Sve objave od hmdmusic

2017. god. 18. godišnji susret

Svim članovima HMD-a!

Ovime Vas pozivamo na

18. godišnji susret
Hrvatskog muzikološkog društva

12. i 13. svibnja 2017,
Hrvatsko društvo skladatelja, Berislavićeva 9, Zagreb

PETAK, 12.5.2017: 17.00-19.30

17.00-17.10 Mira Hadžihusejnović-Valašek: Pjesme u molitvenicima zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca
17.15-17.25 Andrea Višak: Djelovanje Božidara Mohačeka
17.30-17.40 Zdenka Weber: Glazba kao sastavnica Kulturne diplomacije i predstavljanja Hrvatske u okviru diplomatske djelatnosti
17.45-17.55 Branka Ban: Kulturno-povijesna (re)valorizacija knjižne građe (digitalizacija  arhivske glazbene baštine vukovarskog franjevačkog samostana)
18.00-18.10 Vilena Vrbanić: Glazbeni instrumenti iz fundusa Dvora Veliki Tabor

18.15-18.30 stanka

18.30-18.40 Sara Ries: Iz korespondencije Franje Ksavera Kuhača: zagrebački krug kontakata (1864-1869)
18.45-18.55 Željka Tonković: Suvremeni elektronički mediji u glazbi
19.00-19.10 Vedrana Milin Ćurin: Novi program cjeloživotnog učenja naziva KLAPSKO PJEVANJE na Sveučilištu u Splitu
19.15-19.25 Lada Duraković: Iz povijesti Hrvatskoga radija: glazbeno-obrazovne emisije Školskog radija (1953-1963)

SUBOTA, 13.5.2017: 9:00-10.40

9.00-9.40 Projekt Glazbene arhivistike: Arhiv Oratorijskog zbora crkve sv. Marka; voditelj: ass. Hrvoje Beban

9.40-10.50 Predstavljanje novih muzikoloških projekata HRZZ (2017-2021)
9.40-10.00 Hana Breko Kustura: Hrvatski glazbeni i liturgijski kodeksi srednjega vijeka: Interdisciplinarna obrada (CROMUSCODEX70; IP-2016-06-6619)
10.00-10.20 Vjera Katalinić: Umrežavanje glazbom: promjene paradigmi u „dugom 19. stoljeću“ – od Luke Sorkočevića do Franje Ks. Kuhača (NETMUS19; IP-2016-06-4476)
10.20-10.40 Ivana Tomić Ferić: Glazbeni izvori Dalmacije u kontekstu srednjoeuropske i mediteranske glazbene kulture od 18. do 20. stoljeća (GIDAL; IP-2016-06-2061)
10.40-10.50 Diskusija

Molimo referente da se drže predviđenog vremena izlaganja

Galerija slika

------------------------------------------------------------
Godišnja skupština počinje u 11.00.

26. redovita godišnja skupština HMD-a 2017.

Zagreb, 2. svibnja 2017.

Svim članovima HMD-a!

Ovime Vas pozivamo na

26. REDOVITU GODIŠNJU SKUPŠTINU
HRVATSKOG MUZIKOLOŠKOG DRUŠTVA
ZA 2017. GODINU.

Uvod:

  • 25 godina Hrvatskog muzikološkog društva: 1992.-2017. – kratak pregled
  • Promocija novih izdanja HMD-a

Dnevni red:

  1. Izbor radnog predsjedništva, zapisničara i ovjerovitelja
  2. Zapisnik s godišnje skupštine HMD za 2016. godinu
  3. Izvješće o djelatnostima i ostvarenim akcijama HMD u 2016. godini
  4. Izvješće o prihodima i rashodima HMD u 2016. godini
  5. Plan i proračun za 2017. godinu (rekapitulacija)
  6. Program rada HMD za 2018. godinu
  7. Proračun HMD-a za 2018. godinu
  8. Izvješće Nadzornog odbora HMD-a
  9. Izvješće Pedagoške sekcije HMD-a
  10. Izvješće Povjerenstva za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac» HMD-a za 2016.
  11. Razno

------------------------------------------------------------

Skupština s uvodnim dijelom održat će se:
– u subotu 13. svibnja 2017.
– s početkom u 11:00 sati
– u dvorani Hrvatskog društva skladatelja, Berislavićeva 9, u Zagrebu.

