobičajeno onodobnoj talijanskoj praksi, Stratico teži skladati lijepe i zanimljive melodijske linije što je najvažniji izražajni element u svim Straticovim koncertima, kao i u sonatama i drugim djelima.
(Iz predgovora L. Konfic)

2013.
ISMN 979-0-9005206-5-4
100,00 kn + poštarina

Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.): Glazbena historiografija i identitet

Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.): Glazbena historiografija i identitet

Franjo Ksaver Kuhač (1834.-1911.): Music Historiography and Identity

Urednici / Editors: Vjera Katalinić – Stanislav Tuksar

Muzikološki zbornici / Musicological proceedings, br./no. 16
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.
323 str.

Katalinić – Tuksar (ur.)_Franjo Ksaver KuhačOvaj je zbornik rezultat simpozija održanog u Zagrebu 27, 28. i 29. listopada 2011. godine u organizaciji Hrvatskog muzikološkog društva i Odsjeka za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u povodu stote obljetnice preminuća Franje Ksavera Kuhača (1834-1911), istaknutog pionira historijske muzikologije, etnomuzikologije i glazbene historiografije u Hrvatskoj. Prvo tematsko težište skupa bilo je artikulirano kao problematizacija poimanja, konstruiranja i pisanja glazbene historiografije kako ju je u svojem opsežnom i složenom opusu oprimjerio na slučaju hrvatske i južnoslavenske glazbene historiografije F. Ks. Kuhač. S obzirom da je Kuhač djelovao pretežno u doba „nacionalnog romantizma“, u kojem su se sličnom ili identičnom problematikom bavile i mnoge druge europske nacionalne muzikologije, bili su uključeni i drugi prilozi sa sukladnim etničkim i nacionalnim temama, kao i oni koji ovu problematiku obrađuju teorijski i načelno. Drugo tematsko težište bilo je artikulirano kao pitanje poimanja, stvaranja i utvrđivanja glazbenog identiteta – na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili nadnacionalnoj razini – koji na složen i često kontroverzan način ilustrira upravo Kuhačev primjer vlastita laviranja između hrvatskog, južnoslavenskog ili panslavenskog identiteta. Ovaj se Zbornik sastoji od 26 članaka, čiji su autori ugledni muzikolozi, etnomuzikolozi, estetičari glazbe i sveučilišni profesori iz Austrije, Bugarske, Crne Gore, Češke Republike, Hrvatske, Irske, Italije, Mađarske, Poljske, SAD-a i Slovenije. U odnosu na dosadašnje spoznaje o djelovanju F. Ks. Kuhača i dometima njegovih dostignuća ovaj Zbornik donosi niz novih podataka i uvida prije svega u Kuhačevu onodobnu i suvremenu prisutnost i važnost u srednjoeuropskom prostoru, čime ga se dokumentirano potvrđuje kao ličnost i znanstvenika daleko šireg od nacionalnih okvira u kojima ga se dosad uglavnom razmatralo.

***

These Proceedings present a collection of papers delivered at an international scholarly conference held in Zagreb between 27 and 29 October 2011, organized by the Croatian Musicological Society and the Department for History of Croatian Music of the Croatian Academy of Sciences and Arts, both from Zagreb, on the occasion of 100th anniversary of the passing away of Franjo Ksaver Kuhač (1834-1911), the outstanding pioneer of historical musicology, ethnomusicology and music historiography in Croatia. The first thematic area of the Symposium was devoted to the issues of understanding, constructing and writing music historiography, exemplified by Kuhač himself in his vast and complex scholarly output dealing with Croatian and South-Slavic music historiography. Taking into account that Kuhač was prevailingly active during the period of „national Romanticism“, in which similar or identical problems were treated by many other European national musicologies, other contributions were welcomed dealing with corresponding ethnic and/or national topics, as well as those elaborating it on theoretical levels. The second proposed thematic area covered questions of conceiving, establishing and creating music identity/identities – at local, regional, national and/or supranational levels – which, again, have been illustrated in a multifold and sometimes controversial manner by Kuhač’s own steering between Croatian, South-Slavic and Pan-Slavic identities. This Proceedings consists of 26 articles in all. Their authors are outstanding musicologists, ethnomusicologists, aestheticians of music and university professors from Austria, Bulgaria, Croatia, the Czech Republic, Hungary, Ireland, Italy, Montenegro, Poland, Slovenia, and the USA. In relation to our former understanding of F. Ks. Kuhač’s activities and the range of his achievements, this Proceedings offers a series of new data and insights first of all in Kuhač’s contemporary and today’s presence and importance within the Central-European space. Thus it is well documented that Kuhač used to be and still is a personality and scholar who widely surpasses the national frames within which he has been mostly regarded up to now.