Ponovno će biti organizirana prigodna prodaja edicija HMD-a.

Nakon održane Skupštine domjenak.

 

Za Upravni odbor HMD:
Akademik Stanislav Tuksar, predsjednik

Galerija slika

Dani otvorenih vrata HAZU 2017.

Poštovani članovi HMD-a,

obavještavamo Vas da će se 9. i 10. svibnja 2017. održati

Dani otvorenih vrata HAZU


Tom prigodom Odsjek za povijest hrvatske glazbe u Opatičkoj 18
nudi nekoliko sadržaja:

1) utorak, 9. 5. 2017 od 12 do 12.45

Popularno predavanje

UMREŽENA MUZIKOLOGIJA – predstavljanje dvaju novih muzikoloških projekata Hrvatske zaklade za znanost

prof. dr. sc. Vjera Katalinić (Umrežavanje glazbom u „dugom“ 19. stoljeću: od Luke Sorkočevića do Franje Ks. Kuhača) i
izv. prof. dr. sc. Hana Breko Kustura (Glazbeni kodeksi srednjega vijeka)

 

2) Izložba o Borisu Papandopulu (varijanta one koja je bila postavljena u Knjižnici HAZU), a polusatni dokumentarni film o skladatelju može se pogledati prema dogovoru.

Pregled svih događanja u okviru DOV HAZU 2017. možete pogledati na:
http://info.hazu.hr/upload/File/2017/DANI-OTVORENIH-VRATA-HAZU-2017_program_final.pdf

Vaš HMD

Natječaj za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac» za 2016. god

Svim članovima HMD-a!

Odlukom Upravnog odbora Hrvatskog muzikološkog društva od 27. veljače 2017, temeljem članka 3. Pravilnika o godišnjoj «Nagradi Dragan Plamenac» HMD-a, raspisuje se

Natječaj za dodjelu «Nagrade Dragan Plamenac»
za 2016. godinu

Prema članku 2. navedenog Pravilnika:

«Nagradu dodjeljuje HMD najboljem znanstvenom dostignuću, ponajprije vezanom uz hrvatsku glazbenu kulturu, hrvatskog ili inozemnog znanstvenika na području muzikologije, ostvarenom protekle godine. Nagrada se dodjeljuje pojedincu ili skupini znanstvenika za osobito vrijedan objavljeni znanstveni rad, relevantno primijenjeno muzikološko postignuće (muzikološko notno izdanje, nosač zvuka, organizacija simpozija, uredništvo knjige, očuvanje građe i dr.) ili za životno djelo.»

Uvjeti za dodjelu Nagrade:
  •     Prema čl. 4: Prijedloge za Nagradu ne može davati autor za vlastito ostvarenje.
  •     Prema čl. 7: Prijedlozi za dodjelu Nagrade moraju biti pismeno obrazloženi.
  •     Prema čl. 8: Prijedlog za dodjelu Nagrade mora sadržavati: područje djelatnosti za koje se predlaže Nagrada, opis i obrazloženje znanstvenog (muzikološkog) ostvarenja te ostalu raspoloživu dokumentaciju (knjige, muzikološka notna izdanja, nosače zvuka i druge objavljene materijale).

Rok za podnošenje prijava: 13. ožujka 2017. na adresu HMD-a, Opatička 18, 10000 Zagreb. Prijave za godišnju nagradu moraju sadržavati djelo za koje se predlaže nagrada te obrazloženje.

Druge obavijesti:
Prema čl. 5: Odluka o Nagradi objavit će se na 26. redovitoj Godišnjoj skupštini HMD-a 13. svibnja 2017.
Prema čl. 9: Nagrada se dodjeljuje u obliku povelje i novčanog iznosa.
Poziva se članstvo da podnese svoje prijedloge u predviđenom roku i u skladu s iznesenim uvjetima.

Za HMD:
Akademik Stanislav Tuksar, predsjednik, v.r.
(vrijedi kao potpis)

Gazophylacium Musicae Croaticae

Gazophylacium Musicae Croaticae

U seriji ‘Gazophylacium Musicae Croaticae’ objavljena su notna izdanja. U njima su na suvremen način pripremljene i objavljene skladbe hrvatskih skladatelja kako bi izvođači lakše nabavili izvedbeni materijal i tako češće izvodili i tzv. stariju hrvatsku glazbu.

The Latin title of the series indicates the intention of the CMS to publish a selection of interesting compositions produced by composers linked to the Croatian cultural-historical circles. Compositions for piano, chamber music, concertos, and vocal arias from the 18th-, 19th- and 20th-century were published in critical editions with scores and parts.

Popis nota:

  1. Dora Pejačević: Sonata za violinu i klavir, D-dur, op. 26
    Sonata for Violin and Piano, D major, op. 26, 1995.
  2. Ivan Padovec: Popijevke uz pratnju gitare
    Songs with Guitar Accompaniment
    , 2000.
  3. Dora Pejačević: Sonata za klavir u b-molu, op. 36
    Sonata for Piano in B flat minor, op. 36, 2002.
  4. Julije Bajamonti: Arija Frena, mio bene za sopran i orkestar (1775)
    Aria Frena, mio bene for Soprano and Orchestra (1775), 2013.
  5. Ivan Jarnović: 14. koncert za violinu i orkestar u A-duru
    Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major , 2013.
  6. Giuseppe Michele Stratico: Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (1)
    Concerto for Two Violins and Strings in D-major (1)
    , 2013.
  7. Giuseppe Michele Stratico: Koncert za dvije violine i gudače u D-duru (2)
    Concerto for Two Violins and Strings in D-major (2)
    , 2013.
  8. Ivan Jarnović: 13. koncert za violinu i orkestar u A-duru
    Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, 2015.
  9. Julije Bajamonti: Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) za sopran i orkestar
    Aria di Arbace nell’Artaserse (1776) for Soprano and Orchestra, 2016.
  10. Ivan Jarnović: 14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
    Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, Piano Reduction, 2016.
  11. Ivan Jarnović: 13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
    Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A-major, Piano Reduction, 2016.

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

13. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Thirteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 11
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor/ Preface: Vjera Katalinić

 

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim europskim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 23. studenog 1804. godine.
Ovaj trostavačni koncert br. 13 u A-duru u mnogome je obilježen značajkama Jarnovićevih skladateljskih postupaka, ali ima i nekih posebnosti. Prvi stavak, uobičajene sonatne sheme s četiri različite teme (dvije glavne, a između njih po jedna nova u tutti i solističkoj ekspoziciji) od kojih se dvije glavne ponavljaju u reprizi, trodjelne je mjere, što je suprotno uobičajenim, gotovo herojskim temama parne metrike. Stoga stavak više podsjeća na živahni plesni korak (doduše prebrz za menuet), a možda čak i na kakvu odlučnu narodnu pjesmu poput škotske Thomas the Rhymer. Nakon romance, kojoj bi se lako mogao pretpostaviti vokalni predložak kakve uspavanke, neposredno slijedi rondo attacca. Vjerojatno je najneobičniji u ovom koncertu završetak tog žustrog stavka, čija tema podsjeća na signal poštanskog roga s tri kontrastne epizode. Na kraju, naime, solist ponavlja početni motiv teme u sve tišem registru isprekidan fortissimo akordima pratnje te završava toničkim kvintakordom, ali na kvinti, što nedvojbeno izaziva dojam očekivanja nastavka. Je li taj nastavak bio Jarnovićeva najava nove priredbe, ili je – što su novinski izvještaji dali naslutiti – virtuoz u nastavku dodao neku temu s varijacijama? Takvih Jarnovićevih malih solističkih komada uz pratnju continua sačuvano je mnogo, a upravo dominiraju oni u A-duru. Moguće je, naravno, da je Jarnović na licu mjesta improvizirao na neku drugu popularnu melodiju.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2015. godine (partitura i dionice s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
This concerto no. 13 in A major in three movements again shows the typical characteristics of Giornovichi’s compositional procedures, but also brings some novelties and specialties. The first movement of the usual sonata form – with four different themes (two major themes and between them a new one in the tutti and solo exposition respectively) and only two main themes presented in the recapitulation – is in triple metre, in contrast to all of his other first movements which are in a heroic duple metre. Therefore, the movement evokes a lively dance rhythm (although too fast for a minuet), or even some folk tune like the Scottish song Thomas the Rhymer. After the moderately-paced movement – a Romance, to which could easily be attributed a vocal source of some lullaby – immediately follows (attacca) a vivid Rondo with a theme that recalls the signal of a post horn. Probably the most unusual part of the concerto is its ending: the soloist repeats the initial motive in the increasingly soft dynamics, interrupted by the loud chords of the accompaniment, and finally ends the concerto on the fifth of the tonic chord, which might have led the audience to expect him to continue the piece. Was such an effect actually Giornovichi’s announcement of a new concert performance? Or, did the virtuoso then actually add a theme with variations, a sort of an encore? Such small variations on popular tunes for violin and basso are quite numerous in his output, and those in A major are the most prevalent. However, it is also possible that Giornovichi improvised on the spot, using some other popular tune.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2015, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-8-5
100,00 kn + poštarina