2013.
ISBN 978-953-6090-48-8
150,00 kn + poštarina

Julije Bajamonti (1744-1800): Glazbeni rječnik

Ivana Tomić Ferić

Julije Bajamonti (1744-1800): Glazbeni rječnik. Transkripcija, prijevod, komentari

Julije Bajamonti (1744-1800): Dictionary of Music. Transcription, translation, commentaries

Muzikološke studije, br. 17
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.
478 str.

 

tomic-feric_julije-bajamonti-glazbeni-rjecnikU ovoj se knjizi obrađuje dosad neproučeni enciklopedijski koncipirani glazbeni Rječnik (s izvornim nazivom: Musica) Julija Bajamontija (1744.-1800.) kao prvi takve vrste nastao u Hrvatskoj. Time se stječe uvid u još jedan aspekt stvaralaštva najznačajnijeg polihistora i skladatelja u dalmatinskoj i hrvatskoj glazbenoj kulturi 18. stoljeća.

Građa se sastoji od ukupno 381 glazbenog termina na talijanskom i francuskom sakupljenog u rasponu od srednjega vijeka i talijanske renesanse do francuskog enciklopedizma. Bajamonti je pri izradbi svojega Rječnika upotrijebio i naveo ukupno 63 naslova među kojima se nalaze glazbeno-teorijska i glazbeno-historiografska djela npr. d’Alemberta, F. Algarottija, Aristoksena, E. de Arteage, G. M. Artusija, J. B. Dubosa, V. Galileija, V. Manfredinija, Plutarha, J.-J. Rousseaua, G. Tartinija, Z. Tevoa, G. Zarlina i drugih, ali je i konzultirao opću literaturu s područja politike, prava, fizike, astronomije, prirodne filozofije, pjesništva, opće i crkvene historiografije i ostalog autora kao što su npr. Ciceron, D. Diderot, Horacije, J. Kepler, Montesqieu, I. Newton, Voltaire i dr. Ovome se mogu pridodati i naslovi jedanaest talijanskih i francuskih časopisa te daljnjih 58 djela poznatih i više…znatih autora od antike do 18. stoljeća. Ova je knjiga prvo predstavljanje teksta Bajamontijeva Rječnika u suverenom i meritornom prijevodu na hrvatski. Znanstveni aparat prati transliteraciju (2. dio) i prijevod s komentarima (3. dio) teksta Bajamontijeva leksikona, a temeljni znanstveni dio čitavoga rada sastoji se od dešifriranja, tumačenja, analize i usporedbe pojmova i natuknica (1. dio). Na području teorije glazbe klasificirani su i obrađeni pojmovi koji se odnose na tonske sustave, kontrapunkt, ritam (mjeru, takt) i notaciju, a detaljno je predstavljen glavni izvornik – djelo Gioseffa Zarlina Le Istitutioni harmoniche. Na opsegom manjem području organologije obrađeno je pet skupina instrumentalnih denotata (idiofonski, membranofonski, kordofonski, aerofonski i mehanički instrumenti). U zasebnom poglavlju s multidisciplinarnim pristupom obradi glazbenih termina artikulirane su cjeline koje obrađuju prirodne znanosti i glazbu, medicinu, psihologiju i glazbu te poeziju, filozofiju i glazbu. Popisi, dodatci, literatura, engleski sažetak i kazalo imena tvore 4. dio ovog opsežnog rada.
2013.
ISBN 978-953-6090-46-4
 180,00 kn + poštarina
------------------------------------------------------------
Autorica je za knjigu primila sljedeće nagrade:
Godišnja “Nagrada Dragan Plamenac” za 2013.
Nagrada “Josip Andreis” HDS-a 2013.
Nagrada HAZU 2014.