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak

Ivan Jarnović / Giovanni Giornovichi

14. koncert za violinu i orkestar u A-duru, klavirski izvadak
Fourteenth Concerto for Violin and Orchestra in A major, Piano Reduction

Gazophylacium musicae croaticae, br. 10
Hrvatsko muzikološko društvo / Croatian Musicological Society, 2016.

Glavna urednica / Editor-in-Chief: Vjera Katalinić
Priređivač klav. izv. / Revised by: Zoran Juranić
Klavirski izvadak

Predgovor / Preface: Vjera Katalinić
Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik itd., u danas često korištenoj hrvatskoj inačici kao Ivan Jarnović) bio je jedan od najistaknutijih i omiljenih violinskih virtuoza druge polovice 18. stoljeća. Kršten je u Palermu 29. listopada 1747. iako je, prema inačicama prezimena, vjerojatno hrvatskog porijekla. Koncertirao je u svim najznačajnijim prijestolnicama među kojima su Pariz, London, Dublin, Beč, Berlin, Stockholm, Kopenhagen i Petrograd – gdje je umro 1804. godine.
Njegov 14. violinski koncert, još u 18. stoljeću objavljen u dionicama, ali i kao sonata za klavir i violinu, bio je često izvođen i neobično popularan zbog korištenja ruskih tema. Svaki od tri stavka u tome djelu nose neke značajke koje ga čine posebnim, što je publika na njegovim nastupima obično dobro prihvaćala. Za razliku od uobičajenih herojskih tutti početaka, prvi sonatni Allegro nastupa kao solo i u piano dinamici s melodijskom temom, a tutti ansambl se priključuje u njezinom drugom dijelu. Slijedeći taj model čitava je prva ekspozicija temeljena na dijalogu između solista i pratnje. Druga je ekspozicija „pravi solo“, koji obilježavaju razvijene teme i pasaže, koje diskretno podupiru akordi pratnje. Nakon virtuoznog srednjega dijela, repriza počinje kao tutti, ali u vrlo tihoj dinamici, no crescendom ju razvija prema kraju stavka. Polagani stavak Amoroso con expressione (u francuskoj inačici) ili Romance (u britanskoj) započinje citatom ruske narodne melodije Как у нашего широкого двора (Kao na našem širokom dvorištu), napjev koji je V. F. Trutovski objavio 1778. godine u drugom svesku svoje zbirke ruskih narodnih pjesama, a korištena je i u ranim ruskim scenskim djelima toga razdoblja. Temu u trećem stavku – Air russe – moguće je identificirati kao popularnu Kamarinskaju  (Камаринская) – napjev koji su koristili i neki drugi skladatelji. Joseph Haydn, jedan od njih, uključio ju je u svoj stavak Andante cantabile za mehanički instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4) 1772. godine.
U suvremenom je izdanju ovaj koncert tiskan 2013. godine (partitura i dionice, s opširnijim predgovorom), a sada je tome pridodan i klavirski izvadak.

------------------------------------------------------------

Giovanni Giornovichi (Giarnovichi, Jarnovik, Zarnovitty, Žarnovik etc., in the Croatian version frequently used today as Ivan Jarnović) was one of the most prominent and favourite violin virtuosi of the second half of the 18th century. Baptised in Palermo on 29 October 1747, according to the versions of his family name, he was probably of Croatian origins. He gave concerts in all major European capitals, like Paris, London, Dublin, Vienna, Berlin, Stockholm, Copenhagen and St Petersburg – where he eventually died on 23 November 1804.
His Fourteenth Violin Concerto, published in parts as well as a sonata for piano and violin already in the 18th century, was often performed and especially popular because of the use of Russian themes. Each of its three movements bears some characteristics that make the concerto exceptional, which was usually well-received by the audiences at his public concerts. Contrary to usual heroic and tutti commencements, the first sonata-Allegro movement starts as a solo, in piano dynamics with a melodious theme, and the tutti ensemble joins it in its second part. Following that model, the entire first exposition has been based on a dialogue between the soloist and the accompaniment. The second exposition is a “real solo”, marked by elaborated themes and passage works, only delicately supported by chords in the accompaniment. After a virtuoso central section, the recapitulation starts as a tutti one, in low dynamics, but with a crescendo towards the end of the movement. Giornovichi starts his slow movement Amoroso con expressione (in the French version) or Romance (in the British one) with a citation of the Russian folk tune Как у нашего широкого двора (Like in our wide yard), a tune published in the second volume of V. F. Trutovsky’s collection of Russian folk tunes in 1778. It was also used in some early Russian stage works of that time. His theme in the third movement – Air russe – can be recognised as the popular Камаринская (Kamarinskaya) – a tune also used by some other composers. Joseph Haydn, one of them, incorporates this tune in his movement Andante cantabile for the mechanical instrument Die Flötenuhr (Hob. XIX/4), in 1772.
This concerto was issued (as score and parts, together with a wider foreword) in 2013, and is here supplemented by a piano reduction.

(Predgovor/Preface: Vjera Katalinić)

2016.
ISMN 979-0-9005206-9-2
50,00 kn + poštarina

 

Poziv za prijavu izlaganja na god. susretu

Zagreb, 7. 4. 2017.

Svim članovima HMD-a

Poštovani,

Godišnja skupština Hrvatskog muzikološkog društva održat će se 13. svibnja 2017. u prostorijama Hrvatskog društva skladatelja, Zagreb, Berislavićeva 9.

Uz to, kao i ranijih godina, planiran je i redoviti Godišnji susret članova HMD-a, i to za 12. i 13. svibnja 2017. godine.

Stoga Vas pozivamo da do 23. travnja 2017. prijavite 10-minutno izlaganje na temu po Vašem izboru.

Molimo Vas da Vaše prijedloge pošaljete elektroničkim putem na adresu Društva
(hmd@hmd-music.hr), ili pismom na HMD, Opatička 18, 10000 Zagreb.

Uz pozdrave,
Vaš HMD

Lana Paćuka – Gostujuća predavanja

Odsjek za muzikologiju
Muzičke akademije u Zagrebu
&
Hrvatsko muzikološko društvo

GOSTUJUĆA PREDAVANJA

dr. sc. Lana Paćuka, doc.

Odsjek za muzikologiju i etnomuzikologiju
Muzičke akademije u Sarajevu

Lana Paćukadr. sc. Lana Paćuka diplomirala je (2006.) i magistrirala (2010.) muzikologiju na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Godine 2014. obranila je doktorsku disertaciju pod nazivom Muzički život u Sarajevu u periodu Austro-Ugarske uprave pod mentorstvom prof. dr. Ivana Čavlovića. U akademskoj godini 2005./2006. vršila je dužnost demonstratora pri Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu. Radni odnos zasnovala je februaru 2007. u svojstvu asistenta za Oblast muzikologija pri Odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju te kao saradnica Instituta za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu. U junu 2010. imenovana je za višeg asistenta, a od 2015. djeluje u svojstvu docenta za oblast Muzikologija pri Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Godine 2014. imenovana je za glavnu i odgovornu urednicu Časopisa za muzičku kulturu Muzika, jedinog indeksiranog muzikološkog časopisa u BiH. Od 2016. obnaša dužnost prodekanice za koncertnu djelatnost Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Naučne radove izlagala je na simpozijima u organizaciji Muzikološkog društva FBiH, IMS-a (International Musicological Society) i ICTM-a (International Council for Traditional Music) u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Austriji i Mađarskoj. Radove je objavljivala u svim značajnim publikacijama u zemlji i regiji, dok se na međunarodnom planu ističu čanci o eminentnim protagonistima muzičkog života BiH pisani za Grove Music Online (Oxford University Press USA). Član je RILM-ovog, kao i ICTM-ovog komiteta za Bosni i Hercegovinu.

 

 

utorak, 11. travnja 2017. u 18:30, soba 326 (III. kat)

Slučaj “kuferaške” kulture u Bosni i Hercegovini s kraja 19. i početka 20. stoljeća

Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije (1878–1918) predstavljala je jedno od najturbulentnijih razdoblja u njenoj političkoj, društvenoj i kulturnoj historiji. Bosna i Hercegovina postaje je epicentar implementacije novih društveno-kulturnih vrijednosti koje je Austro-Ugarska tokom 40 godina nastojala ugraditi u temelje bosanskohercegovačkog društva.