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (1)

Giuseppe Michele [Josip Mihovil] Stratico

Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
Concerto for Two Violins and Strings in D major (2)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 6
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor/ Preface: Lucija Konfic

stratico_koncert-za-dvije-violine-i-gudace-u-d-duru-1Straticovi koncerti sačuvani su samo u relativno urednom rukopisu i to kao dionice, što nije neuobičajeno, s obzirom da je to bio najčešći način diseminacije te vrste glazbe u 18. stoljeću.
Concerto a due violini obbligati (1) (It. 627) i Concerto a due violini obbligati (2) (It. 628) pisani su za dvije solo violine uz pratnju malog gudačkog orkestra. Sadrže po tri stavka u rasporedu tempa brzi-spori-brzi. Oba su skladana u D-duru, kao i većina Straticovih violinskih koncerata. Prvi i treći stavak uvijek su u osnovnom tonalitetu, dok je srednji stavak u prvom slučaju u paralelnom molu, a u drugom slučaju u istoimenom molu. Uobičajeno onodobnoj talijanskoj praksi, Stratico teži skladati lijepe i zanimljive melodijske linije što je najvažniji izražajni element u svim Straticovim koncertima, kao i u sonatama i drugim djelima.
(Iz predgovora L. Konfic)

2013.
ISMN 979-0-9005206-4-7
100,00 kn + poštarina

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru
Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major

Gazophylacium musicae croaticae, br. 5
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura + dionice

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić

jarnovic_14-koncert-za-violinu-i-orkestar-u-a-duruJarnovićev 14. violinski koncert bio je najprije objavljen kod francuskog izdavača Siebera 1790, a potom ga je preuzeo berlinski nakladnik Hummel (1791-92) te pariški Imbault (prije 1793). U to je vrijeme Jarnović, koji se sklonio od revolucionarnog požara u Francuskoj, već bio u Engleskoj, pokušavajući se plasirati kao virtuoz, koncertirajući i objavljujući svoja prva (komorna) djela na vlastiti trošak. Njegov je 14. koncert također najprije objavljen kao sonata (zajedno s onom prerađenom iz 10. koncerta) kod uglednog londonskog izdavača Longman & Broderip (vjerojatno 1791). Kad je dobio prva priznanja, britanski su izdavači bili motivirani da objavljuju i njegove izvorne i potpune koncerte. Tako je 14. koncert u verziji za violinu i orkestar (dionice) objavljen kod dva britanska izdavača: J. Dalea (vjerojatno oko 1795) i C. Wheatstonea, a njihova izdanja očituju tek manje razlike u odnosu na ona ranija francuska.
Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publike na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom druge dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista (kojeg uglavnom prate samo violine) i orkestra. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi u dionicama violina. Nakon virtuoznog srednjega dijela (neke vrste provedbe: niza novih motiva i pasaža, uobičajenih za njegov stil), repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka.
(Iz predgovora V. Katalinić)

2013.
ISMN 979-0-9005206-3-0
100,00 kn + poštarina

Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)

Julije Bajamonti

Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)
Aria Frena, mio bene for Soprano and Orchestra (1775)

Gazophylacium musicae croaticae, br. 4
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2013.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač / Revised by: Zoran Juranić
Partitura i dionice

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić

bajamonti_arija-frena-mio-bene-za-sopran-i-orkestar-1775Dok su neke Bajamontijeve skladbe u zbirci Algarotti našle svoje blizance u splitskoj katedrali, arija Frena, mio bene je jedinstvena. Autografska partitura sastavljena je za sopran uz pratnju uobičajenog klasicističkog orkestra koji tvore gudači te flaute i rogovi in Es a due. Manje odudaranje od uobičajenog rasporeda predstavljaju dvije dionice viola, što se može uočiti i u nekim drugim Bajamontijevim djelima, a ukazuje na specifičnost onodobnih splitskih izvodilačkih mogućnosti. Naime, iako je Bajamonti nekolicinu djela skladao u Italiji (Venecija, Padova), vjerojatno ih je namijenio izvedbi u rodnome gradu, osobito u vrijeme kada se bavio organizacijom glazbenih akademija. Tako su korišteni uobičajeni tekstovni predlošci, prisutni na mletačkoj glazbenoj sceni, prvenstveno stihovi iz libretta Pietra Metastasia, o čemu svjedoči niz arija, dueta i zborova sačuvanih u splitskoj katedrali.
Tekst ove arije također je u duhu metastazijanskih opera:
„Frena, mio bene, il pianto
non sospirar d’amor;
ah, da si dolce incanto
strugger mi sento il cor!
(Iz predgovora V. Katalinić)

2013.
ISMN 979-0-9005206-2-3
50,00 kn + poštarina

2013. god. 14. godišnji susret

14. godišnji susret Hrvatskog muzikološkog društva 17. i 18. 5. 2013.

Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, Zagreb

PETAK, 17. 5. 2013., 17.00-19.30

17.00-17.10 Željka Tonković: Informativni uvid u ostavštinu pijanista i klavirskog pedagoga Darka Lukića
17.15-17.25 Branka Ban: Himne sv. Boni, zaštitniku vukovarskog franjevačkog samostana
17.30-17.40 Vilena Vrbanić: Franjo Ksaver Kuhač – diplome, zahvale i odlikovanja: pregled
17.45-17.55 Stanislav Tuksar: Problem Doktorskog studija muzikologije

18.00-18.15 odmor

18.15-18.35 Lada Duraković: Iz pulskog glazbenog izdavaštva
18.40-18.50 Jelica Valjalo: Glazbeni život Dubrovnika od 16. do 18. stoljeća – stanje istraživanja
18.55-19.15 Vjera Katalinić: Glazbena zbirka dubrovačke Katedrale

SUBOTA, 18. 5. 2013., 9.30-10.40

9.30-9.40 Alma Zubović: Državna matura iz Glazbene umjetnosti
9.45-9.55 Hana Breko Kustura: Dalmatinski misal iz Budimpešte, 14. stoljeće: Pitanje provenijencije i lokaliteta primjene. Nove spoznaje
10.00-10.10 Ivana Gortan-Carlin: Milottijevi dani
10.15-10.25 Vedrana Juričić: Virtualna izložba
10.30-10.40 Ljerka Perči – Grgur Marko Ivanković: Glazba u muzeju

Molimo sudionike da se drže predviđenog vremenskog okvira.

U 10.45 sati počinje godišnja skupština Hrvatskog muzikološkog društva (poziv u prilogu) promocijom novih izdanja.

Galerija

Glazbena pretklasika

Peter Rummenhöller

Glazbena pretklasika: kulturni i glazbenopovijesni oris glazbe u 18. stoljeću između baroka i klasike

Opća povijest glazbe, sv. 4
Prev. s njemačkog Sead Muhamedagić
Nasl. izv.: Die musikalische Vorklassik
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2004.
173 str.

rummenholler_glazbena-pretklasikaBilješka o autoru

Peter Rummenhöller (Wuppertal, 1936) studirao je 1956-58. u Saarbrückenu na Visokoj glazbenoj školi glasovir i glazbenu teoriju, a 1956-63. na Sveučilištu muzikologiju. Godine 1963. promovirao je s disertacijom Moritz Hauptmann als Theoretiker. Eine studie zum erkenntniskritischen Theoriebegriff in der Musik (Moritz Hauptmann kao teoretičar. Studija o spoznajno-kritičkom pojmu teorije u glazbi; Wiesbaden 1963). Od 1972. predavao je kao redoviti profesor muzikologije, sociologije glazbe i glazbene pedagogije na Visokoj pedagoškoj školi, sada Visokoj umjetničkoj školi u Berlinu. God. 1970-78. bio je urednik časopisa Zeitschrift für Musiktheorie. U svojim napisima o sociologiji, teoriji i povijesti glazbe nastoji glazbu posredovati kao poglavito kulturološku i duhovnopovijesnu pojavu.

Bilješka o knjizi

Glazbena “pretklasika”, taj vremenski odsječak između oko 1735. i 1785. Peter Rummenhöller shvaća kao zasebnu epohu. Ona, međutim, ne očituje jedinstvo nego višestrukost, proturječnost, karakter prijelomnosti i rastrojenost, a njezino predstavljanje morat će postati predmetom poučavanja neortodoksnog kulturnopovijesnog razmatranja. U skladu s time Rummenhöller ne postupa strogo sistematski – prema vrstama, pojedinim osobnostima, značajnim središtima glazbenih zbivanja ili prema duhovnim, kulturnim i društvenopovijesnim strujama – nego preuzima iz svih tih stajališta ponešto na onaj način kako mu se u skladu s vlastitim nazorima čini nužnim i nanovo sastavlja epohu poput mozaika. Pritom nastaje uzbudljiva slika najproturječnijih ideja, paradoksalnih tendencija i nejedinstvenih snaga između sutona apsolutizma na zalasku i zore građanske revolucije.