Iz različitih dijelova Monarhije doseljenici pristižu u vidu sposobne radne snage preuzimajući inicijativu na svim društvenim i kulturnim poljima. Pri tome dolazi i do opsežnog demografskog rasta, najuočljivijeg upravo u Sarajevu koje se iz orijentalne provincije počinje transformirati u grad koji počinje živjeti u skladu s mjerilima zapadnoevropske kulture. Nijemci, Česi, Mađari, Hrvati, Slovenci činili su polovinu gradskog stanovništva, te su direktno utjecali na kreiranje prilika kulturnog, a samim tim i muzičkog života. Strani muzičari bili su prvi prenositelji, a izvjesno vrijeme i jedini konzumenti novih muzičkih vrijednosti, koje je domicilno stanovništvo u prvim godinama okupacije nazivalo i glavnim promotorima tzv. “kuferaške” kulture – kulture donesene u koferima okupatora. Pa ipak, muzički tokovi pristigli s Austro-Ugarskom vremenom se nezaustavljivo počinju infiltrirati u sve pore društveno-kulturnog života neprimjetno se pretvarajući u općeprihvaćeno, dominantno kulturno opredjeljenje, čija je potvrda bila pojava prvih bosanskohercegovačkih umjetnika na muzičkoj sceni onog vremena.

 

srijeda, 12. travnja 2017. u 18:00, zbornica (I. kat)

Počeci razvoja klavirske minijature u Bosni i Hercegovini (1878-1918)

Muzički život zapadnoevropskog tipa u Bosni i Hercegovini počinje se razvijati tokom perioda Austro-Ugarske okupacije (1878–1981) i to u okrilju građanskog miljea. U procesu inkorporiranja novopristiglih utjecaja u sfere muzičkog života, značajna uloga pripala je klaviru – instrumentu koji postaje vjesnikom novih muzičkih tokova, a potom i njihov glavni nositelj. Postavši dijelom muzičke svakodnevnice, ali i glavnim uporištem izgradnje infrastrukture muzičkog života, klavir biva prepoznat kao neizostavan akter svih salonskih zabava te javnih koncerata. Sveprisutnost klavira u muzičkom životu bila je evidentna i kroz one segmente muzičkog života, koji su se odnosili na stvaralačku djelatnost prvih bosanskohercegovačkih kompozitora čiji su opusi bili posvećeni upravo klaviru, odnosno klavirskoj minijaturi. Stoga je priča o počecima razvoja klavirske minijature ujedno i priča o prvim primjerima kompozitorske prakse u Bosni i Hercegovini, čiji su pioniri bili Milena Mrazović Preindlsberger, Aleksandar Bosiljevac, Julius Fučik, František Matejovskỳ, Julius Gyula Major te Ljubomir Bajac.

Edward Green – gostujuća predavanja

Odsjek za muzikologiju
Muzičke akademije u Zagrebu
&
Hrvatsko muzikološko društvo

GOSTUJUĆA PREDAVANJA

Prof. Dr. Edward Green
Manhattan School of Music, New York City, SAD
Dr. Edward Green istaknuti je i nagrađivani američki skladatelj, koji predaje od 1984. povijest glazbe i etnomuzikologiju na Manhattan School of Music u New Yorku. Doktorirao je na New York University s tezom Chromatic Completion in the Late Vocal Music of Haydn and Mozart.
Sredinom 1970-ih imao je čast studirati s Elijem Siegelom, osnivačem Estetičkog realizma. Opširni intervju s Edwardom Greenom koji se bavi vrijednostima ove značajne filozofije za razumijevanje glazbe, umjetnosti i života objavljen je u izdanju za veljaču 2017. The Mozart Circle (www.mozartcircle.wordpress.com). Od 1980. dr. Green ima čast biti profesorom na fakultetu Fondacije estetičkog realizma u New Yorku.
Edward Green je višekratno objavio članke u časopisu Hrvatskog muzikološkog društva International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, gdje je i član uredništva. Među njegovim publikacijama su i The Cambridge Companion to Duke Ellington i China and the West: The Birth of a New Music (Shanghai Conservatory Press). Bio je i urednik i sudjelovao prilozima u časopisima koji su obilježavali obljetnice Franza Josepha Haydna (Journal of Musicological Research) i Bernarda Herrmanna (Popular Music History).
Godine 2008. kao Fulbright Senior Scholar za područje američke glazbe E. Green je predavao o glazbi Johna Cagea na doktorskom programu Pontifikalnog sveučilišta Argentine u Buenos Airesu. Nedavno je održao predavanja na Escola Superior de Música u Lisabonu o tehnici komponiranja, a u Europu će se opet vratiti u svibnju 2017. za dva predavanja o glazbi Dukea Ellingtona na Sveučilištu u Bologni.

 

utorak, 14. ožujka 2017. u 18:30, Muzička akademija, soba 326 (III. kat)

What Does All World Music Have in Common? / Što imaju zajedničkoga sve svjetske glazbe?

In 1941, the great American philosopher Eli Siegel founded Aesthetic Realism. This body of knowledge contains a universal approach to aesthetics, one which can enable people to grasp, for the first time, what all music has in common.
That common element is ontological: the oneness of opposites, the permanent structure of the world. Seeing music this way sheds fundamental, new light on the question of why, everywhere in the world, music matters so deeply to people. “All beauty,” stated Eli Siegel, “is a making one of opposites, and the making one of opposites is what we are going after in ourselves.”
The implications of this great principle for music education are profound. Through Aesthetic Realism art and life are shown to have the same underlying structure. Because of this, we can learn technically from the beauty of music how to have lives which honestly please us.
Examples illustrating the truth of these concepts will be given from musical cultures around the world, and across many centuries.

 

Godine 1941. veliki američki filozof Eli Siegel utemeljio je estetički realizam. Taj korpus znanja sadrži univerzalni pristup estetici koji može omogućiti ljudima da po prvi put shvate što sva glazba ima zajedničkoga.
Taj je zajednički element ontološki: jedinstvo protivnosti što je trajna struktura svijeta. Vidjeti glazbu na ovaj način baca fundamentalno novo svjetlo na pitanje zašto posvuda u svijetu glazba znači ljudima nešto duboko. “Sva ljepota”, tvrdi Eli Siegel, “je tvorba jednoga iz suprotnosti, a tvorba jednoga iz suprotnosti je ono za čim težimo u sebi”.
Domašaj ovog velikog načela vrlo je velik za glazbeni odgoj. Preko estetičkog realizma pokazuje se da umjetnost i život imaju istu u podlozi istu strukturu. Zbog toga možemo naučiti tehnički iz ljepote glazbe kako da ostvarimo živote koji nam se istinski sviđaju.
Bit će pruženi primjeri iz glazbenih kultura iz čitavoga svijeta i tijekom mnogih stoljeća koji ilustriraju istinu ovih zamisli.

 

četvrtak, 16. ožujka 2017. u 10:30, Muzička akademija, soba 336 (III. kat)

Aesthetic Realism, Jazz, and the Music of Duke Ellington / Estetički realizam, jazz i glazba Dukea Ellingtona

Every person’s deepest desire, Aesthetic Realism explains, is to like the world on an honest basis. Continuing with the theme of the first talk in this lecture series, the way to like the world is by seeing it aesthetically–as the oneness of opposites. Jazz brings opposites together in a stunning manner; nowhere can this be seen more clearly than in the music of its greatest composer, Duke Ellington.
Among the Ellington compositions discussed are “The Mooche,” “Harlem Airshaft,” “Black and Tan Fantasy,” and “Symphony in Black.” The theme song of Ellington’s orchestra, “Take the A Train,” composed by his close associate Billy Strayhorn, is also analyzed. Another core element of this lecture is a consideration of the role New York City played in Ellington’s life and career.
Eli Siegel, who lived from 1902 to 1978, was the earliest critic to see jazz as art in the full, respectful sense of the word: art as Homer is art; Beethoven; Picasso. In his essay, “The Novel of Our Time and Jazz,” he writes of how the opposites of NO and YES are fundamental to jazz: to its technique, and emotional impact. Discussion of that essay is a central feature of Edward Green’s talk–a talk enlivened both by live illustrations on the piano and many visual images, including a portion of a 1935 film featuring Ellington and his musicians.