2004.
ISBN 953-6090-26-0
cijena: 24 €; za članove: 12 €

Barokna glazba

Claude V. Palisca

Barokna glazba

Opća povijest glazbe, sv. 3
Prev. s engleskog Stanislav Tuksar
Nasl. izv.: Baroque Music
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2005.
348 str.

palisca_barokna-glazbaBilješka o autoru

Američki muzikolog Claude Victor Palisca (Rijeka, Hrvatska, 1921. – New Haven, SAD, 2001.) iselio je još kao dijete s roditeljima u SAD. Studirao je glazbu u Queens Collegeu (New York), a kompoziciju i muzikologiju na Harvardovu sveučilištu (doktorirao 1954.). Djelovao je kao sveučilišni profesor povijesti glazbe na Sveučilištima Illinois (1953.-59.) i Yale (1959.-92.). Gostovao je kao predavač na sveučilištima u Berkeleyu, Princetonu, Michiganu, zap. Australiji, Zagrebu, Granadi i Barceloni. Palisca je bio jedan od vodećih američkih muzikologa druge polovice XX. st. i vrhunski svjetski stručnjak za razdoblje kasne renesanse i baroka te starije povijesti teorije glazbe. Bio je suprevoditelj na engleski Zarlinovih Istitutioni harmoniche, znatno je pridonio rasvjetljavanju utjecaja Girolama Meia na prvu Firentinsku cameratu, teorijske osnove rasprave između Artusija i Monteverdija te odnosa empirijske znanstvene misli u 17. st. i odgovarajućeg razvitka teorijâ harmonije i udezbe. Bavio se i poviješću i organizacijom glazbene pedagogije i studija muzikologije. Bio je predsjednik Američkog muzikološkog društva (1970.-72.), američkog Nacionalnog savjeta za umjetnost u obrazovanju (1967.-69.) te potpredsjednik Međunarodnog muzikološkog društva (1977.-82.).Objavio je niz znanstvenih rasprava u vodećim svjetskim muzikološkim časopisima te više knjiga među kojima se ističu Barokna glazba (Baroque Music; tri izd. 1968.-91.), Humanizam u talijanskoj renesansnoj glazbenoj misli (Humanism in Italian Renaissance Musical Thought; 1985.) i Studije o povijesti talijanske glazbe i glazbene teorije (Studies in the History of Italian Music and Music Theory; 1994.). Bio je, među ostalim, i urednik knjige Donalda J. Grouta Povijest zapadne glazbe (A History of Western Music;, izd. 1980. i 1996.) i više izdanja Nortonove antologije zapadne glazbe (Norton Anthology of Western Music).

Bilješka o knjizi

Knjiga Barokna glazba u engleskom izvorniku dio je poznate američke serije Prentice Hall History of Music koja je studentima, profesorima i informiranim ljubiteljima glazbe pružila sveobuhvatne, znanstveno-stručne te razumljivo i komunikativno pisane panoramske poglede na glavna stilska razdoblja u povijesti glazbe Zapada. Palisca u ovoj monografiji o baroknoj glazbi posebno naglašava stilski razvitak barokne glazbe i njezinih praksi proizašlih iz renesanse. U njoj se upućuje na proučavanje tipičnih primjera glazbe baroknog razdoblja i najznačajnijih načina komponiranja, a nije se namjeravalo pružiti sveobuhvatni pregled najznamenitijih skladatelja i njihovih djela. Tako su jedna od glavnih vrlina ovoga izdanja, kao što je to slučaj i s knjigom o renesansnoj glazbi u ovoj seriji, mnoge analize glazbenih primjera. Ove analize opisuju važne aspekte pojedinih glazbenih djela, pomažu ilustrirati opće spoznaje o glazbenim stilovima i žanrovima i teoretiziraju o skladateljskim izborima i strategijama komponiranja u razdoblju baroka. Nadalje, utvrđuje se da da je zajednička nit koja je ujedinjavala glazbu baroka od Marenzija do Bacha i Händela bilo vjerovanje u moć ili čak obavezu glazbe da pokrene čovjekove afekte. Taj ideal izražajnosti pratio je korpus glazbenih tehnika poput tzv. šifriranog basa i concertato stila, stroga metrička kontrola ritma i stereotipizirane kategorije skladanja, tretiranja disonance i harmonijskih pokreta određenih akordikom a ne slobodno protustavljenim melodijskim linijama. U knjizi se obrađuju razni glazbenobarokni pojmovi i pojave poput recitativnog stila, duhovnog koncerta, kantate, oratorija, opere, sonate, koncerta i sinfonie, artikulira se posebno glazba za lutnju, čembalo, orgulje i klavir, a zasebno se raspravlja o operi u Francuskoj i Italiji, dramskoj i crkvenoj glazbi u Engleskoj te sakralnoj glazbi u Francuskoj. Iz kompleksa Bachova genija izabrane su kantate kao glavni repertoar za raspravu o Bachovu stilskom razvitku.

2005.
ISBN 953-6090-25-2
cijena: 28 €; za članove: 14 €