Estetički realizam objašnjava da je najdublja želja svake osobe voljeti svijet na pošteni način. U nastavku na temu prvog predavanja ove serije govori se o načinu kako voljeti svijet vidjevši ga estetički – kao jedinstvo suprotnosti. Jazz dovodi protivnosti zajedno na divan način; nigdje se to ne vidi tako jasno kao u glazbi Dukea Ellingtona, njegova najvećeg skladatelja.
Među Ellingtonovim skladbama raspravljat će se o “The Mooche,” “Harlem Airshaft,” “Black and Tan Fantasy” i “Symphony in Black.” Analizirat će se i glazbeni motto Ellingtonova orkestra “Take the A Train” što ga je komponirao njegov bliski suradnik Billy Strayhorn. Drugi ključni element ovoga predavanja je razmatranje uloge grada New Yorka u Ellingtonovu životu i karijeri.
Eli Siegel (1902.-1978.) bio je prvi kritičar koji je sagledao jazz kao umjetnost u punom smislu riječi: umjetnost kao onu Homera, Beethovena i Picassa. U svojem članku “The Novel of Our Time and Jazz” Siegel piše o tome kako su protivnosti NE i DA fundamentalne za jazz – za njegovu tehniku i emotivni utjecaj. Rasprava o tome tekstu središnja je tema Greenova predavanja, koje će biti oživljeno živim ilustracijama na klaviru i mnogim vizualnim slikama, uključujući odlomak filma iz 1935. s Ellingtonom i njegovim glazbenicima.

 

petak, 17. ožujka 2017. u 9:30, Muzička akademija, soba 334 (III. kat)

Felix Mendelssohn and John Lennon: or, the Battle in Every Mind between Contempt and Respect /
Felix Mendelssohn i John Lennon: ili bitka u svakome umu između prijezira i poštovanja

The first two talks in this series focused on the aesthetics of music; this is largely about ethics. As Aesthetic Realism sees it, the most constant debate in the mind of every person is whether–as a means of taking care of oneself–it is better to have contempt for the world and other people, or respect. Contempt, Eli Siegel explained, is the “disposition in every person to think he will be for himself by making less of the outside world.”
Through looking at the lives and art of these two important musicians and representative human beings, we can understand more clearly the debate between contempt and respect in all people. We can ask: Was the passionate drive for respect the foundation for the finest work of Mendelssohn and Lennon? Did the hope for contempt limit their music, and also weaken their lives? Most importantly: What does all this say to us, now, about wisdom in life?
To make this last question vivid, Dr. Green quotes from Aesthetic Realism class discussions in which he learned, through kind questions from Eli Siegel, how contempt and respect were at work in him–as a young man and musician. These discussions, he says, changed his life.
Among the music discussed in this lecture are Mendelssohn’s Overture to A Midsummer Night’s Dream and the Beatles’ early hit “I Want To Hold Your Hand.”

Prva dva predavanja u ovoj seriji bila su usmjerena na estetiku glazbe. Ovo treće će biti uglavnom o etici. Kako tom vidi Estetički realizam, najtrajnija rasprava u duhu svakoga čovjeka jest – kao sredstvo brige za sebe – je li bolje prezirati svijet i druge ljude ili ga/ih poštovati. Kako je objašnjavao Eli Siegel, prijezir je “dispozicija svake osobe da misli kako će biti više za sebe ako učini manje za vanjski svijet”. Promatrajući živote i umjetnost ovih dvaju važnih glazbenika i reprezentativnih ljudskih bića možemo jasnije razumjeti raspravu između prijezira i poštovanja u svim ljudima. Možemo zapitati: je li strastveni poriv za poštovanjem u temeljima najfinijeg rada Mendelssohna i Lennona? Je li povjerenje u prijezir ograničavalo njihovu glazbu i također slabilo njihove živote? I što je najvažnije: što to sve govori nama, sada, o mudrosti u životu? Kako bi učinio ovo posljednje pitanje živahnim, dr. Green će citirati iz rasprava u klasi Estetičkog realizma u kojima je naučio, kroz ljubazna pitanja Elija Siegela, kako su prijezir i poštovanje djelovali u njemu kao mladom čovjeku i glazbeniku. Ove su rasprave prema vlastitim riječima promijenile njegov život. Među glazbenim komadima o kojima se raspravlja u ovome predavanju su Mendelssohnova uvertira za njegov San ljetne noći i rani hit Beatlesa “I Want To Hold Your Hand.”